Pogled na Bosnu i Hercegovinu

Kriza naciokratske vlasti u BiH kulminira

Federacija BiH je u haosu Nakon „pucanja“ koalicije i sukoba vrha SDP i SDA – odnosno Zlatka Lagumdžije i Sulejmana Tihića Federacija BiH je u haosu. Kulminacija se desila još 28. aprila hapšenjem predsjednika Živka Budimira, kojeg takođe želi smijeniti SDP. Od tada je FBiH praktično bez vrha izvršne vlasti. I bebe su na nišanu naciokrata, jer bez Dodikove saglasnosti nema JMBG za novorođenčad na nivou Bosne i Hercegovine.

Socijaldemokratska partija i Zlatko Lagumdžija pokušali su preko Parlamenta da preuzmu prerogative izvršne vlasti, ali je to osujetio Ustavni sud. Pred Vladom FBiH je 400 pitanja, bolje reći problema koje treba riješiti, ali premijer Nermin Nikšić ne zakazuje sjednice sa tim dnevnim redom. Vlada ne radi, a sa pravno-formalnog stanovišta Parlament FBiH je „zakočen“. Odluke koje donese su nevažeće, dok ih ne potpiše Budimir. On je u pritvoru, a Tužilaštvo BiH ovih dana predlaže produžetak pritvora za još dva mjeseca. Ukoliko se to dogodi sve do 26. jula Parlament neće moći donijeti nikakvu odluku koja će biti realizovana. Zbog toga već dolazi u pitanje i naredna tranša MMF-a, bez koje će FBIH napraviti još jedan korak prema bankrotu.

Politički sukobi u Federaciji ključaju

S obzirom na partokratsku realnost BiH i njenih entiteta, te sukoba SDP i SDA, pucaju šavovi vlasti i na kantonalnim nivoima FBiH. U Kantonu Sarajevo opozicionari su zbacili sa vlasti SDP. Tuzlanski kanton je mjesecima u blokadi. Opozicija je osigurala većinu, pa je smijenila i premijera Seada Čauševića. U Goraždu je već bilo rekonstrukcija većine, a ovih dana ponovo dolazi do blokada u čijem je epicentru sukob SDP i SDA. Politički sukobi u FBiH „ključaju“. Sve je više pukotina i na relaciji vrhova entiteta. Ključni problemi – slučaj Sejdić-Finci, i pitanja vojne i državne imovine.

Iz SDP-a tvrde da je u pozadini slučaja Budimir korupcija. Ima takvih indikacija, ali... Nova koalicija u FBiH sa SDP-om na čelu, već mjesecima pokušava smijeniti Živka Budimira. Tražili su intervenciju OHR-a, Ustavnog suda i drugih uticajnih subjekata, ali na ustavan način ga nisu mogli smijeniti. Nakon svega Budimir je uhapšen zbog sumnje da je davao previše pomilovanja, a za uzvrat primao mito. No, kako vrijeme odmiče otkriva se sve više „rupa“ u slučaju. Neke ključne aktere u vezi pomilovanja Tužilaštvo je „zaboravilo“. Nakon hapšenja saznalo se da je pomilovanje Mirsada Hadžića – Švicarca, jednog od najčešće pominjanih zatvorenika, predložio Zoran Mikulić SDP-ov ministar pravosuđa, uprkos činjenici da je Komisija ministarstva odbila prijedlog. Izvjesni Ante Knezović je „slučajno“, na dan hapšenja, došao u Budimirov mostarski ured i ostavio u torbi veću sumu novaca. Nakon upada policije, niko satima nije mogao napustiti prostorije, osim Knezovića. To su indicije koje nekima daju za pravo kako je slučaj Budimir posljedica obračuna političkih rivala, a ne radikalni početak borbe protiv korupcije.

