Predizborni proces u BiH ulazi u završnicu

Aroma seoske krčme

Izbori su čin kada građani  odlučuju – hoće li produžiti mandat potojećoj vlasti, ili birati nove! Stanje u kojem se nalazi BiH društvo i država, najbolji su indikator,  jesu li sadašnje vlasti zaslužile dalju podršku normalnih građana?

Vrhovi vladajućih mafiokratskih oligarhija iz sve tri naroda, poput alkoholičara u seoskoj krčmi, bez ikakvog stida građanima „u lice“ bacaju gomile laži i manipulatorskih floskula. Poput „nakresanih“ alkoholičara iz zabitog bircusa, oligarhije tvrde građanima da će im „biti bolje“, ako glasaju baš za njih. O dugo obećavanom razvoju, zapošljavanju, reformama, putu u Evropu, više ne govore. Izbori su čin kada građani odlučuju – hoće li produžiti mandat potojećoj vlasti, ili birati nove! Stanje u kojem se nalazi BiH društvo i država, najbolji su indikator, jesu li sadašnje vlasti zaslužile dalju podršku normalnih građana?
Bosna i Hercegovina je po većini ekonomsko-političkih parametara, koje prate i objavljuju renomirane domaće i međunarodne organizacije i agencije „u rupi“.

Borba za javna preduzeća

Prema podacima Udruženja „Tender“, tokom 2012. godine u javnim nabavkama širom BiH, menadžeri vladajućih oligarhija su – prema procjenama – u privatne džepove „zavrnuli“ 700 miliona maraka. U 2008. godini je 91 posto javnih nabavki vršeno metodom otvorenog postupka, a 2012. samo je svaki treći „otvoren“. Po procjenama analitičara u zatvorenim postupcima, ili nagodbama, cijene su 20-60 posto veće. Prema analizi Centra za razvoj medija u zatvorenim postupcima prednjači Elektroprivreda BiH, koja je 97 puta prekršila Zakon o javnim nabavkama, potom Elektroprivreda RS, Vlada Brčko distrikta, KCU Sarajevo, Elektroprivreda Herceg Bosne, Klinički centar Banja Luka, Željeznice RS, pa i MUP-ovi Sarajeva i RS-a... Sve su to javna preduzeća i institucije, za čije fotelje vladajući vrhovi vode „ratove“. U svim pomenutim sujektima su kadrovi SDP-a, SNSD-a, HDZ i SDA. Po podacima Agencije za privatizaciju u F BiH je za desetak godina potpuno privatizirano 1.072 kompanije, a 90 djelimično. Prodato je 2.052 poslovnih prostora i zemljišnih parcela. U svim aranžmanima inkasirano je samo 519 miliona „keša“ i devet milijardi KM „falsifikata“, odnosno certifikata. Osim toga, prema podacima PIO/MIO fonda F BiH 807 firmi u ovom entitetu nisu uplatili 750.000 godina radnog staža pa duguju Fondu 1,099 milijardi maraka.

Vijeće ministara BiH u 2011. i 2012. godini, po nalazima državne revizije, zaključilo je oko 6.000 ugovora o djelu. To je pros-ječno 12 ugovora svakog radnog dana, čija je prosječna vrijednost bila 2.720 KM. Znači, u pome-nutm intervalu potrošeno je ukupno 16,6 miliona budžetskih para. Milenko Šego, državni revizor, rekao je da „za ugovore o djelu nisu utvrđena čak ni okvirna pravila i procedure za angažovanje stručnjaka, kao ni vrste poslova koji se na taj način mogu obavljati.“ Problem je što i drugi nivoi izvršne vlasti sklapaju tave ugovore – dvije vlade entiteta, deset kantonalnih, opštine, gradovi, pa i javna preduzeća. Vladajuće oligarhije ne objavljuju podatke s kime i zbog čega se sklapaju takvi ugovori. Logična je pretpostavka da su ugovori paravan za trošenje budžetskih para, radi „stimulacije“ stranačkih podrepaša ili bliske familije mafiokratskih nacionalnih oligarhija. Vjerovatno zato i kriju podatke o ugovorima, ali i javnim nabavkama, malverzacijama u privatizaciji i slično.

Pomenuli smo samo manji dio korupcionih aranžmana za koje su odgovorne oligarhije. O tome javnost malo zna. Javni servisi su pod njihovom apsolutnom kontrolom, a sa privatnim su u marketinškim aranžmanima, pa i prvi i drugi o tome ništa, ili malo šta prenose javnosti. Na taj način o obimu korupcije i kriminala javnost veoma malo zna, iako i vlastodršci tvrde da toga ima previše. Korupcija i kriminal su omiljena „zabava“ vladajućim mafijama, bez obzira što su relativno najplaćenija vlast u Evropi. Parlamentarci BiH mjesečno imaju 6,2 prosječne plaće, plus obilje drugih primanja, ili „pokrivanja“ troškova. U F BiH imaju četiri, a u RS 3,5 prosjeka. Zemlje u okruženju imaju od 2,2 prosjeka u Srbiji, do 2,8 u Hrvatskoj. Isti rang funkcionera u V.Britaniji, Danskoj, Finskoj, Švedskoj, Luksemburgu i Španiji imaju primanje niža od dvije prosječne plate radnika u državi.

