Mr
Ramiz Salkić, poslanik
Narodna Skupština RS
Banjaluka
Poštovani poslaniče Salkiću,
Nobelovac Ivo Andrić u pismu biskupu Tugomiru
Alaupoviću, između ostalog, kaže:
»Žao mi je kada pomislim da izumire svakim danom
naša stara Bosna, a nema nikog da zabilježi i
sačuva mrku ljepotu nekadašnjeg života, i žao
mi je kad pomislim da sa svakom starom ženom umre
jedan stih i sa svakim fratrom biva zakopana jedna
istorija...«
Tako je pisao Ivo Andrić koji je svojim djelima
dokazao da je Bosna svijet u malom i da ju je,
kao takvu, vinuo u svijet osvojivši Nobelovu nagradu.
Kome je to geaku i primitivcu i nepismenjakoviću
palo na pamet da briše prošlost. Prošlost treba
uljepšavati, a ne zloupotrebljavati. Zar nije
dosta zla nanijeto Bosni i Hercegovini lijepoj
za oči i hrani za dušu. Brisanje svega sa predznakom
Bosna započeo je Radovan Karadžić, sa svojom kamarilom,
a Dodik to samo nastavlja do bezumlja. To bezumlje
treba po svaku cijenu zaustaviti. Prije svega
za promjenu imena jednog mjesta treba sprovesti
valjan i pošten referendum, a ne neke sumnjive
ankete. Sve se to radi bez veće javne potrebe
i povoda. Sve je to prljava politika oranja i
preoravanja sopstvene istorije i geografije. Te
i takve promjene izazivaju totalni poremećaj života
građana i brisanje sa karte svijeta. Time se,
između ostalog, krše određene odredbe Opšte deklaracije
o ljudskim pravima UN, kao i Evropske konvencije
za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Promjenom imena Bosanski Brod i Bosanska Kostajnica,
a Karadžić je već na početku ludila neka izbrisao,
prije svega građani se dovode u totalno poremećenu
situaciju izmjenom svih dokumenata i velikim materijalnim
izdacima i fizičkom maltretiranju.
Uz sve te nedaće, te izmjene treba unijeti u sve
atlase i karte svijeta, obične i vojne, te enciklopedije.
Da li su poslanici, koji tu glupost forsiraju,
ikada razmišljali o posljedicama? Da li su ikada
čuli, a pogotovu čitali, za Veliki atlas svijeta?
(Izdanje Mladinska knjiga Ljubljana, 1973.) U
tom Atlasu, na strani 45, upisano je 11 mjesta
koja nose predznak Bosna: Bosanska Gradiška, Bosanska
Dubica, Bosanska Kostajnica, Bosanska Krupa, Bosanska
Rača, Bosanski Brod, Bosanski Novi, Bosanski Petrovac,
Bosanski Šamac, Bosansko Grahovo i Bosansko Petrovo
Selo.
Ako poslanici SNSD i njihovi koalicioni partneri
žele da sve to izbrišu oni čine katastrofalan
potez, a prije svega oduzimaju narodu pamćenje
i podsjećaju na kinesku izreku: »Kada žaba iz
bunara gleda ona misli da je to cijeli svijet«.
Da li su ikada ti poslanici, koji brišu korijen
Otadžbine i Domovine Bosne (i Hercegovine), čuli,
učili, čitali da riječ Bosna potiče od staroslovenske
riječi
Bosnia, što u prevodu na maternji
jezik znači
zemlja soli ili
slana
zemlja... Očitno je da su ti i takvi poslanici
zanesenjaci moći i vlasti, zvanja, a ne znanja.
Oni zaboravljaju odgovornost za građane i birače,
zaboravljaju njihovo ljudsko dostojanstvo i slobode,
a to je osnov prave vlasti. Dok brišu sopstvenu
istoriju i pamćenje uvode neke
Arizone,
koridore i to im ne smeta. Neodgovorni
poslanici ne dozvoljavaju prodor svijesti, savjesti
i odgovornosti u politiku. Umjesto da se bave
političkom i ekonomskom emancipacijom društva
oni se bave glupošću kao vrhunskom savješću, a
time izluđuju ionako izluđene građane. Vrijeme
je da i u Narodnu skupštinu uđe
common sense
(zdrav razum). Osamnaest godina vode građane putem
ludila. Vrijeme je za pamet. Uostalom, ako je
tako dobro da se briše sve što je izvorno bosansko
onda savetujem Miloradu Dodiku da svoje ime i
prezime promeni u Radovan Mladić, tako će bar
biti vjerodostojan u svom nastojanju da sve prethodno
izbriše iz svog i narodnog pamćenja.
Molim vas, poslaniče Salkiću, učinite sve da se
ta glupost, ne znam koja već po redu, zaustavi
zauvijek.
Na Dan ljudskih prava, 10. 12. 2008.
 |
Poštuje Vas
Lazar Manojlović,
član Helsinškog komiteta za ljudska
prava u BiH
|
