Pojmovi i pojave

INVESTICIJE

Pojam investicija je latinskog porijekla i označava ulaganje kapitala u neki unosan posao ili unosno preduzeće. U njemu se prelama mnoštvo protivurječnosti savremenog svijeta. U punoj su srazmjeri bogatstvo sadržaja i složenost pojava na koje se odnosi. Čak i sa margina ove teme neka pitanja se nameću sama po sebi.  Investicije su ključna tema vremena u kome živimo. Posebno je aktuelna u zemljama u tranziciji. U procesu tranzicije ogromno društveno bogatstvo je priješlo u ruke privatnika. Pjesnik i aforističar Radomir Mićunović sve to je na jezgrovit i sažet način izrazio riječima: „Opšta jagma – za tranziciju sintagma“ (Politika 22. 1. 2012, 24). Zemlje u tranziciji,  „olobođene“ od „komunizma“, nalaze se u ogromnim teškoćama. „Vladajuće garniture“ i „upravljačke strukture“ rješenje vide u stranim ulaganjima. U vezi s tim iskrsavaju pitanja: Kako privući strane investitore? Kako zemlju učiniti privlačnom za strana ulaganja? Šta učiniti da se investitori osjećaju bezbjedno i sigurno? (Zar to pitanje ne bi trebalo da se odnosi na svakog građanina?)

Investira se, kazuju mediji, tamo gdje je jeftina radna snaga. Sintagma „jeftina radna snaga“ je uvredljiva i ponižavajuća; sadrži u sebi oholost, bahatost, drskost, nadmenost. Ako je čovjek koji radi jeftin o kakvom je onda humanizmu riječ? Nije li to zapravo društvo bez humanizma?! U uslovima u kojima živimo investitori se javljaju kao izbavitelji. Pri tom se zaboravlja šta se dešava sa slobodom kad drugi izbavljaju.

Ko su investitori? Ono što znamo o investitorima jeste da su to osobe koje ulažu svoja sredstva u realizaciju odgovarajućih programa. Ono što ne znamo o njima jeste: otkuda im sredstva? Da li se u slučaju investitora spasiocima javljaju isti oni koji su na sumnjiv način došli do kapitala? Da li njima i njihovim ulaganjima treba da prilagodimo naše zakonodavstvo? Koliko je ulaganje stranog kapitala u koliziji sa autentičnim nacionalnim i duhovnim vrijednostima jedne zemlje? Koliko potreba da se kapital uveća, umanjuje čovjekov humanistički potencijal? Koji su motivi investitora? Mnogo je toga što dovodi kapital. Šta i koliko je toga što nam takav kapital odnosi? Ako prosperitet jedne zemlje zavisi od toga koliko će strani investitor profitirati, da li to može biti moja domovina? Samo država u kojoj je sloboda njenih žitelja važnija od profita može biti država slobodnih građana. Vlast je, poznato je to od davnina, sluga naroda a ne kapitala.

Orijentacija da se razvoj sopstvene privrede podstiče prilivom stranog kapitala u stvari je orijentacija na to da drugi rješava naše probleme. Kako razviti sopstvene potencijale? Strane investicije se predstavljaju kao opšta društvena potreba. I neophodnost. Da li je to naglašavanje opšteg interesa u stvari prikrivanje sopstvenih interesa?

Jasno je da bez investicija nema uspješnog razvoja privrede i duštva u cjelini. Nedostatak investicija velika je smetnja ukupnom razvoju. Ali i nedostatak vizije razvoja društva, ma koliko to idealistički zvučalo,  takođe je velika prepreka; a to je odlika vijeka u koji smo nedavno zakoračili. Iz toga se najbolje vidi koliko su političari nedorasli izazovima savremenog svijeta. Postoji opšta saglasnost o tome da su investicije pitanje opstanka.

A ko je opstanak doveo u pitanje?!

Nikola Racković