Početna stana
 
 
 
     

 

Čekajući 11. maj u Srbiji

Skrivalice u zelenom aprilu

U zelenom aprilu Srbija izgleda umiveno i čisto. Novi prirodni ciklus svojim obiljem prikrio je mnoge prljavštine i sakrio mnoga oštećenja. Po zelenoj Srbiji idu vesele družine lidera i članova političkih partija u potrazi za glasovima. Put im je relaksiran, bezbrižan i poznat. Svi su se oprobali na ovakvim poslovima i svi su zadovoljni pripremljenim pričama. Oslobođeni pritiska savesti, sa jasnom svešću o sopstvenim ulogama koje bi trebalo da zadrže, uživaju u konstruisanim predizbornim programima i nesankcionisano obećavaju ono što bi mentalno izmoreni građani želeli da čuju. Fino vreme za političku elitu. Ne preduzimaju nikakve ozbiljne poslove, ne brinu kakve zakone treba da donesu, nisu u dilemi kakve razgovore treba da vode sa predstavnicima međunarodne zajednice. Sve im je dobro i sve im je potaman. Većina ne strepi ni od izbornih rezultata. Nekako se sve smirilo i izbistrilo, pa izgleda sigurno kao kad se gleda kroz bistru vodu. Takvo stanje omogućava učesnicima veselog karavana koji kruži Srbijom osećanje da će i posle ovih izbora biti na dobitku.
Odlazeći premijer, njegove pristalice, ministri, zamenici, portparoli i ostali koji su godinama zauzimali važna i odgovorna mesta u vlasti, kojima ni po čemu nisu dorasli, računaju da će ponovo biti u prilici da se svrstaju uz jednu ili drugu veliku političku grupaciju, jer ove neće imati dovoljan broj poslanika da samostalno formiraju vladu. Njima je svejedno koju političku, idejnu ili ideološku opciju zastupaju partije na koje računaju. Njima je jedino važno da i dalje bezbrižno i bezbedno žive, koristeći sve blagodeti posla koji donosi samo beneficije, a ne zahteva nikakvu odgovornost. Svoju neodlučnost, nedoslednost i neznanje – koji su doprineli da država još uvek bude sakrivena na nekom imaginarnom raskršću – žele i u budućnosti da plasiraju kao relevantnu državnu politiku. Tehnički premijer, koji je u verbalnom sukobu sa nekim predstavnicima najmoćnijih država sveta, biva prepoznat od strane onih koji život testiraju emocijama, a ne razumom, kao osoba koja se principijelno suprotstavlja »sili i nepravdi«. Siguran u podršku takvih, koncipirao je kampanju po principima hibernacije. U Srbiji treba sve da stane, da se uspava, i sačeka neko novo vreme kada će neki drugi ljudi uvideti da je Srbiji učinjena nepravda, pa će na osnovu tog mentalnog prosvetljenja učiniti da se stvari promene i premijerove želje usliše.
Zamenik predsednika najveće opozicione stranke vodi kampanju mirno jer zna da ne može da izgubi. Kakvi god bili rezultati majskih izbora on i njegovi su bezbedni. U šetnji
Srbijom obećava onima za koje veruje da će ga podržati sasvim drugačiju državu od ove koju trenutno imamo. U njegovoj virtuelnoj državi svega će biti, svi će imati sve što im je potrebno. On se ne trudi da svojim pristalicama objasni kako će to Srbija od male haotične, siromašne i neuređene države preko noći da postane bogata i respektabilna, jer zna da oni kojima se obraća ne zaključuju na osnovu činjenica već veruju u ono što im trenutno prija. Ljudi koji su dobar deo života proveli u stanju višestruke osujećenosti, nespremni da shvate suštinu ugrožavajućeg stanja, umoreni ispraznim životom, prihvataju da budu obmanuti lepim pričama, ne pitajući se, kao ni mnogo puta do sada, kakvu su to odluku doneli i šta mogu da očekuju od onih koje su birali. Oni ne pamte
 
predizborna obećanja niti u njih veruju, jer u svojim iracionalnim sistemima koji modeliraju njihovu svakodnevicu veruju da neko izvan granica ove države odlučuje o njenoj sudbini, njenim građanima i njihovom načinu života. Taj »neko« mrzi Srbe i Srbiju i ne dozvoljava da se ona razvija slobodno na osnovu želja i odluka građana. Oni ne žele da u sopstveni misaoni sistem uključe činjenice i dokaze o mogućem drugačijem poretku događanja. Stoga je neka vrsta vulgarizovane eshatologije njihova vera i zaštita. Realnost,u kojoj treba da se suoče sa činjenicama i pravilima života u kojima se ulaže vlastita odgovornost, mnogo im je dalja od vere u sudbinsku determinantu.
Građani koji ne žive u prošlosti, i koji bi da svoju sadašnjost osmisle kreativnije i slobodnije, glasaće za program koji personifikuje predsednik Republike. Svesni svih slabosti, kako njegovih ličnih tako i partije kojoj je na čelu, oličenih u nedoslednosti odvajanja sadržaja koji treba da opredeli budući put države od opterećujuće prošlosti, građani ne očekuju optimistički rasplet i jednostavan raskid sa retrogradnim društvenim elementima. Ispražnjeni od lažnih nada s iskustvom da je u ovoj državi logičan rasplet kriznih događanja malo verovatan, ne dozvoljavaju sebi emotivne izlete. Za njih predstojeći izbori nisu ni »sudbonosni« ni »istorijski« već samo jedan novi pokušaj da se posle dugog lutanja po svakovrsnom bespuću stigne do starta za novi početak.
  Dragica Stanojlović
 
1-31. 05. 2008.
     


Danas

 
 
 
 
Copyright © 1996-2008