čuvati sjećanja na hrabre ljude koji su se suprotstavili genocidima prošlog stoljeća.
Pored Lazara Manojlovića, titulu Pravednika dobili su Armin Theophil Wegner, Giacomo Gorini i Ayse Nur Zarakolu (genocid u Armeniji), zatim, Carlo Angela, Placido Cortese, Giovanni Palatucci i Giorgio Perlasca (holokaust), te Pierantonio Costa i Jacqueline Mukansonera (genocid u Ruandi).
Lazar Manojlović je rođen 1934. u Velikoj Obarskoj kod Bijeljine. Istakao se svojim suprotstavljanjem onima koji su provodili etničko čišćenje u Bijeljini početkom devedesetih, te riskirajući vlastiti život uspio spasiti nekoliko Bošnjaka iz logora smrti u Batkoviću. Živi i radi u Bijeljini.

U cilju promovisanja kulture mira, poštovanja ljudskih prava i ljudskog digniteta, opština Padova, u saglasnosti sa Gradskim vijećem, realizuje projekat Park pravednika širom svijeta. Park će biti glasnogovornik svih onih osoba koje su se suprotstavile genocidima u bliskoj istoriji. U sklopu Parka osnovan je naučni Komitet, čiji sam predsjednik. Sačinjavaju ga ličnosti koje su svojim aktivnim radom dale doprinos u vezi s temama genocida u svijetu od XX veka pa do danas.
Zadovoljstvo mi je što vam mogu saopštiti da je naučni Komitet Parka pravednika širom svijeta Padove prepoznao u vašim djelima elemente člana 1 našeg Statuta kojim su regulisane neophodne pretpostavke za dodjelu titule Pravednik. Pravednik je osoba koja se zalagala na konkretan način kako bi spasila život progonjenim, ili je intervenisala, u uslovima očigledne i vladajuće nepravde, a u korist istorijske istine.
Naučni Komitet, nakon što je detaljno proučio vaš slučaj, dodeljuje vam titulu Pravednika. Kao sjećanje na vaša djela biće posađeno stablo za vas i još devet pravednika.
Ovaj veličanstveni momenat će se održati 5. oktobra, za vrijeme oficijelne ceremonije kojoj će prisustvovati najviši gradski autoriteti i ostale državne i međunarodne ličnosti.
Bila bi mi čast kada biste prihvatili ovaj poziv da budete naš gost u Padovi 5. oktobra 2008. za vrijeme svečanog otvaranja ceremonije. Iznimno zadovoljstvo mi je da vas zamolim da se dan poslije ceremonije sastanete s učenicima srednjih škola Padove i ostalih gradova Regije Veneto, kako biste podijelili s njima svoje svjedočenje o onome što vam se desilo.
Čekajući vaš uvaženi odgovor šaljem vam srdačan pozdrav,

Danas i ovdje, kada primam priznanje Pravednika, u ovom gradu i od ovog grada, u prelijepoj Padovi i dragoj mi zemlji Italiji, osjećam se posebno sretan, zadovoljan i ushićen što mi je podarena tako velika čast.
Priznanje mi je lepo i sjajno kao sunce, a veliko kao nebo. Ono je tim ljepše što ga primam u Padovi, a u Italiji, a za ljudska djela koja sam činio i činim u Bosni i Hercegovini, mojoj otadžbini, lijepoj za oči, a teškoj za dušu.
To što sam činio za malog, ugroženog čovjeka, u velikom nevremenu, u vremenu zla i Danteovog Pakla, činio sam iz osjećanja ljudskosti i ljudskog dostojanstva, jer sam po opredeljenju altruista, etičar i kosmopolita. Jer, hrabrost nije ubiti već spasiti čovjeka. Kada pomognemo ijednom ljudskom biću mi time pomažemo čovječanstvu. Da svako od nas pomogne samo jednom čovjeku nestalo bi ugroženih, gladnih i bijednih u svijetu. Priznanje koje danas primam podstiče me da nastavim putem kojim se teže i ređe ide. Želim da nas u svijetu bude bezbroj koji se bore za malog i ugroženog čovjeka ma gdje i ma ko on bio.
Nagrada Pravednika je velika i za mene iz Bosne i Hercegovine i za Bosnu i Hercegovinu čiji sam građanin. Time pokazujete i dokazujete veliku pažnju za događaje koji su se desili i koji, nažalost, još uvijek traju. Jer, Međunarodni mirovni sporazum potpisan u Dejtonu, odnosno Parizu i Vašingtonu, kaznio je i ponizio građane Bosne i Hercegovine oduzevši im pravo da budu Republika BiH, kao što su to i ostale ex-YU republike. Zbog toga Bosna i Hercegovina, već četrnaest godina, nije ni prava ni pravna država, već zemlja bez adrese, a građani bez ljudskih prava i sloboda.
Moja otadžbina je još uvijek posijana ranama i minama. Mine se sporo uklanjaju, a rane se teško liječe i nove otvaraju. Sve ovo vrijeme građani Bosne i Hercegovine prolaze period ludila, na putu do pameti. Taj put je kao vidikova linija – što joj bliže ideš ona je sve dalje. To je zato što BH političari nemaju ni poštenja ni zdravog razuma. To i takvo stanje haosa i beznađa samo njima odgovara. Zato su u Bosni ljudi i dalje stradalnici. Ne dozvolimo da se bilo gdje ikada desi nova Bosna i Hercegovina. To je osnovni ljudski zadatak.
Priznanje Pravednika primam u vremenu velikog apsurda. Na jednoj strani nauka i tehnologija napreduju brzinom svjetlosti sve u korist čovjeka, a na drugoj strani, istovremeno, imamo sve prisutnije ljudsko zlo i izopačenost, bijedu i sirotinju, glad i