Pogled iz Bosne i Hercegovine

Tadić, Dodik i Harčenko

Mogao je Boris (Tadić) bar nešto da nauči od Ive (Josipovića), ali nije. Boris voli da ga grli Mile (Dodik). To su ti politički zagrljaji kao oni u Koza nostri. Dugo traju i ne prestaju. Sve su čvršći i sve su češći. Gotovo svakodnevno. Pogotovo otkako je Kosovo i u Organizaciji ujedinjenih nacija i u Evropskoj uniji izgubljeno. Ma ko i ma šta sada pričao. Tadić sada od Republike Srpske želi da stvori novo Kosovo ili novu dramu kakvu je Milošević pravio na Kosovu. To je pokazao i posljednji boravak Ivice Dačića, potpredsjednika Vlade Srbije i aktuelnog ministra unutrašnjih poslova. Donio Dačić u Banjaluku duh Slobodana Miloševića čiji slogan »Srbija čuva Dejton, a Srpska Republika Kosovo« još uvijek grozno zvuči... Treba Dačić, i ostali, da zna da nigdje ne piše da Srbija čuva Republiku Srpsku, jer kako će poražena Srbija čuvati nešto što je u ratu izgubila na svim poljima.
Isto to, stalno, iskazuje Boris Tadić, predsjednik Republike Srbije. Malo-malo pa susret sa Miloradom Dodikom. Grle se. Ljube se sve u slavu RS. Ne mnogo obrazovan i informisan građanin zna da je entitet sastavni dio cjeline, u ovom slučaju Bosne i Hercegovine. U BiH bi vjerovali Tadiću da je on za cjelovitu BiH, ali znaju šta Boris radi. Ponašanje i djelovanje predsjednika Republike Srbije stalno demantuje njega samog. Evo, mjeseci prođoše od neuspjele posjete Harisa Silajdžića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, Srbiji i susretu sa Tadićem. Od tog dana Boris Tadić stalno izjavljuje da nema slobodnog termina i čim ga nađe da će se susresti sa Silajdžićem u Beogradu, na državnom nivou. Ko će u to da vjeruje? Jer, za Dodika iz entiteta BiH predsjednik Tadić ima uvijek vremena, i za utakmice, i za otvaranje inat škole »Srbija« na Palama, i za puštanje pruge u saobraćaj, i za otvaranje mosta »Evropa« u Sremskoj i Bosanskoj Rači. Za sve to Boris vremena ima, a uz stalno prisustvo Dodika, samo za zvaničnu BiH nema.

Na otvaranju novog mosta u Sremskoj i Bosanskoj Rači Tadić, Pajtić i Dodik su se

utrkivali u lijepim riječima i dodvoravanju. U normalnom svijetu, a mi to nismo duže od osamnaest godina, most između dvije zemlje, države, znači državnu svečanost. Na otvaranju mosta »Evropa« nije niko bio, jer nije ni pozvan, na nivou BiH, a nije bilo ni zastave BiH, a posebno Harisa Silajdžića, aktuelnog predsjednika Predsjedništva. Naravno, predsjednik Tadić je prihvatio bahatost i prostakluk Dodika da BiH za njega ne postoji, da on nju i Sarajevo ne priznaje i da BiH treba ukinuti, jer je nakaradna država, a da RS treba da postoji zauvijek. Potvrdi to Tadić i u svom zvaničnom govoru: »... Ovaj trenutak je veoma značajan, jer predstavlja krunu višegodišnjih napora, koje smo Milorad Dodik i ja ulagali kako bi se ekonomska saradnja Srbije i RS materijalizovala da ne bi postojala samo u dobrim namerama...« Reče to Tadić bez imalo stida u odnosu na BiH. Nakon Tadića govorio je Bojan Pajtić,
		Salvador Dali, Biblia Sacra 21, Familia Ruth Moabitidisi, 1969.

Normalna je ta nenormalnost koju Milorad Dodik ispoljava, jer BiH je talac Milorada Dodika i njegovih evet-efendija koje je postavio i u Sarajevu i u Banjaluci. Mile rastura BiH, a osiromašuje entitet RS i njene građane. Dodik je dovoljno stekao da može da bira gdje će biti srećan, a sirotinja koju je stvorio nema tu privilegiju. Može Mile sebi dozvoliti svu bahatost, prostakluk, primitivizam, šovinizam i rječnik koji je ispod kafanskog nivoa. Takav vođa odgovara rulji i gomili. On je za njih junak i veliki Srbin. Takvi ne vide da je Dodik opšta opasnost za našu otadžbinu i domovinu BiH, za Evropu, jer njega Evropska unija ne zanima, a Amerika nema šta da traži u RS.

Lako je Miloradu Dodiku da se drči i vrijeđa sve moguće strane i b-h institucije. Lako mu je, a dokle će trajati ne zna se kad ga štite, i drsko i otvoreno, predsjednik Republike Srbije i ambasador Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini Aleksandar Bocan Harčenko. Nama, koji pratimo njegov javni posao, nije jasno da li je on ambasador Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini sa sjedištem u Sarajevu ili ambasador u b-h entitetu RS sa sjedištem u Banjaluci. Harčenko je stalno kod Dodika, kao i Tadić, i podržava Dodikovu politiku. Kad PIK, Upravni odbor za implementaciju mira u BiH, raspravlja o Dodikovom pogubnom djelovanju, ambasador Rusije je uvijek protiv (kao nekada Andrej Gromiko u Ujedinjenim nacijama). I on i Putin znaju zašto to rade. (Dok ovo pišem, nedjelja 19. septembar 2010, u zvaničnu dvodnevnu posjetu RS stigao je punomoćni predstavnik predsjednika Ruske Federacije Georgij Poltavčenko koji predvodi političko-privrednu delegaciju.) Nigdje se ne pominje BiH. Treba to Dodiku za izbore.

Prije godinu dana priznao je Ričard Holbruk, »otac« Međunarodnog mirovnog sporazuma u Dejtonu, da mu je Republika Srpska bila najveća greška i da sada žali. Vjerovatno je došao do saznanja da je još Gaj Julije Cezar u Rimskom senatu rekao: »Republika ne postoji. To je samo ime bez glave i tijela«.
Tako je i Republika Srpska jedina republika u svijetu koja nije država. Dotle je Dejton kaznio građane BiH, jer je jedino BiH od svih ex-republika u ex-Jugoslaviji oduzeo prefiks republika. Tako je Bosna i Hercegovina jedina zemlja bez adrese u kojoj ima tri člana Predsjedništva, četrnaest vlada, šesnaest parlamenata, šest stotina pedeset poslanika, stotinu dvadeset ministara sa stotinu četrdeset dvije opštine. Takvu zemlju napravio je Holbruk sa saradnicima. Uzor mu je bio, vjerovatno, američki pisac Artur Blok i njegov Marfijev zakon. U tom zakonu, između ostalog, piše: »Napravi sistem za budale, pa će ga budale i htjeti koristiti«. Tim prije što nije zabranio sve tri nacišovinističke stranke: SDS, HDZ i SDA.
A Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske, u pravu je što priznaje Bosnu i Hercegovinu sa glavnim gradom Sarajevom i da će se Hrvatska brinuti o Hrvatima u toj i takvoj državi.
Mogao bi Boris (Tadić) da nauči nešto od Ive (Josipovića). Neka ostavi Dodika. Tada će Srbima u BiH biti bolje. Jer, nigdje nije napisano da poražene zemlje, Srbija i Hrvatska, mogu biti garancija mira u BiH. To su samo priče za masu. Dodik čvrsto stoji između Srbije i Rusije.

	Lazar Manojlović