Početna stana
 
 
 
   

Surova stvarnost BiH

BiH KAO  GORDIJEV ČVOR

U istoriji civilizacije i međunarodnih mirovnih ugovora ne pamti se da je, sa toliko gluposti, budalaština i iracionalnosti, potpisan sporazum kao što je Dejtonski. On je samo zaustavio masovne sukobe, rat a sve ostalo je prepustio nekome drugome. To bezumlje Dejtona već dvadeset godina stvara sistem haosa, pljačke, političkog razdora, bijede i sirotinje. Da je Dejton, prije svega, zabranio sve tri političke partije HDZ, SDS i SDA, koje su sopstveni narod gurnule u sve moguće nesreće i krvoproliće, a drugim nanijeli dodatno zlo, danas bi BiH išla drugim, sretnijim putom. Da zlo bude veće, Dejton nije odredio dvije partije u BiH, već bezbroj, a SAD imaju pedeset država, preko tristotine miliona stanovnika, a imaju dvije stranke. I to je jedan od ključnih prolema BH boljke. Samim tim što su, samo Bosni i Hercegovini, brisali prefiks REPUBLIKA svjesno su ubili jednu lijepu i bogatu geografsku zemlju, a BiH. Sa tom iracionalnom odlukom počinju sve druge nedaće. Umjesto Republike Bosne i Hercegovine dobili smo državu bez adrese u kojoj svaki kanton, županija, distrikt, RS, predstavljaju državu za sebe. Umjesto jedne vlade imamo četrnaest sa svim ministarstvima, agencijama i ko zna čega sve, samo nema prave, pravne, pravedne i stvarne države. Kroz tu i takvu zemlju već dvadeset godina dolazi i prolazi međunarodna kamarila da nam daje savjete kako budalaštinu, koju su oni i njima slični napravili, treba sami da rješimo uz obavezno: žao nam je. I tako beskonačno vraćanje u krug. Jedino su se uspješno množile sirotinja, bijeda i bogataši. Imali smo i imamo brutalne prevare, otimačine i pljačke. Otuda preko 700/000 građana živi ispod granice siromaštva, bijedno, a istovremeno na drugoj strani je 90 miliona koji posjeduju bogatstvo teško oko devet milijardi američkih dolara.

Stomak revolucija

Početkom februara, tekuće godine, ustala je sirotinja raja. Pobunila se protiv nemoralne vlasti, pljačkaša, otimača, neznalica i sve bagre. Balon je pukao. Pobunila se sirotinja raja, jer više zlobu trpjeti ne može. Strah je uhvatio guzonje i guzonjine sinove. To je tek početak. Mečka je tek zaigrala. Najljepše, u toj tužnoj i gladnoj masi nezapslenih bilo je to što se nigdje nije čula neka nacionana parola, uzvik ili slično. Krenula je stomak revolucija u cijeloj BiH. Prazan stomak ne poznaje nacije. Neki, prije svega Mile Dodik, odmah je izdao spisak stranih plaćenika, NVO i domaćih izdajnika koji su tiho hodali tražeći hljeba, dok VOŽD leti helikopterom, avionom i kolima cijene tenka, neprobojni. Koga se boji Mile Dodik u Srpskoj zauvijek, demokratskoj i boljem dijelu BiH? Zna on dobro da je bosanski Sanader, samo čeka u redu. Tim prije što Beograd, otkako nema Borisa Tadića, ne igra više i ne pjeva u Banja Luci.

Useljenje u novi prostor i preimenovanje u Šok zaDrugu

Nova vlast je već shvatila da je za Srbiju Sarajevo glavni grad BiH i od obostranog interesa za obje zemlje. A o budalaštinama Milorada Dodika mogla bi se sačiniti trotomna knjiga. Njegov prostakluk, primitivizam i prijetnje prevršile su svaku mjeru u telefonskom razgovoru sa Vladom Trišićem, vlasnikom, glavnim i odgovornim urednikom BN televizije (treće po jačini na prostorima ex Jugoslavije) vođen 31.januara 2013.godine:

Dodik: Jebi si mater!

Trišić: Takva komunikacija nema smisla.. Dodik: Šta nema smisla? Snimi me, pička ti materina, pa pusti u Dnevnik. Jebaću ti majku! Je li ti jasno? Dosad sam te puštao. Mislio sam da trebam biti korektan. Jebaću ti mater! Imam još dvije godine.

Zdravo!/..

