Početna stana
 
 
 
     

 

Kriza u Evropskoj uniji i Srbija

Budućnost koja više nije kao što je bila

Sa prividne distance, koja se meri misaonim svetlosnim godinama, dok su se na ulicama evropskih gradova smenjivali pojavni oblici ozlojeđenosti i frustracija zbog novonastalog beznađa koje prebrzo preuzima primat, evropski lideri su pripremali istorijski samit EU, birajući pažljivo najboljeg kuvara sa liste majstora za mediteranske specijalitete. Sastanak od kojeg se očekivalo da ponudi mehanizam kojim bi EU lideri umirili tržišta, uprkos činjenici da je dogovor postignut, pokazao je i slabo stanje Unije, koja je dugo živela bolje nego što je to sebi mogla da priušti, i bez razmišljanja o generacijama koje dolaze. Evropsku uniju, nakon godina prosperiteta i ekonomskog rasta na koji se moglo računati, čeka doba strogosti i isposništva.

Traganje za mehanizmima smirivanja krize

Širom zajednice došlo je do podizanja starosne granice za odlazak u penziju i naknada za visoko obrazovanje. Kada su u pitanju mladi između 16 i 24 godina, nezaposlenost u pojedinim zemljama prelazi četrdeset odsto, a stotine hiljada nemaju zaposlenje ili priliku da se školuju. Takođe, smanjuju se budžetski rashodi, pa samim tim i plate u javnom sektoru onih zemalja koje su priznale da ne bi postigle dovoljan efekat samim zamrzavanjem primanja zaposlenih. Subvencije i pomoć građanima takođe su smanjene, čak i primanja za nezaposlene. U relativno kratkom periodu, kako se očekuje, stotine milijardi evra će nestati iz evropske ekonomije.
»Slutim da ćemo tokom prvih nekoliko meseci 2011. godine prisustvovati ozbiljnoj krizi u evro zoni«, izjavio je Gordon Braun za BBC i dodao da problemi sa zajedničkom valutom nisu samo pitanje zaduženosti vlada. Strukturne reforme, potrebne da bi evro mogao da funkcioniše kao stabilna zajednička valuta, međutim, nisu sprovedene, niti uopšte dogovorene, dodaje bivši britanski premijer i ministar finansija. Za to vreme, nasilje je izbilo na ulicama Atine, gde je bivši vladin ministar umalo linčovan, ali i Londona, odakle su se mogli videti snimci napada na automobil kojim su se prevozili princ Čarls i Kamila i slike razbijenih prozora na zgradi državnog trezora. Italijanska policija je prijavila najžešće okršaje sa demonstrantima na ulicama Rima u poslednjih trideset godina.
Božićni samit lidera EU završen je, međutim, u znaku »gvozdene kancelarke« Angele Merkel. Berlin je insistirao na tome da ne budu usvojene reforme iz oblasti evro-obveznica, kao i da privatni zajmodavci ponesu svoj deo tereta krize u slučaju bankrota pojedinih vlada. Za to vreme, nemački zvaničnici su raspravljali o scenarijima o kraju sadašnje monetarne unije. Ipak, dogovorena je izmena Lisabonskog sporazuma dodavanjem dve rečenice u član 136: »Zemlje članice koje koriste evro mogu da uspostave stabilizacioni mehanizam koji će biti aktiviran ukoliko to bude nužno da bi se zaštitila stabilnost evro zone kao celine. Davanje finansijske pomoći u okviru tog mehanizma zavisiće od ispunjavanja strogih uslova«.

Restriktivnija pomoć članicama
Usvojeni mehanizam bi trebalo da stupi na snagu početkom 2013. godine, ali će pre toga morati da prođe razmatranje u Evropskoj komisiji, Parlamentu i Centralnoj banci. Na sledećem samitu evropskih lidera, koji će se održati tokom marta, trebalo bi da izmene budu i zvanično usvojene, nakon čega će se o amandmanima na Lisabonski sporazum izjasniti parlamenti zemalja članica, što se neće dogoditi pre kraja 2012. godine. Ipak, potvrđivanje izmena na referendumu će ovaj put biti izbegnuto!
Međutim, vodeći investitori u državne obveznice smatraju da usvojene mere neće biti dovoljne, kao i da kasno stižu. Sudeći prema njima, pojedine zemlje će morati privremeno da napuste monetarnu uniju. Ipak, nemački ministar finansija Volfgang Šeble nedavno je u jednom govoru istakao da je EU, oduvek, najznačajnije korake napred činila upravo u najtežim vremenima. Manje je optimističan bivši potpredsednik Evropske komisije Ginter Ferhojgen, koji razlog za pesimizam vidi u nedostatku »političkog liderstva koje bi stavilo zajednički evropski interes iznad nacionalnog egoizma«.
Drugim rečima, kako je primetio jedan evropski komentator, Evropska unija se menja jer se pozicija Nemačke promenila.
Aktuelna politika Berlina, međutim, nailazi na različite reakcije. Dok u Atini gore nemačke zastave, u Parizu se govori o novoj Antanti i »evropskoj grupi G-2«, kao putu ka »bilateralnoj inicijativi za kolektivnu dinamiku«. Ono što je nekada Pariz video kao izraz škrtosti Berlina u evropskim poslovima, danas je, prema pisanju evropskih medija, poželjan model za Francusku. Drugi, međutim, novonastalu situaciju komentarišu kao znak da je u EU prevladala »vladavina jačeg«. Među tim glasovima mogu se čuti i oni koji misle da bi bilo krajnje pogrešno potcenjivati odlučnost EU elite da odbrani evropski projekat, najznačajniji te vrste koji je svet ikada ugledao. Ipak, kako je dobro primetio Bil Klinton tokom svoje nedavne posete glavnom gradu Irske, nije moguće sprovesti stroge mere štednje ukoliko to nije praćeno davanjem izvesne nade.
O poziciji Srbije u celoj toj priči možda najbolje govori vest da je Evropska unija rešila da zaustavi očekivano pridruženje Rumunije i Bugarske šengenskom režimu putovanja bez pasoša. Razlog za to, kako se ističe, treba tražiti u neefikasnoj borbi protiv kriminala i raširenoj korupciji. Ako EU ima takav stav prema sopstvenim članicama, šta se onda može očekivati kada je u pitanju Srbija, koja po pitanju većine pokazatelja stoji najgore u regionu? Ukoliko se može reći da dve stare članice EU – Nemačka i Španija – stoje na najudaljenijim pozicijama jedna od druge u poslednjih 50 godina, koliko nade ostaje za zemlju koja iz poteza u potez pokazuje svoje antievropsko nastrojenje?
  Matja Stojanović
 
Kosovski boj crkvenih velmoža
1-31.01. 2011.
     


Danas

 
 
 
 
Copyright © 1996-2011