Srbija na
raskrsnici
Zimski nokturno
Prolaze tmurni hladni zimski
dani. Srbija je okićena bilbordima i plakatima
sa kojih se usiljeno smeše kandidati za budućeg
predsednika države. Njihove optimističke poruke
upućene su istomišljenicima i obično su po sadržaju
veoma daleko od aktuelnog dnevnog sivila. Ta
šarolika družina predstavlja posebno organizovan
sistem koji funkcioniše po sopstvenim pravilima
čija dinamika ima ograničeno trajanje. Poznati
scenario više puta viđen i doživljen. Osim tog
mnogo puta prikazanog performansa sve ostalo
je neizvesno. Neizvesnost se etablirala kao
trajno metafizičko stanje koje je saplelo i
konzerviralo život u Srbiji. Neizvesno je kako
će građani Srbije glasati i za koji put će se
opredeliti. Više od trećine ne želi da izađe
na izbore. Oni sebi dozvoljavaju da budu razočarani,
da im se kandidati ne dopadaju i da sličnim
emotivnim stanjem obrazlažu sopstvenu odluku.
Odlukom da ne odlučuju indirektno se mire sa
postojećim stanjem i podstiču hod sistema unazad.
Preostale dve trećine građana su svrstane na
stranu koja želi da svojim glasom opredeli ličnost
koja će biti predsednik države. Izvesno je da
će u završnici trke za tu funkciju učestvovati
aktuelni predsednik Srbije i zamenik predsednika
najbrojnije opozicione partije. Ta dva kandidata
bila su prisutna i u prethodnim izborima koje
je takođe pratila neizvesnost. Srbija je ponovo
na raskrsnici i ponovo treba da se opredeli
između dva puta, od kojih jedan vodi ka budućnosti
i zajednici s ostalim evropskim državama, a
drugi ka virtuelnom svetu prošlosti iskonstruisanom
od mitova, proklamovanih iracionalnih ciljeva
i patetičnih fraza, čiji se ideolozi i sledbenici
dobro snalaze u sistemu bez pravila u kojem
je juče putokaz za neizvesno danas, iz kojeg
se ne može u sutra.
Vešti manipulatori
Na ovom putu u vanvremenom
prostoru istrajava aktuelni premijer i njegove
pristalice podržani od grupe veštih manipulatora
koji su iz svih dosadašnjih haotičnih dana umeli
da profitiraju i etabliraju se kao relevantna
društvena snaga koja upravlja materijalnim resursima
zemlje. Oni su kreatori i generatori hiberniranog
socijalnog stanja i nastoje da nastave da državu
vode kružnom praznom putanjom, čiji prečnik
neprestano sužavaju, preuzimajući kontrolu nad
svim društvenim sistemima, koje su među sobom
podelili. Podeljene su interesne sfere, materijalna
dobra i građani. Vlasnici Srbije žele da zadrže
kontrolu nad formalnim i neformalnim grupama
u koje su svrstali većinu stanovništva. Grupe
su nepermeabilnih spoljašnjih granica i čvrstog
unutrašnjeg ustrojstva. Takva organizacija je
lišena kohezivnih elemenata kojima bi ostvarivala
interakcije sa drugima. Zatvorenost uslovljava
izmenjenu percepciju stvarnosti i deficijentan
test realnosti. Unutar grupe se konstruiše virtuelna
realnost koju prema potrebama modeliraju njeni
ideolozi. Takva patološka dinamika onemogućava
da se sistem opservira kao celina. Svaki segment
postaje u određenim društvenim stanjima celina,
koja ima sopstvene vrednosti i zakone, koje
kreiraju i modeliraju prema sopstvenim potrebama
vlastodršci i njihovi poslušnici. Oni ne žele
da menjaju ovakvo socijalno ustrojstvo i žele
da Srbija ostane što dalje od zajednice evropskih
država jer samo u ovako anomičnoj situaciji
mogu da zadrže sopstvene pozicije i očuvaju
sopstvene interese. Oni podržavaju aktuelnog
premijera i njegovo bauljanje po prošlosti.
