Početna stana
 
 
 
   

 

ŠTA OTKRIVA JEDNA OSTAVKA?

I to se dogodilo. Zakon o radu koji je trebalo da se usvoji po hitnom postupku pao je na ispitu pred onima koje je svojim ključnim odredbama trebalo da unizi: pred radnicima Srbije i njihovim sindikalnim udruženjima. Ministar privrede Radulović morao je da odstupi: podneo je neopozivu ostavku. Njegova ostavka međutim nije i poraz jedne kontinuirane politike neoliberalnog koncepta koju zagovaraju sve vlade Srbije od dvehiljadite godine naovamo. Ta ostavka čak i ne znači pobedu srpskih sindikata, za ovu priliku i po ovom pitanju solidarno udruženih. Ona je pre plod svesne političke odluke najmoćnijeg čoveka u državi i najveće političke stranke koju taj čovek predvodi. Prvi potpredsednik vlade Aleksandar Vučić ne bez izvesne gorčine ponovio je na nedavnoj stranačkoj konvenciji kako „veći deo građana ne želi reforme“ te da je on „razočaran tom činjenicom“. Ipak ostavku ministra prihvata jer očito ne želi da se „toj volji naroda“ suprotstavi. Tim pre što će već u martu izbori, a valja misliti na ono zbog čega su izbori i raspisani: da se na njima ostvari apsolutna većina u parlamentu kako bi se vladalo potpuno samostalno. S obzirom na stepen popularnosti samog Vučića, to i ne izgleda nemoguće. Stoga, sada braniti nepopularne reforme nije pametno, i taj rezon prvog potpredsednika vlade je prilično shvatljiv.
Ali daleko od toga da su on i njegova stranka napustili neoliberalni koncept: samostalno vladanje podrazumevaće i Svetsku banku i MMF i novi možda još rigorozniji i po radnike nepovoljniji zakon o radu čim se uklone sadašnji koalicioni partneri koji (PUPS) tvrdoglavo ne daju MMF-u da, na primer podigne granicu penzionisanja na 67 godina ili da osnovica za penzije ubuduće umesto sadašnjih 60 bude 30 odsto plate. MMF-u su najvažnije proprocije odnosno cifre, ljudi su u drugom planu. Nije njima važno što je prosečni životni vek u Srbiji 69,6 godina (muškarci) i 72,3 godina (žene) što je za desetak godina manje nego na Zapadu.
Dakle, ovde je najmanje bitan ministar Radulović. On je samo povod da se ovakav tekst napiše. Mi smo u proteklih dvadesetak godina u potpunosti uništili naše radničko zakonodavstvo koje je bilo među najboljim u Evropi. To su bile tekovine koje radnicima nisu bile darovane, već su je oni tokom prethodnih stotinu godina izborili svojom borbom pa i krvlju. A danas nam neoliberali, bezobzirno nas gledajući u oči, kažu: ukinućemo vam ne prava nego privilegije! Ako je puko preživljavanje pa i gladovanje radnika i najširih slojeva stanovništva privilegija, kakva li nam tek prava spremaju u budućnosti?

Mališa Velikić
     
01-28. februar 2014.
Danas

 
 
 
 
 
 
Copyright © 1996-2013