Bosnu i Hercegovinu vlast "udaljava" od Evrope

Naciokratske elite feudaliziraju državu

Angažman u javnom sektoru na prostorima BiH ima feudalnu aromu. Kao što su feudalci uživali na svom veleposjedu, tako svi javni štićenici u ovoj državi uživaju na budžetskim blagodetima, ili parabudžetskim sredstvima, ako su u milosti vlasti.

Bosna i Hercegovina se „udaljava“ od EU, jer vlast ne provodi reforme, a dostignute čak urušava. Koči razvoj civilnog društva, potiče međunacionalna trvenja, toleriše i čak podstiče korupciju, reducira uticaj javnosti... Takve ocjene u posljednje vrijeme sve češće daju funkcioneri i institucije Evropske unije. Običnim jezikom rečeno, naciokratske elite feudaliziraju državu i ruše sve brane, koje im stoje na tom putu. Takvu tvrdnju svakodnevno ilustruju mnogi indikatori. Čitav set reformi, što je BH vlast planirala i obećala Briselu na putu približavanja EU, dugo su „na čekanju“. Već godinama se „vuče“ slučaj „Sejdić-Finci“, pitanja vojne i državne imovine, ekonomske i reforme na planu bezbjednosti, te mnoge druge promjene legislative... Najkraće rečeno, uvođenje reda u društvu je „zaleđeno“. Ulazak Hrvatske i približavanje Srbije EU bio je povod da u posljednje vrijeme mnogi funkcioneri i tijela međunarodne zajednice uozoravaju BiH da država ide „u rikverc“. Ta upozorenja bahate oligarhije ignorišu. Umjesto toga, svaki realni problem oligarhijski čelnici i njihove skutonoše koriste za manipulaciju „plebsa“ tvrdnjama da su u pitanju urote „protiv nas“. Zato im priključivanje EU elite predstavljaju kao drugorazredno pitanje. Jer, EU još nije u interesu naciokratskih elita!

Kako i zašto? Bosna i Hercegovina je partiokratska, a ne demokratska država. Od demokratskih tekovina postoje samo izbori, kao formalnost. Građani biraju svoje predstavnike koji bi – u ime njih – trebali odlučivati u predstavničkim tijelima. Ali, izabrani ne odlučuju, već u predstavničkim tijelima provode volju stranačkih predsjednika, ili de fakto feudalaca. Oni su neprikosnoveni. To je i javno potvrdio Milorad Dodik na svjedočenju Radovanu Karadžiću optuženom za genocid u BiH, kada je rekao: „Svaki predsjednik (stranke o.a.) je neprikosnoven, kao što sam i ja.“ Zato, svako ko pokuša biti savjestan i misliti „svojom glavom“ postaje oponent. Zasad je najviše oponenata u SDP BiH, kojima je Zlatka Lagumdžije „preko glave“. Među njima su Bogić Bogićević, Nijaz Skenderagić, Miro Lazović, Gradimir Gojer te mnogi drugi manje poznati, a posljednji je Željko Komšić član Predsjedništva BiH. SDP BiH možda i nije najrigidnija „feudalna tvorevina“, jer su u „demokratske stranke“, uglavnom ulazili mnogi kod koji je Pavlovljev uslovni refleks za za harčenjem državne imovine bio pritajen, ili se razvio na razvalima rata iza kojeg caruje korupcija, prevara, pljačka, manipulacija...

Radojica Živanović Noe (1903-1944) Priviđenje u dimu, 1932. ulje na kaširanom platnu (daska) 650x465 mm / MSU