Raste dug BiH

Na drugoj strani strani dug BiH, odnosno entiteta, ubrzano raste, dok razvoj stagnira. Zato je BiH sve zaduženija država i već je – po mišljenju nezavisnih ekonomista – pred bankrotom. Naravno vlast to negira. Kao indikator stanja pomenućemo činjenicu da je BiH 2012. godine imala godišnju ratu duga 300 miliona KM, 2014 je 685 miliona, a naredne godine godišnja rata biće nešto veća od milijarde maraka. Bez novih zaduženja BiH više nije u stanju vraćati strane dugove, niti pokriti budžetske potrebe. GDP je skoro pa „zaleđen“. Pametnom je dosta da shvati kako je država ušla u prostore dužničkog ropstva. To su samo neki indikatori ekonomskog stanja BiH i njenih entiteta. U predizbornoj kampanji oligarsi o tome ne pričaju. Oni građanima nude nebuloze i već se plaše stati pred njih. Umjesto toga, na skupove, autobusima dovode svoje „podrepaše“, pred kojima – poput alkoholičara u seoskoj krčmi – lažu i obećavaju kule i gradove. Sa tih stranačkih skupova, javni servisi i većina plaćenih medija, to prenose građanima. Obećavaju sve i svašta, ali nema odgovora zašto su građane doveli „u ponor“. Tako aktivisti SDA obećavaju da će „građane iz-baviti iz ponora“, a njihov lider Bakir Izetbegović obećava hiljadu radnih mjesta svakog mjeseca. Osim toga iz ove stranke se plasira idolatrijska poruka: „U jedinstvu je snaga“. Ekonomskom, političkom, uskostranačkom ili oligarhijskom, to ne objašnjavaju. Vjerovatno aludiraju na nacionalno. Željko Komšić, i njegova DF, kao utočište nezadovoljnih esdepeovaca, poručuje „ovako više ne može, moramo odlučno krenuti u promjene“. To govori nakon dva mandata u Predsjedništvu BiH. Šta je radio dosad? Zlatko Lagumdžija i Nermin Nikšić, perjanice SDP-a tvrde da su uradili „sve što su obećali“. Manipulacija! To dokazuju i njihove druge floskule „ujedinimo se da obnovimo zemlju“, „svi koji su nas varali, na meti su istražnih organa“. Ili, šta su učinili od obećanog? Fahrudin Radončić lider SBB-a i njegovi aktivisti uvjeravaju građane da „moraju pobijediti, ne zbog sebe, nego zbog naroda (naravno bošnjačkog o.a). SNSD i Milorad Dodik, te njegova predsjednica Vlade Željka Cvijanović, najčešće ponavljaju – „za pobjedu Srpske“, a ne govore o nepotizmu vladajućih klika, ekonomskoj propasti i mogućem bankrotu. Uz to, iste klike tolerišu nacionalističke ispade po RS-u, jer oni idu u prilog, kako Dodiku, tako i Draganu Čoviću, te Bakiru Izetbegoviću. Zapjenušeni aktivisti HDZ-a na čelu sa Draganom Čovićem Hrvate žele disciplinovati preko HNS, praktično nacionalne poluge HDZ-a. U kampanji „jašu“ na zahtjevu za treći entitet, a jedna od temeljnih poruka im je – „naš predsjednik – zna se“ (Čović o.a.).SDS nudi „Promjene odmah, da živimo normalno“. Manipulatori iz ovih stranaka vladaju čak od 1990. Godine. Mnogi su samo mijenjali dresove.

Glasati za nove ljude

U kampanji vladajućih tajkuna nigdje ekonomije, reformi, razvoja, putu prema Evropi... Njihova kampanja je skoro pa poziv – vratimo se u devedesete godine prošlog vijeka. Tada su iste ove oligarhije suvereno zavladale nacionalnim prostorima i interesima. Zbog njihovih lopovluka sada ogroman broj građana vapi za hljebom. Svjetske diplomate javno govore da je BiH „u bezdanu“ i građane pozivaju da ne glasaju za postojeće vlastodržačke garniture, već za nove ljude. Vladajući manipulatori često poručuju – svi su isti. Na taj način pokušavaju odvratiti građane da ne glasaju za nove snage. Vlastodršci lažu, jer oni su dokazani korupcionaši, oni su u simbiozi sa pljačkašima, kriminalcima, tajkunima... Neki novi ljudi, na koje građani mogu računati su po karakteru daleko od vlastodržaca i njihovih sjecikesa, koji su opljačkali većinu BH naroda i građana. Na izborima će presudnu ulogu imati raniji apstinenti. Ukoliko oni masovnije pristupe izborima, oni koji su ih doveli u bezdan, biće vjerovatno pomjereni sa političke scene BiH.

Vehid Jahić