BiH je eldorado za
korupciju. Nakon rata zemlja je dobila
petanestak milijardi dolara raznih donacija,
ali je većina sredstava završila u nepoznatim
„seharama“. Prema mnogim indicijama, donacije
su „pojele“ nacionalne oligarhije. Kada
su „presušile“ strane donacije, oligarhije
su, uz pomoć međunarodnih faktora – „učvrstile“
državne granice, pa su prihodi od poreza
i carina postali izdašniji, ali su sredstva
„isparavala“. Nakon toga uveden je PDV
pa su budžeti na svim nivoima znatno povećani.
Tada su naciokratske vođe najavljivali
da će dobar dio budžeta koristiti za razvoj.
Umjesto razvoja, uvećanje budžeta nacionalnim
oligarsima je brzo pojačao nagon pohlepe,
po principu Pavlovljevog uslovnog refleksa.
Ubrzo su za nekoliko puta povećali vlastita
i primanja javne uprave. Socijalni sektor
i nezaposleni od povećanja budžeta dobili
su tek „mrvice“. Za sve to vrijeme javna
preduzeća i uprava je bujala poput korova,
jer su zbrinjavani bliži srodnici oligarhija
i stranački poslušnici. Na taj način BiH
je postala država sa relativno najskupljom
javnom upravom na prostoru Evrope i Centralne
Azije. Za njene plate je u 2011. godine
potrošeno 13,1 posto BDP-a, dok se za
iste troškove u Evropi izdvaja od 5,6
do 11,9
|
posto u Letoniji.
U evropskim zemljama parlamentarci
imaju 1,5 do 2,5 puta veće plate
od prosjeka zaposlenih radnika,
dok u BiH parlamentarci imaju
5-6 puta veća primanja.
Zbog neodgovorne i manipulatorske
vlasti BH ekonomija je u blokadi
i urušava se na razne načine –
stalnim podizanjem poreza i doprinosa,
uvođenjem raznih akciza i parafiskalnih
troškova, prevelikim administriranjem
i drugim oblicima opstrukcija.
Privatizacija državne imovine
više je bila pljačkalizacija,
nego vlasnička tranzicija.
Indikatora za pomenute tvrdnje
ima u izobilju. Prema nedavnim
podacima Agencije za privatizaciju,
u F BiH je zadnje decenije privatizirano
1.072 kompanije, 90 djelimično,
te 2.052 poslovna prostora, ili
zemljišne parcele u državnoj svojini.
Od toga je inkasirano samo 519
miliona maraka. Nekad savremene
i dobre firme poput Energoinvesta,
Famosa, Unisa, Šipada, Agrokomerca,
HAK-a u Tuzli, Čajaveca u Banja
Luci, Sokola u Mostaru i drugih,
u miru su
|
|
|
|
Gustav
Dore: Gustav Dore: Krstaši
- nebeska svetlost
|
 |
devastirane, znatno više nego tokom rata.
Soko, koji je prije rata imao oko 8.000,
sada ima oko 400 zaposlenih, koji proizvode
neke rezervne dijelove. Sve značajne firme
u elektro-mašinskoj industriji su, tokom
privatizacije praktično opljačkane, a
dio je devastiran. Hemijska industrija
je „ukinuta“, drvna, tekstilna, hemijska
i industrija obuće su pretvorene u „ćepenke“.
Vlast se brinula samo o javnim preduzećima,
gdje su zapošljavali pojedince iz svojih
klanova. Krajem septembra prošle godine
u BiH je bilo 545.520 nezaposlenih, a
za nijansu više je bilo zaposlenih. Prema
podacima Centralne banke u novembru prošle
godine BiH firme su imale 58.638 blokirana
računa, a –po istom izvoru – u februaru
ove godine broj je povećan za hiljadu
novih.
Ekonomsko-političko urušavanje BiH ima kontinuitet
od kraja rata. Vrhovi vlasti su se za nijansu
mijenjale, ali su tendencije ostale iste.