Zanimljivo je da Budimir nije rekorder po pomilovanjima u FBiH. Njegovi branioci došli su do saznanja da su prethodni čelnici FBiH bili isti, ili čak darežljiviji. Borjana Krišto je u svom mandatu pomilovala prosječno sedam zatvorenika svaki mjesec kao i Budimir, Niko Lozančić čak 20 mjesečno, a apsolutni rekorder je Vladimir Šoljić, koji je za kraćeg mandata pomilovao ukupno 591 zatvorenika. Za razliku od Budimira, Krišto, Lozančić i Šoljić, inače članovi HDZ-a, nisu bili sumnjivi zbog obilnih milostinja. Oni su u vrijeme mandata pripadali vladajućoj koaliciji. Budimir je oponent vladajućoj četvorki u FBiH. U slučaju Budimir nije isključena korupcija, ali borba protiv korupcije u FBiH i državi, još je „na čekanju“. Naser Keljmendi, koji je bio u dosluhu sa nekim vlastodršcima, pred samo hapšenje pobjegao je na Kosovo. Od njegovog izručenja BiH, strahuju mnogi, jer bi možda otvorio Pandorinu kutiju korupcije. Mnogi primjeri pokazuju da nadležni „kažnjavaju“ one koji ukažu na korupciju i kriminal vlasti, ili njihovih ljubimaca. Višnja Menzilović je ostala bez posla nakon što je u sarajevskoj „Skenderiji“ prijavila koruptivne radnje. Stručnjaci koji su prijavili da u sirovinama za preradu svinjskog i goveđeg mesa ima i konjskog, privremeno su udaljeni sa posla. Državni revizori u oba entiteta ukazuju na bahatost i nezakonitost vlasti u potrošnji budžeta, ali sve ostaje isto. Od četiri milijarde maraka koje godišnje troše javna preduzeća, prema informacijama NGO „Tender“, čak 800 miliona završava u privatnim džepovima. Čak 44 posto javnih nabavki obavlja se bez tendera. Nadležna državna agencija čak predlaže promjene u zakodovstvu i smanjnje kazni za otkrivene „previde“ u javnim nabavkama. O različitim aršinima u tretmanu korupcije svjedoči i slučaj Slobodana Stankovića, bliskog poslovnog partnera Milorada Dodika. On je uhapšen pri pokušaju da preko granice prenese keš od 460.000 eura, ali o tome nadležni još „mudro šute“.

To su indikatori koji upućuju na zaključak da se u BiH i njenim entitetima vlast ne bori protiv korupcije da bi zaštitila javnu imovinu, već eventualne oblike korupcije koristi kao sredstvo za obračune sa političkim rivalima. Dotle država i entiteti ekonomski propadaju. Vlast opstruira put BiH prema EU, jer će se morati obračunati sa vlastitim kriminalom i korupcijom.

I bebe na nišanu BH naciokrata

Osim toga u Evropi neće moći vladati bahato kao sada. Manipulacije vlasti su ogromnih razmjera. Nasilnička vlast koja koristi uličarske manire u vladanju, zaslužila je da bude demokratski smijenjena, makar i „preko ulice“. Konačno, javnost u Bosni i Hercegovini se probudila iz „zimskog sna“. Zvono za uzbunu „upalile“ su sudbine beba, kojima su svojom necivilizacijskom politikom, naciokratske elite u Bosni i Hercegovini onemogućile da imaju jedinstveni matični broj (JMBG). Naime, već nekoliko mjeseci traje problem dobijanja jedinstvenog matičnog broja (JMBG) za novorođenčad, Problem pak nije ni blizu rješenja. Republika Srpska je pitanje JMBG riješila u svom entitetu, ali na državnom nivou to osporava i traži intervenciju Ustavnog suda. Zbog takvog Dodikovog stava bebama je praktično osporeno pravo na život – odnosno lični dokumenti, liječenje, putovanje i drugi vidovi ljudskih prava. Zbog toga su se pobunili se njihovi roditelji.

Demonstranti su, na veoma civilizovan način, samo tražili od neodgovornih parlamentaraca, da usvoje Zakon o JMBG. Blokirali su parlamentarce i njhovu familiju zaposlenu u parlamentarnim tijelima. Nikome nije falila „dlaka s glave“, a protestovali su pripadnici svih zabluđenih naroda ove države. Na legalan, legitiman i izrazito civilizacijski pritisak građana uslijedila je ruralna balkanska reakcija pojedinih poslanika. Demonstrante su nazivali teroristima, a tvrdili su i da je u pitanju talačka kriza. Neki su čak tražili i „udar“ specijalaca protiv demonstranata – uglavom mladih roditelja sa bebama. A građani su samo tražili da naciokratska vlast usvoji Zakon o JMBG, jer su stari ukinuli, a novi nisu usvojili, što je nonsens, koji je svojstven samo balkanskim barabama, koji vladaju u BiH. Trenutnu krizu, u praskozorje narednog dana riješili su specijalci policije, koji su omogućili poslanicima i službenicima, da napuste zgradu, oko koje su bili demonstranti.