Valjda je to Dodiku u opisu poslova, jer inače ne zna šta da radi. O psovanju, vrijeđanju i istjerivanju novinara suvišno je pisati. Dodik je opšta sramota srpskog naroda. A njegov potpredsjednik, izvjesni Emil Vlajki obično svojim glupostima zabavlja TV gledaoce, ali i prijeti da će RS vratiti vojsku i nasilno se otcjepiti. Biće žrtava...

Zbogom Dejtonu – dobar dan Briselu

Dejtonski sporazum je odavno bolesnik na izdisaju. Totalan mirovni promašaj. Bosnu i Hercegovinu u Evropi treba prepustiti Uniji. Ovih dana /12.marta 2014./ ponovo je, ko zna po koji put, u Sarajevo doputovala Ketrin Ešton, visoka predstavnica EU za spoljnu politiku, i između ostalog poručila: ...Odlučili smo da stanemo uz građane BiH i da im pomognemo da ostvare svoje težnje. Građani su jasno iskazali ambicije i bojazan. Žele priliku za zaposlenje, ekonomiju koja se razvija i napreduje, funkcionalni sistem socijalne zaštite, vladavinu prava i efikasan sistem pravosuđa. Oni koji drže ključ ovih ambicija, bh lideri, trebaju otići dalje od etničkih podjela i baviti se interesima građana ove predivne zemlje. Preuzmite odgovornost i djelujte odmah!

Takvih susreta, molbi i upozorenja je bilo i biće, ali da li EU stvarno zna šta su BH problemi? I s kim razgovaraju? Ono što EU naziva LIDERIMA BiH to su neznalice, prevaranti, prevrtljivci, politički zvjerinjak.

Mutna multi BiH

Poznati komentator sarajevskog OSLOBOĐENJA, Gojko Berić, ovih dana, 13.3.2014., između ostalog zapisao je i ovo: ...Jedan mlad čovjek iz grupe koja se svakodnevno okuplja pred zgradom Predsjedništva BiH govori TV reporteru: - Ja nisam ni Bošnjak, ni Srbin, ni Hrvat. Ja sam nezaposlen. - ... Upravo tako. Do sada smo mislili, a tako su nas i učili, da naši stomaci nemaju nacionalnost i da to pravilo važi za sve ljude na svijetu. Međutim, srpski i hrvatski nacionalistički lideri u BiH danas nas uvjeravaju da nije tako, da nije isto kad gladuje Bošnjak kao i kad gladuje Srbin ili Hrvat. Jer, Bošnjak samo fingira glad, njega ne čini gnjevnim prazan stomak, on želi nešto drugo: da prema tumačenju Milorada Dodika sruši Republiku Srpsku i uspostavi unitarnu Bosnu i Hercegovinu, dok Dragan Čović drži da su demonstracije obična bošnjačka politička ujdurma, smišljena kako bi Hrvati bili politički poraženi i završili u egzodusu. Ispada da među Srbima i Hrvatima nema siromašnih, poniženih, gladnih, a ako ih i ima, oni će svoje nezadovoljstvo demonstrirati „mirno i dostojanstveno“, tek da nemaju ničeg zajedničkog s Bošnjacima, s kojima ni glad ne žele da dijele. „Tko su u ovim prosvjedima „građani i narod“? Zar se još jednom nije vidjelo da je BiH definitivno podijeljena? Hrvati i Srbi neće s Bošnjacima ni kad je riječ o preživjljavanju, o borbi za koru kruha o zajedničkim ciljevima najgore sirotinje“, s neskrivenim zadovoljstvom zaključuje poznati komentator desničarskog, zagrebačkog, Večernjeg lista. A veliki Branko Ćopić bi na sve to rekao: „Gdje su među ljudima granice? Nema u čovjeku ni Vlaha ni Turčina. Postoji samo golema ljudska bijeda i nevolja. Jednako i Vlaška i Turska.“

Zamršenu i tešku situaciju frigijski kralj Gordije pokušao je rješiti tako što je zavezao čvor da ga niko nije mogao odvezati, /otuda Gordijev čvor/, ali Aleksandar Veliki ga je rješio tako što je čvor presjekao mačem. Bosanskohercegovački, dejtonski, čvor niko, ni nakon dadeset godina, nije ni blizu da ga razveže, a ne zna se ni kada će, tim prije što to čine neznalice, propalice, prevaranti i nemoralni političari. Ako to Evropska unija razrješi primiće Nobelovu nagradu za mir. Ili će sve rješiti stomak revolucija. Visoki predstanik Valentin Incko svakako nije Aleksandar Veliki. Njemu je Bosna i Hercegovina teška hladovina. Velika primanja, a mala odgovornost. Uživa čova.

Lazar Manojlović

     
01-30. april 2014.
Danas

 
 
 
 
 
 
Copyright © 1996-2013