Tu skoro, 12. maja 2010. godine, u Bijeljini se krajnje sinhronizovano održala velika crkvena fešta u manastiru Vasilija Ostroškog. Došla najviša, a i lokalna vlast Srpske. Došlo nekoliko stotina vjernika, nevjernika, ortodoksnih i siromašnih. Došli da vide i da se dive novom svetom srpskom trojstvu – novoizabranom srpskom patrijarhu Irineju, starom vladaru BiH Miloradu Dodiku i dobro znanom vladici Vasiliju Kačavendi. Održaše svi govore toj masi i ishvališe jedni druge do neukusa. Slušala to masa, k’o masa, i gutala riječi hvale, a ne boga vrijedne.
Svi su očekivali da je prva posjeta patrijarha srpskog Irineja BiH, odnosno Bijeljini usmjerena na upoznavanje zlatnih odaja u dvorima vladičanskim Vasilija Kačavende i sve njegove raskoši, te saznanja na licu mjesta o svoj njegovoj pohlepi, njegovim nedjelima i zlodjelima u Bijeljini i cijeloj eparhiji. Očekivanja su se iznevjerila, jer sam patrijarh čim uđe u zlatne dvore i sjede na zlatnu stolicu otkri svoje pravo lice i obrnu ćurak.
U govoru patrijarha Irineja bilo je više politike, a malo boga i logike. Tako, reče Irinej, »... Velika djela je napravila Republika Srpska uvodeći vjersku nastavu u škole kao obavezan predmet... Neka blagost svetog Vasilija Čudotvorca bude uvijek u nama i neka ova zemlja srpska bude blagoslovljena...«
Zaboravi patrijarh na dječija prava i slobode i na osnovno vjersko pravilo da je vjerovanje privatna stvar, a ne ozakonjena obaveza. Uz to dade patrijarh i blagoslov Republici Srpskoj nastavljajući tako djelo svoga prethodnika počivšeg patrijarha Pavla koji je ratnih godina na Palama blagosiljao politiku zla Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Ništa novo u djelovanju Srpske pravoslavne crkve.
U svom obraćanju patrijarhu, svom duhovnom ocu, pun hvale i dodvorništva vladika Vasilije rekao je i: »... Zahvaljujem Vam se što je prosvjetiteljska noga na prostore

ponosan što je u Republiku Srpsku i u Bijeljinu došao patrijarh SPC Irinej... On je primjer kako mogu da rade civilne vlasti i vjerske zajednice... Vlada RS je podržala rekonstrukciju i izgradnju više od 400 vjerskih objekata Srpske. Za nas je misija crkve nezamjenljiva, kao što je nezamjenljiva i RS«.
Poslije Pahomija, Jovana, Artemija i inih u crkvenoj vladi ili Svetom Sinodu kako sami sebe nazivaju, red je da se patrijarh i ovoga vladike bezočno hvaljenog, a gospodara života i smrti, čim prije riješi, jer on je sramota Srpske pravoslavne crkve i zlo srpskog naroda. Znaju to dobro i sledbenici i stotinjak vjernika koji su došli da vide i čuju sveto srpsko trojstvo: patrijarha Irineja, vladara Dodika i vladiku Vasilija. Jedino je za žaljenje što su svojim istupima i govorima zloupotrebili prisutne, a i samog slavljenika Vasilija Ostroškog. Vladika Vasilije malo mari za svog imenjaka. Da mari ne bi se tako ponašao i ne bi dao njegovo ime manastiru izgrađenom na otetoj muslimanskoj zemlji i porušenim kućama protjeranih vlasnika.
Za uspješnu feštu ove vjerske i vladalačke parade moralo se dosta vremena i novca utrošiti. Jer gladnima, kojih je bilo i među prisutnima, može samo bog pomoći.