Likovni prilozi u ovom broju:
Radovi sa VIII izložbe Mladi 2013
NIŠArt fondacija
TELA, LICA I NALIČJA
Izložba Mladi 2013. NišArt fondacija
Osma izložba mladih 2013 ozbiljna je kao i vreme u kom nam omladina živi zajedno sa nama. Čovek je tema većine slika odabranih za ovogodišnju izložbu. I to čovek zabrinut, zagledan sa slika u nas, bez poziva u pomoć, ali primetno rezigniran. Gledaju nas ozbiljna lica, ljudi ostareli pre vremena, tela umorna od svakodnevice, bračni par pred kućnim brojem 11, koji nešto čekaju pred svojom zgradom, jer, nezaposleni, nemaju šta drugo da rade. A oni koji bi opet trebalo da se bave njihovim problemom u Narodnoj skupštini na prostranom platnu više liče na cirkus nego na vrhunsko zakonodavno telo, gde se po sali gađaju avionima od papira. Na tim velikim platnima nekada je bio obavezno optimistički socijalistički realizam, a sada je neobavezna tranzicioni pesimizam.
Čak i kada su na slici predmeti bez ljudi, to su objekti koje su ostali posle nas – naslagane stolice, napuštene skupštinske klupe i opustele dvorane. Posledice brige, a mi i umetnici smo izvan slike. Na nekim platnima su prikazani samo delovi ljudskog tela; viri noga, rasprostro se kosmati potiljak, a ruka na slici koja kao da hoće nešto da domaši. Celine tela gotovo da nema. Na jednoj kao da je čak prikazana čovekova prenatalna faza, u materici, rekao bih frojdistička želja razočaranog umetnika u život, sa pokušajem, bar na slici, da se vrati u taj topli raj materice pre svog rođenja.
Međutim, sva ta lica i tela naslikana su do savršenstva. Nije to nimalo beznačajno. To ohrabruje. Uliva nadu da mladi umetnici ozbiljno shvataju svoju umetnost i da našu stvarnost neće samo slikati, nego da će pokušati i da je menjaju. Neki od onih koji su ranijih godina zapaženi i nagradom (i ne samo nagradom) promovisani ovom akcijom, danas su u zrelim godinama na vrhuncu svojih umetničkih moći. To je bilo mogućno jer su raspolagali nesvakidašnjim i izvornim darom, ali i upornošću da istraju na svom stvaralačkom putu, i to u uslovima svetske ekonomske krize na tegobnom, ali za društvo izuzetno značajnom poprištu umetnosti. Oni svojim delom i darom dokazuju da društvena i ekonomska kriza ne mora biti i kriza umetnosti, što ohrabruje ceo svet, svaku pojedinačnu sredinu i sve generacije svugde na sveti, kao i kod nas.
Jovan Ćirilov
(preuzeto iz Kataloga izložbe)