Ako su nam političari potrebni, a historija ljudskog društva svjedoči da jesu, onda je to polje rada na kojem se traže rješenja za usklađivanje različitih interesa naroda, obično suprotstavljenih, kroz sposobnost za postizanje kompromisa, uz očuvanje principa slobode, bratstva i jednakosti. Na teritoriji na kojoj živimo, jer još nije artikulirana kao država, na širem području koje je upotrebom oružja svedeno sa države Jugoslavije, na prostor kojem je nametnuto ime »zapadni Balkan«, permanentno agitiraju političari ograničenih sposobnosti, sasvim podobni i podložni intervencijama iz centara međunarodne moći. Koja moć diktira pljačku društvene svojine, smjer, načine i domete privatizacije, čime sistematski uništava prava radnih ljudi i svodi solidarnost, koja je znak zdravog društva, na ništicu.
Čuveni novinar, publicista i, po vlastitom izboru i trudu, historičar Josip Horvat napisao je i Političku povijest Hrvatske u kojoj svjedoči o mogućnostima i dometima dogovora i zajedničkog rada za budućnost, dotad zavađenih strana.
Horvat piše kako »već 12. prosinca 1905. Hrvatsko-srpska koalicija izlazi pred narod s manifestom kojim javlja svoj osnutak. Manifest je značajan; to je program praktične politike koji Koalicija namjerava ostvariti; nova napredna generacija iz 1895. daje tom programu svoj biljeg; program je precizan i detaljan, zahvaća sve zone našega javnog života koje traže korjenite reforme. Obuhvaćena je tu i opća ideologija hrvatske politike kao i zahtjevi dnevnoga života. Ovo je program koji još i danas (1935), premda je od njegovoga proglašenja minulo trideset godina, nosi jaku notu aktuelnosti, jer je produkt organičkog razvitka; ali velike su ga borbe i događaji narednih godina prekidali, odgađajući njegovo ostvarivanje. Taj manifest potpune demokratizacije hrvatskoga političkog života glasi:
Hrvatski i srbski rodoljubi udružiše se u jednu čvrstu svezu sa zadatkom da našu otačbinu Hrvatsku sjedinjenim silama i uz podporu svega hrvatskog i srbskog društva izvedu iz dosadašnjih nesnosnih i ubitačnih odnošaja. Prva im se prilika za to pruža kod nastajnih izbora za sabor Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, u koje će izbore ući zajedno i složno s ovim programom:
1. Koalirana opozicija radit će na tome, da se uzakone ustanove, koje osiguravaju prava građana i ličnu slobodu, kao: a) obće izravno jednako i tajno pravo glasa sa zastupstvom manjina, glasanje po obćinama i pravedna podjela izbornih kotara; b) podpuna sloboda zbora i dogovora; c) podpuna sloboda štampe; d) porota i sloboda i nezavisnost sudstva; e) sloboda savjesti i ravnopravnost narodnosti i vjeroizpoviesti; f) zaštita svetinje kućnoga praga i ukinuće naredbenih odredaba iz absolutizma; g) uvedenje upravnog sudišta kao zaštite protiv samovolje upravnoga činovništva.«
Završne tačke manifesta, 8. i 9. glase: »Koalirana opozicija vodeći računa o velikim narodnim idealima, pa odgovarajući narodnoj težnji za narodnim ujedinjenjem svesrdno prihvaća sa strane braće naše u Dalmaciji potaknuto pitanje sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom. Za povoljno riešenje toga pitanja založiti će se koalirana opozicija svim silama, a postupati će solidarno i sporazumno s braćom iz Dalmacije.
Uvjerenje, da narodu našemu hrvatskoga i srbskog imena nema ljepše budućnosti, a ni samoga narodnog obstanka bez zajedničkog i solidarnoga rada obaju dielova narodnih, imade da se odstrani svaka i najmanja zaprieka tome radu zajamčenjem ravnopravnosti i slobode srbskog naroda.«
Ovo jesu dometi Supila, Trumbića, Pribićevića i drugova, oslonjeni na odluku Sabora, iz 19. vijeka, o ravnopravnosti Hrvata i Srba. I partizanski, ratni parlament Hrvatske, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske, potvrdio je ravnopravnost naroda.
U periodu socijalizma to je bila tekovina zajedničke, jedinstvene, antifašističke borbe naroda Hrvatske. Teško da bi se moglo Saboru iz 19. vijeka prigovoriti da je bio »komunistički«, iako je očito da je rješenje identično odlukama ZAVNOH-a.
Šta pružaju »euro-atlantske« integracije onima koji nisu u stanju pronaći i konsolidirati vlastiti identitet? Elementi za dijagnozu dati su u djelu Radoja Domanovića, koji nikoga nije zamajavao tlapnjama o progresu u historiji.