Projekat
- dve antologije
Iz
Prištine s ljubavlju, nova albanska književnost
Kosova, Algoritam media, Beograd, 2011;
Nga Beogradi, me dashuri, tregimi i
ri nga Serbia, MM Prishtine, 2011.
Posle više decenija, antologije Iz Prištine
s ljubavlju i Iz Beograda s ljubavlju – predstavljaju
prvi pokušaj međusobnog upoznavanja kosovske
i srpske književne scene. Izbor iz savremene
pesničke, prozne i dramske produkcije autora
sa Kosova koji pišu na albanskom jeziku preveden
je na srpski jezik i objavljen u Beogradu,
u ediciji „TonB“ izdavačke kuće Algoritam
media. Izbor savremenih priča autora iz Srbije,
rođenih nakon 1970, preveden je na albanski
jezik i objavljen u Prištini, u ediciji „Spajder“
izdavačke kuće MM. „Posle decenija međusobne
distance, ignorisanja i proizvodnje stereotipija,
vreme je da se preispitaju realni književni
kapaciteti obe scene i ponude na uvid Drugome.
Naporedo s elementarnom ljudskom potrebom
za međusobnim razumevanjem, projekat – antologija
iz Prištine i Beograda ima za cilj da istakne
književne vrednosti predstavljenih tekstova,
što bi moglo da posluži kao uvod u regularnu
kulturnu komunikaciju između Kosova i Srbije“,
rečeno je u pogovoru izbora iz nove albanske
književnosti Kosova.
U Centru za kulturnu dekontaminaciju, krajem
maja, beogradskoj publici predstavljene su
obe antologije
pod zajedničkim nazivom „Prepiska
izdajnika“. Njihovi idejni tvorci
i selektori bili su urednici Qendra
Multimedije iz Prištine i BETON-a,
časopisa za kulturu iz Beograda, Jeton
Neziraj i Saša Ilić, pored kojih su
u razgovoru učestvovali i Škeljzen
Malići i Saša Ćirić. Tekstove su čitali
neki od pisaca zastupljenih u antologijama:
A.Idrizi i A. Rudaku, T. Marković
i M. Živanović, kao i jedan od urednika
i prevodilaca Š. Malići. Glavni „izdajnici“
S. Ilić i J. Neziraj su svoju prepisku
a kasnije i saradnju započeli za vreme
nastupa na lajpciškom sajmu knjiga
što je za rezultat imalo obe antologije.
Prepiska se zasnivala na sećanjima
iz zajedničkog života u ex-Jugoslaviji
i onih naročito bolnih za oba naroda,
koja datiraju iz vremena vladavine
S. Miloševića, kada su se oba naroda
najviše udaljila jedan od drugog.
Prema rečima S. Ilića „koncept srpske
antologije bio je da se predstave
mladi, zanimljivi, ali nenagrađivani
srpski pisci kako bi se pokazalo da
ovde (Srbija) postoji i drugo mišljenje
i književnost. Mi decenijama ne znamo
šta se tamo piše i stvara“. To je
potvrdio i Š. Malići rekavši da su
tek
|
|
|
nedavno prevedena dela V. Arsenijevića i D.
Velikića. J. Neziraj je zaključio da na Kosovu
ne postoji interesovanje za srpsku književnost
i da je jedan od razloga za to pored intervencije
srpske policije 1999. godine i neznanje srpskog
jezika. Zanimljiv opis albanske proze (Iz
Prištine... str.153) dao je A. Ataši podelivši
je na onu pre i posle rata 90-tih rekavši
da je svoj vrhunac dostigla 80-tih da bi danas
bila u dosta haotičnom stanju pa pisci nemaju
dostojan položaj u društvu. Neki su žrtve
politike dvoumeći se između stvaralaštva i
nje. Najbolji pisci danas, po njegovom mišljenju
su, A. Demaći i Z. Rahmani koga često upoređuju
sa M. Prustom zbog dela Roman o Kosovu. Među
mlađim prozaistima izdvojio je K.Rahmanija,
A. Idrizija, B. Saljihu i I. Docaja. Haosu
u književnosti, smatra on, doprinose senzacionalizam
i skupo reklamerstvo slabih dela pseudopisaca
na račun autentičnih književnih vrednosti.
Slično mišljenje ima i o kulturi Kosova za
koju smatra da je u stalnoj opasnosti od pseudopolitičara.
Ovaj projekat napravljen je pod pokroviteljstvom
mreže za literaturu i knjige TRADUKI koja
ima sedišta u Austriji, Nemačkoj, Švajcarskoj
i Sloveniji.
 |
|
Vera Vujošević |
 |
|