Nakon demonstracija vladajuće oligarhije u BiH čine nerazumne korake

PRIZIVAJU ŽEŠĆI BUNT GRAĐANA

Vladajuće naciokratske oligarhije u Bosni i Hercegovini ekonomsku krizu, koja prijeti bankrotom i opravdane zahtjeve demonstranata gura „pod tepih“

Demonstracije širom BiH još uvijek traju, ali su znatno slabijeg intenziteta. U Federaciji BiH su aktivni plenumi, kao produkt bunta. Oni su amortizeri gnjeva građana, koji još uvijek očekuju da se vlast „urazumi“. Međutim, probleme koje su uzrkovale, naciokratske oligarhije ne pokušavaju rješavati. Vještim manipulacijama pokušavaju ih iskoristiti za vlastitu predizbornu kampanju. Indikatora je na pretek. S obzirom na stanje u BH, faraonska primanja i druge povlastice, licemjerne oligarhijske vođe i njihovi sljedbenici, zvanično priznaju kao problem. Državni parlamentarci imaju 6,2 prosjeka države, u FBiH četiri, a u RS-u 3,2 prosječne plaće. U zemljama okruženja parlamentarci imaju ispod tri prosjeka, a najrazvijene zemlje EU ispod dva. Za razliku od drugih zemalja, BiH je u katastrofalnoj ekonomskoj situaciji. Kako to tretiraju političari?

Uglavnom maniplišu! Milorad Živković (SNSD) predložio je novi Zakon o visini plaća zaposlenih u institucijama BiH. Predloženo je da članovi Predsjedništva BiH imaju koeficijent do 3,3 prosjeka, te poslanicima, ministrima i njihovim zamjenicima skalu do tri prosjeka, ali tek u postizbornom periodu. Manje plaće bi obezbijedile – kako se tvrdi 42 posto budžeta i opet bi po primanjima ovdašnji parlamentarci bili u evropskom vrhu po relativnim primanjima. Političari su ekspresno počeli licemjerno hvaliti prijedlog. Član Predsjedništva Bakir Izetbegović (SDA ) poručio je kako „nije pošteno da neko u BiH ima po deset plaća nekog rudara ili radnika“. Asim Sarajlić državni parlamentarac iz iste stranke izjavio je: „Moja plaća od 5.200 maraka je nepoštena“. Zvonko Jurišić predsjednik HSP i državni poslanik: „Zastupnici imaju sramotno velike plaće za ekonomsko i socijalno stanje u BiH. Ne samo ja, već i sve moje kolege. Najgore je što smo ozakonili pljačku i građana i države“.

Muzej savremene umetnosti/ Socijalna grafika: Đorđe Andrejević – KUN, Sobe za prenoćište (Ulica), oko 1933.

Sličnih izjava bilo je na pretek. Ali... Kada je zvanično počela rasprava o Zakonu, poslanici su već imali dosta amandmana na prijedlog Živkovića. Svi poslanici licemjerno su tvrdli da je nužno smanjiti plaće, ali da ne prihvataju taj prijedlog. Pored postojećeg poslanici su predložili još 4-5 varijanti zakona. Svi predlagači bili su isključivi da se baš njihov prijedlog usvoji. I Živković je još ranije zaprijetio da će odustati od prijedloga, ako ga ne prihvate bez primjedbi. Tako je stvorena situacija da se odloži rasprava o prijedlozima i vjerovatno će to biti tema sve do izbora. Očito, to je modus da se vlast ne odrektne povlastica.

Sve vladajuće oligarhije i stranke svim društveno problematičnim pitanjima pristupaju u principu na isti ili sličan način. Licemjerno i manipulatorski! Korupciju, čiji su akteri naciokratske oligarhije tvrde da žele eliminisati, ali da to zakoni ne dozvoljavaju. Vlada Federacije BiH sa SDP-ovim Nerminom Nikšićem na čelu, predlaže čak set antikorupcijskih zakona, kojim bi korupciju dalo u amanet vladajućim strukturama, a ne zakonu. Nakon što su revizori utvrdili da su institucije i javna preduzeća u F. BiH u 2012. godine „mimo zakona, kršenjem kriterijuma i bez odgovarajućeg nadzora potrošili 232.039.695 maraka“ ista Vlada, ne poduzima sankcije – po postojećim zakonima - i još odbija prijedlog da se „nesavjesno trošenje budžetskih sredstava“ u Krivičnom zakonu, reguliše kao krivično djelo. Znači, niti se provode postojeći zakoni o korupciji, niti ima novih za sprečavanje iste. Na isti način rade i u Republici Srpskoj. Kako je u praksi? „Od lopova ovdje niko ne može da živi. Niko nema želje da se obračuna s lopovima. Dolazim iz organa bezbijednosti. Nisam bio klasični špijun. Ali, podnio sam ostavku u komisiji koja se bavila utroškom donacija koje su stigle u BiH. Koju god cifru kažete 20 ili 40 milijardi dolara, nećete pogriješiti“, kaže nedavno u intervjuu Slavko Jovičić SNSD-ov poslanik BH parlamenta. Naravno, većinu donacija su „pojele mace“.