S obzirom na stanje opšteg siromaštva stranačkim „kumovima“ uopšte nije teško naći masu podanika, koji će biti poslušni poput pudlica. Ekonomska nužda u prvi plan izbacuje mediokritete, koji su uglavnom popunili sve institucije, od zakonodavnih, sudskih i izvršnih tijela, do kulture i obrazovanja. U BiH se i akademici politički prostituiraju, pa je predsjednik Akademije nauka BiH Petar Matić bio predsjednik Vlade F. BiH, kako je nekima priznao, jer „nije mogao odbiti Lagumdžiju“. S obzirom da vrhovi naciokratskih elita imaju apsolutnu moć, oni samovoljno raspolažu budžetom, kreiraju parlamentarne, pravosudne, policijske, univerzitetske, te timove u kulturi i umjetnosti. Važne su im poluge i javna preduzeća, jer je politička (stranačka) podrška glavni kriterij za angažman u istim. Umjesto biroa za zapošljavanje, o radnom angažmanu odlučuju stranke. Posao u državnoj (javnoj) firmi je životni san za običnog čovjeka, jer tim činom se ulazi u feudalnu klasu.

Angažman u javnom sektoru na prostorima BiH ima feudalnu aromu. Kao što su feudalci uživali na svom veleposjedu, tako svi javni štićenici u ovoj državi uživaju na budžetskim blagodetima, ili parabudžetskim sredstvima, ako su u milosti vlasti. Zato budžeta nikad dosta. U vezi s tim ilustrativna je skorašnja izjava premijera Federacije BiH Nermina Nikšića koji je u vezi uvođenja akciza na duhan rekao da će interventno „osigurati dodatne budžetske prihode“, a onda se može raditi na zapošljavanju. Ilustrativan je i slučaj Filipa Vujeve, jednog od direktora JP Autoceste F. BiH, koji je svoje preduzeće „prebacio“ na suprugu Boženu, a potom istom preduzeću dao poslove rekonstrukcije lokalnih puteva u Livnu. Ilustrativan je i potez Vlade tuzlanskog kantona, koja je ukinula regi-onalno putno preduzeće i odmah osnovala novo sa malo drugačijim imenom, samo zato što drugačije nije mogla regularno smijeniti direktora i fotelju ustupiti stranci Harisa Silajdžića, odnosno osigurati monopol njihovom stranačkom tajkunu. Potom, državni revizori stalno objelodanjuju podatke o masovnom nezakonitom trošenju sredstava u ministarstvima i državnim institucijama, ali za odgovorne nema posljedica. Jednostavno, sistem i partiokratske vlasti štite korupciju i pljačkaše u sopstvenim redovima. Pravosuđe je zvanično „nenadležno“. Takvih primjera širom BiH je na pretek. Nakon rata većina javnih dobara su – kroz pljačku i korupciju – privatizirana od strane naciokratskih vrhova. Za preostala opšta dobra stranke, čak i njihovi koalicioni partneri vode grčevit rat. Čini se, BiH će prema EU, tek dok elite ne opljačkaju sva javna dobra. Jer, ulaskom u EU demokratska pravila postaće imperativ. Tada vladajući partijski „kumovi“ neće moći odlućivati umjesto parlamenata, neće odlučivati o hapšenju oponenata, neće moći familiju i poslušnike „stavljati na budžet“ i moraće znatno više uvažavati javnost i javne institucije. Zasad, vlast oličena u stranačkim oligarsima Zlatku Lagumdžiji, Miloradu Dodiku, Draganu Čoviću, Sulejmanu Tihiću, Mladenu Bosiću, Boži Ljubiću, a od skora Martinu Ragužu, sve čini da neutrališe uticaj javnosti i institucija države. Zbog toga žele mijenjati Zakon o izborima, ka-ko bi oni birali poslanike, mijenjati Zakon o slo-bodi pristupa informacijama, kako se ne bi znalo koliko i koja javna dobra oligarsi krijumčare i pljačkaju, Zakon o sukobu interesa kako bi isti ljudi mogli naplaćivati deset funkcija bez posljedica...

Da je BiH u EU, to ne bi mogli raditi. Zato naciokratski oligarsi sve čine da se u EU ne ode, dok ne „pojedu“ i posljednji atom javnih dobara. Građani još uvijek žive od nacionalizma. Za većinu ima hljeba, a političkih igara je preko glave. Ali, gladnih je sve više. Glad je zasad najizgledniji most ka EU, bilo da je građani utole mirno, bilo nemirno.

Vehid Jahić