Aktuelne vlasti su dale veliki doprinos
tim kretanjima. Milorad Dodik već deceniju
dominira RS-om, Dragan Čović u hrvatskom
dijelu F BiH, a Zlatko Lagumdžija je prije
deceniju i nešto predvodio bošnjački dio
establišmenta u F BiH i jedva je ponovo
dobio relativnu podršku birača. Njima uz
bok je i SDA na čelu sa Sulejmanom Tihićem
i Bakirom Izetbegovićem, a od skora i SBB
sa liderom Fahrudinom Radončićem, te SDS
sa Mladenom Bosićem na čelu RS-u.
Na posljednjim izborima partijske vođe su
obećavale državu za čovjeka, revitalizaciju
ekonomije, reforme, investicije, novo zapošljavanje,
evropske integracije i bla,bla,bla... U
posljednje dvije godine, ništa nisu ostvarili.
Naprotiv. Zbog eskalacije krize podižu nove
međunacionalne tenzije, izmišljaju unutrašnje
i vanjske neprijatelje, optužuju međunarodne
predstavnike, NGO koje govore o nedjelima
i korupciji oligarhija, a Evropom već počinju
plašiti građane. Glavna pitanja za start
u približavanju Evropi – provođenje presude
Sejdić-Finci i rješavanje pitanja vojne
imovine, već dvije godine je „na leru“,
jer se „tri hajduka“ – Lagumdžija, Čović
i Dodik međusobno ucjenjuju, da bi pristankom
na dogovor dobili nove „političke koncesije“.
Ali, oni se lako dogovore kada trebaju učvrstiti
vlast i osigurati nove prihode za svoje
sljedbenike. Tako Dodik i Lagumdžija pokušavaju
mijenjati uzuse rada Centralne banke isključivo
radi novih izvora prihoda kroz izdavanje
novih državnih obveznica, koje su veoma
rizičan kredit. Radi rješavanja likvidnosti,
pokušavaju narušiti i monetarni sistem,
što praktično znači otvaranje novih vrata
za inflaciju. To će u suštini biti novi
namet na najsiromašnije. Podjelom akumuliranih
sredstava Elektroprenosa BiH žele „začepljati“
rupe u javnoj potrošnji, koja je vreća bez
dna. Pošto se borba protiv korupcije u regionu
„odmrzava“ pomenuti dvojac pokušava staviti
i pravosuđe pod svoju kontrolu, tražeći
da na izbor sudskih vlasti presudnu ulogu
imaju parlamenti. Problem je što su funkcije
parlamenata u BiH de fakto ukinute, jer
stranački podrepaši bespogovorno izvršavaju
naloge aktuelne partiokratske šestorke –
Dodika, Lagumdžije, Čovića, Bosića, Radončića
i Bože Ljubića. Njihovi sljedbenici i poslušnici,
čak javno tvrde da im je „sud partije“ važniji
od zakona. Tako u Parlamentu BiH, Jasenko
Selimović pred TV kamerama kaže, da oni
(SDP o.a.) „znaju da prijedlog nije po poslovniku,
ali nama se žuri“. Ministar saobraćaja u
Vijeću ministara BiH Damir Hadžić u vezi
provođenja odluke Ustavnog suda o vojnoj
imovini kaže – „mi ćemo to riješiti međustranačkim
kompromisom“. Isto se ponašaju Dodikovi i Čavićevi puleni.
BiH je u atrofiji, jer su građani naciokratskim
oligarsima dozvolili da vladaju neodgovorno.
Sve demokratske tekovine postale su privatno
vlasništvo osionih partiokratskih despota.
Zato u RS-u i FBiH padaju vlade, a vođe
čije naloge provode, ostaju „u sedlu“. To
će trajati, dok BH narodi i građani, vjerovatno
uskoro, ne progledaju.