Zakoni u Bosni i Hercegovini postoje forme radi. Često podsjećaju na prezervative, da vlast ne „zatrudni“. Postoje konkursi, ali na sve državne i javne pozicije, prvo stranke podijele fotelje, a posle raspišu konkurse i prime podobne. Isto je sa upravnim i nadzornim odborima, državnim agencijama za razne oblasti, koje se – po pravilu ne osjećaju nadležnim – za bilo šta, osim što primaju dobre plaće. Agencije sa petnaestak zaposlenih imaju po osam limuzina, koje službenici razbijaju na svadbama, godišnjim odmorima i slično, a sve se podmiruje iz budžeta. Vlasti i ne znaju koliko imaju agencija. Ustvari, ima ih toliko koliko je potrebno za zbrinjavanje stranačkih „kadrova“ i razne familije stranačkih moćnika. Prema nekim pokazateljima institucije vlasti raspolažu sa 3.500 službenih automobila. Niko to ne poriče.

Na drugoj strani, pod oholom BH vlašću stenje 560.000 nezaposlenih i broj im se svakodnevno povećava, oko 30 posto (do 150.000) radi „na crno“, većina radnika u realnom sektoru ima plaću od 350 do 500 maraka, a prosjek podiže javna uprava, 70.000 radnika „na čekanju“ ima nepovezan staž, desetine hiljada „zaposlenih“ prima crkavicu, ali ne uplaćuju im doprinose. Osim toga prema podacima Ministarstva finansija javni dug BiH, na kraju prošle godine je iznosio 10,4 milijarde maraka, od čega je vanjski 7,1 milijardu. Ove godine mora se vratiti skoro milijardu maraka. Akumulirani budžetski deficiti su oko 650 miliona maraka, iako to vlast ne priznaje. Aranžmani sa MMF-om već postaju problematični, jer vlast ne može više da ispunjava njihove zahtjeve za bolnim reformama. Neki analitičari predviđaju da bi do polovine godine BiH bez podrške MMF-a bila „na koljenima“. U izbornoj godini treba dodatnog novca za finansiranje manipulatorskih aktivnosti vladajućih oligarhija. One već „štancaju“ stotine miliona trezorskih zapisa, nešto manje obveznica, „cijede“ javna preduzeća, uzimaju kredite od komercijalnih banaka. Finansijska panika se osjeća, mada to vlast skriva. Vlast Bosne i Hercegovine troši puno više nego što može „iscijediti“ kulučenjem građana. S obzirom da je po kreditnom rejtingu u fazi „smeća“, koje niko ne čisti, ona je praktično u predbankrotnom stanju. Osnovni problem BiH je što se dug troši za potrošnju, a ne za proizvodnju, koja bi omogućila vraćanje istog.

Vladajuće oligarhije i stranke priznaju da postoje svi navedeni problemi, ali ih pokušavaju minimizirati. Sofisticiranom manipulacijom pokušavaju građane ubijediti da to njihova stranka pokušava riješiti, ali to sprečavaju druge. Tako se ponašaju svi glavni krivci – Milorad Dodik, Zlatko Lagumdžija, Dragan Čović, Bakir Izetbegović i donedavno Sulejman Tihić, Mladen Bosić, Mladen Ivanić, Željko Raguž, Mladen Ivanović-Lijanović, Fahrudin Radončić i drugi manje važni stranački „bosovi“, čiji su poslanici u parlamentima izvršioci njihovih „fermana“. Bosovi se međusobno optužuju, a vladaju kartelski. U Bosni i Hercegovini su bile žešće demonstracije. Vlast je obećala da će se „urazumiti“. Većina djela koje čine nakon toga, pokazuje da su obećanja bila licemjerna. Bahata vlast ne shvata da je većini građana „dogorelo do nokata“, a većinu problema pokušava manipulisati u predizborne svrhe. Samouvjerene oligarhije očito procjenjuju da će ih građani u oktobru ponovo izabrati, pa postojeće obmane žele iskoristiti za prevlast nad stranačkom konkurencijom, a ne za vlast za koju smatraju da su rođeni.

Vlast u Bosni i Hercegovini se ponaša nerazumno. Čini korake koji neizbježno vode u žešći bunt. Jednostavno zato što je to društvena zakonitost, jer glad „nema očiju“. Građani su još uvijek razumni.

Vehid Jahić