Pojmovi i pojave

KNJIGA

Knjiga je jedna od rijetkih tema koja ima trajnu aktuelnost. Otkuda to da uprkos svim promjenama tako dugo opstaje? Knjiga je izraz čovjekovog nastojanja da prevaziđe prolaznost. A prolaznost je neminovna. Čovjek joj se odupire na razne načine. Najuspješnije to čini riječima, posebno pisanim. Iskonska je čovjekova težnja da sve što radi “uknjiži” (knjiga rođenih, knjiga vjenčanih, knjiga zaduženja, knjiga snimanja, knjiga utisaka, knjiga mrtvih itd).

Sve to praćeno je težnjom da se ostavi trag u nečemu. Od svega što čovjek gradi i sagradi najduže traju riječi. U narodnom govoru to je iskazano izrazom ostala je riječ. Prirodna je čovjekova potreba da ostavi riječ; u tome nalazi smisao bivstvovanja. Knjigom čovjek rješava najsloženije pitanje egzistencije – prolaznost. Veliki je broj poslenika koji se bave knjigom. U istoriji izuma malo je predmeta i pojmova iz kojih je nastao tako veliki broj zanimanja i zvanja kao što je to bilo sa knjigom: antikvar, antologičar, arheograf, bibliotekar, bibliotekar-savjetnik, bibliofil, bibliograf, bibliolog, bilježnik, viši bibliotekar, viši knjižničar, gramatik, grafičar, dizajner, dijak, zapisivač, izdavač, iluminator, ilustrator, knjigovezac, knjigovođa, knjižar, knjižničar, konzervator, korektor, leksikograf, lektor, literata, ljetopisac, pisac, prevodilac, priređivač, prepisivač, redaktor, restaurator, skriptor, slovoslagač, urednik, hroničar, čitalac, štampar i dr. To pokazuje koliko je knjiga složen i značajan fenomen kulture.

Sve upućuje na zaključak da je knjiga čovjekova neophodnost. Prema jednoj tv – emisiji, engleski vojnici koji su se u I svjetskom ratu nalazili u rovovima, na pitanje šta žele da im se donese, najčešće su odgovarali: cigarete i nešto za čitanje. Problemi vezani za knjigu (ili kako se to obično kaže – položaj knjige u društvu) su brojni. Rješavaju se na jednostavan način: čitanjem. Samo čitanjem (a ne prodajom) može se knjizi obezbijediti odgovarajuće mjesto u sistemu vrijednosti. Prodajom knjiga se, u najboljem slučaju, rješavaju problemi izdavača. Potrebno je dakle svu pažnju usresrediti na to: koliko se čita. Knjiga biva problematična onda kad nije čitana. Knjiga je marginalizovana onda kad je čitanje postalo sporedna čovjekova aktivnost. Društvo koje u svojoj strategiji razvoja nema jasno definisan status knjige, tj. precizan stav prema čitanju kao fenomenu kulture lišava sebe mogućnosti ostvarenja punog humaniteta.

Neminovnost proticanja vremena uslovila je neminovnost knjige i za njenu budućnost ne treba brinuti. Za čovjekovu riječ nema sigurnijeg utočišta od knjige, bar ne do danas. U tome se krije tajna njene trajnosti.

Nikola Racković