Podstiču njegovo oklevanje jeftinom patetikom
i bljutavom retorikom hipnotišu deo stanovništva,
koji zbog mentalne lenjosti, kratkovidih shvatanja
i kratkog pamćenja prihvata da ne koristi logiku
u razmišljanju. Oni falsifikuju realnost, modeliraju
prošlost i očekuju da u njihove iracionalne
skaske poveruje kontrolisani deo stanovništva
i na izborima svoj glas poveri onima sa kojima
je Srbiji osigurano mesto u teskobnom mraku
neizvesne današnjice.
Njima ne treba Evropa
Akt o pridruživanju Evropskoj
uniji i odluka predstavnika ujedinjene Evrope
da se građanima Srbije ukinu vize predstavljaju
otvorenu podršku ovoj državi koja je sama sebe
izolovala iz civilizovane svetske zajednice.
Jasni putokazi postavljeni pred građane da se
opredele za novi put zastrašujuća su pretnja
aktuelnim vlastodršcima, koji će pokrenuti sve
segmente svoje morbidne organizacije kako bi
veliku šansu neutralisali. Njima ne treba Evropa,
ni otvorene granice, ni zakoni stariji od svakog
umišljenog moćnika, ni slobodni zadovoljni građani,
ni budućnost iz koje su prognana pravila koja
služe manjini kako bi manipulisala većinom.
Oni su zadovoljni zakonima koje su kreirali
po ugledu na bivše orijentalne despotije, organizovali
su se u sopstvene nahije i kontrolišu svoje
podanike i od takvih pravila ne žele da odustanu.
Sopstvenu insuficijentnost i osujećenost brane
proklamovanim angažovanjem oko nerealnih ciljeva.
Zabavljeni takvim »nemogućim misijama« koje
proglašavaju za vitalne interese odvojili su
se od realnosti, sebe doživljavaju kao svemoćna
transcendentna bića i nastavljaju da veruju
da će ispraznom retorikom moći da zadrže kontrolu
nad određenim grupama stanovništva. Računaju
na one kojima su u smutnim godinama njihove
vladavine oduzeli sve i usadili im duboku neizlečivu
mržnju prema svemu što dolazi izvan granica
ovog civilizacijskog geta. Računaju na sve frustrirane,
preplašene sopstvenim neznanjem, na sve spremne
da veruju bez pokrića i na sve one koji su u
prethodnim haotičnim vremenima sebi obezbedili
zavidan materijalni status.
Civilizacijski izbor
Veruju da će oni ponovo poći
za njihovim patetičnim floskulama, da će nastaviti
da veruju da »bez Kosova nema budućnosti« i
da život ne može da teče ako im otmu »najsvetiji
deo teritorije« i da će uz pomoć »najskuplje
srpske reči«, kako reče mračni pesnik, moći
i dalje da oru po moru i prikazuju sebe kako
izgaraju boreći se za »interese građana«. Očekuju
da će njihovi sledbenici prihvatiti da i dalje
budu siromašni i uplašeni, da im svako sutra
donosi samo neizvesnost, da će nastaviti da
veruju u zavere i zlu sudbinu, i da će ponovo
za njih glasati.
Građani Srbije ponovo stoje na istorijskoj raskrsnici.
Ponovo im je dato pravo da biraju kuda će da
krenu. Ovog puta jasnije no ikad u njihovoj
skorijoj prošlosti pred njima je jasno osvetljen
put u drugačiju budućnost. Ispred njih su nove
mogućnosti i novi izazovi za koje mogu da se
opredele na predsedničkim izborima. Izborom
jednog od dva kandidata koji stoje na dijametralnim
pozicijama izabraće i put sopstvene države.
Ovi izbori su prilika da se definitivno prekine
kružni tok kojim dugo ide Srbija, i da se na
nekim budućim izborima neizvesnost odnosi samo
na kandidata a nikako na državni sistem. Ovoga
puta građani nemaju pravo da pogreše, jer ih
takva greška vodi u novu neizvesnost i potvrđuje
njihovu nespremnost da odgovorno kreiraju pravila
po kojima će živeti. Ovi izbori su civilizacijski
ispit koji može da se položi ako se svaki građanin
Srbije spremno suoči sa sobom i odvažno anticipira
budućnost.
 |
| |
Dragica
Stanojlović |