Nakon demonstracija „rasut“ je i Parlament BiH. Mirni građanski protesti – zbog JMBG - su se proširili u svim većim gradovima BiH. Na građanske zahtjeve, vlast je uzvratila zapaljivom nacionalističkom retorikom o „ugroženosti“. Milorad Dodik i njegovi puleni u Parlamentu su ustvrdili da su protesti „zavjera“ protiv RS-a. Osim toga ustvrdili su da Sarajevo nije bezbijedan grad i da parlamentarci iz ovog entiteta neće dolaziti na posao u Sarajevo. Iste poruke su se čule iz dva HDZ-a, koje predvode Dragan Čović i Božo Ljubić. Iz SDP-a se pravdaju da nisu bili uključeni u organizovanje demonstracija. Demonstranti se još mirno okupljaju, a naciokratske vođe u retorici „pjenušaju“ o nacionalnoj ugroženosti vlastitih „ovaca“. Bosanski lonac je konačno „proključao.“ Okidač je bio JMBG, a stvarni uzroci nesposobna i previše korumpirana naciokratska vlast, koja vodi računa samo o svojim de facto mafijaškim interesima, a ne o građanima i državi. Puno je indikatora o ogromnoj korupciji u vrhovima BiH. Institucije države, entiteta i kantona su u rukama stranačkih vođa. Oni odlučuju o svemu. Oni i njihovi najbliži saradnici su pokrovitelji korupcije, kriminala, bruka u pravosuđu, rasula u zdravstvenim ustanovama, privatizacije policijskih prerogativa, ogromnih krađa na tenderima, pljački u privatizacijama, etc...etc... U parlamentima, Vijeću ministara i svim izvršnim organima vlasti odlučuju po naredbama stranačkih vođa. Posljednji indikator pomenute teze je „politički salto“ Nebojše Radmanovića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. On je „zakočio“ potpis BiH sa Hrvatskom o prekograničnim prelazima, nakon što Hrvatska uđe u EU. Nakon žestoke reakcije Brisela, „predsjedatelj“ Radmanović je napravio „salto“, što je, gle čuda, objasnio njegov nalogodavac Milorad Dodik, navodno zbog interesa građana, a ne pritiska EU. Kakav kredibilitet može imati Predsjedništvo BiH, nakon svega? Ta institucija se doima kao „filijala“ Milorada Dodika, ili drugog stranačkog vođe. Gdje je tu institucija? Nema je. Postoje samo stranačke vođe, bez obzira na rang institucija. Na isti način Nermin Nikšić, premijer FBiH izvršava naloge Zlatka Lagumdžije, Vjekoslav Bevanda naloge Dragana Čovića, Željka Cvijanović premijerka RS-a naloge Dodika i slično. Funkcioneri u BiH podsjećaju na poštare stranačkih vođa, koji narodu samo prenose poruke svojih „feudalaca“. Tako se i odlučuje u svim tijelima.

Ipak, bosanski lonac je počeo da kuha. To je dobro za građane ove države. Naciokratski vrhovi ga pokušavaju „hladiti“ podstičući nacionalne strahove ili druge motive, zavisno kojim kategorijama se obraćaju. Vlast BiH je svojom nesposobnošću, arogancijom, neznanjem, manipulacijama i prevarama većinu građana dovela na rub egzistencije. To je parametar koji upučuje na zaključak da će „lonac“ i dalje ključati. U prognozama ipak valja biti obazriv. Osnovno je pitanje – hoće li građani još jednom nasjesti na nacionalističko-manipulatorske trikove naciokratskih elita, ili je u većini njih već sazrela svijest da je slobodan građanin preduslov za sve druge slobode, pa i nacionalne. Jer, nacionalni ponos ne može utoliti glad.

Vehid Jahić