Kako je Niš obeležio 10. decembar, Dan
ljudskih prava
Niški grafiti mržnje
Deseti decembar, Dan ljudskih prava, Niš je dočekao i ispratio doslovno
preplavljen fašističkim porukama i simbolima, i nema prigradskog naselja
ili dela užeg ili šireg centra ni ograde ili zida neke institucije u Nišu
gde ti simboli i poruke nisu ispisani, a u ovom tekstu navedeni su samo
neki.
Na potpornom zidu Triglavske ulice, delu koji se spaja sa Igmanskom (naselje
»Crvena zvezda«), piše »Cigani napolje« i »Smrt ciganima«. Popločani delovi
nišavskog keja (kod tvrđave) iscrtani su velikim (1x1m) kukastim krstovima
a kukasti krstovi nacrtani su i na stubovima i ogradi pešačkog mosta koji
spaja naselje Durlan sa najfrekventnijom gradskom saobraćajnicom – Bulevarom
Nemanjića. Na početku Bulevara Nemanjića (epicentar grada), sa desne strane,
plavim latiničnim slovima, pomoću šablona, na zidu jedne stare kuće celo
je leto stajala parola »Rase ne postoje«, ali je ona početkom jeseni precrtana
crnim kukastim krstom; malo dalje, sa leve strane, na zidu privatne kuće
piše »Srpski četnici«, crnim slovima, latinicom.
Na početku Voždove ulice (epicentar grada), sa desne strane, kod prvog autobuskog
stajališta u toj ulici, kod ulaza u prodavnicu elektromaterijala, piše (doslovno):
»Srbi tuku i siluju sopstvene žene i decu, mrze druge nacije i religije«,
»Stidim se što sam Srbin«. Na
delu zgrade Suda (u kojoj su smešteni sudovi različitih
instanci i tužilaštvo i pravobranilaštvo), koji je takođe u Voždovoj
ulici, piše »Srbi su zlo«, a to isto piše i na zidu Suda koji se
nalazi na Sinđelićevom trgu, ali je ispod te poruke neko flomasterom,
ćirilicom, napisao: »J...m ti mater ustašku«. Na zidu iste zgrade,
odmah do dvorišta gimnazije, pisalo je grafitnom olovkom, latinica:
»Srbi su Đavo«, ali je to neko crnim flomasterom, ćirilicom, prekrio
sa: »Čmaru jedan ustaški«.
U Episkopskoj ulici (donedavno Dimitrija
|
|
|
Dimitrijevića) pisalo je »Srbija Srbima«, ali je to neko (neuspelo) prekrio
sa (latinični alfabet) »Malo morgen«, neko drugi sa »Malo sutra« (ćirilica),
treći sa »Svi u p.... materinu« (prve tri reči su ispisane ćirilicom, četvrta
latinicom); početkom jeseni je neko preko svih tih »nadgornjavanja« zaključio:
»Svi smo u istim govnima!« (plavi sprej, latinica i – uzvičnik). A pre mesec
dana neko je sve to – zajedno sa malterom – uklonio sa zida i sad su tamo
napisana (latinicom, plavi sprej) dva imena – muško i žensko, a između njih
je (nacrtano) srce.
Na zidu višespratnice u Mokranjčevoj, na zidu do vrtića, na sivoj podlozi
od maltera, u četiri rečenice ispisana je ne samo jedna lična tragedija,
već neverovatno sažet put kojim su krenuli Srbija i Srbi (srbijanski i oni
van Srbije): »Srbi su mi ubili oca, očuha, majku i brata a sestru silovali
i ubili – samo zato što nisu imali ‘srpska’ imena i prezimena! Mrzim Srbiju
i mrzim Srbe! Mrzim sebe što sam Srbin i što moram da živim u Srbiji! Smrt
Srbima!« (crna grafitna olovka, latinica; iznad ovog teksta nacrtan je »obrnut«
krst; znaci interpunkcije su verno preneti).
Ovog proleća na zidu Doma zdravlja, onom naspram prodavnice nameštaja, u
okrečenom i precizno oivičenom kvadratnom prostoru (na već okrečenom zidu),
pomoću šablona je ispisano »Srbija Srbima«, u potpisu »Nacionalni stroj«,
a nacrtan je i krst (40x40cm) sa četiri ocila. Međutim, početkom decembra
je neko »potpis« (»Nacionalni stroj«) precrtao crnim sprejom i nacrtao kukasti
krst (30x30). Na istoj strani zgrade, u ulazu broj 4, nacrtana su dva kukasta
krsta. Te simbole sam prvi put videla početkom oktobra; kada sam, zbog pisanja
ovog teksta, išla da proverim sve parole i simbole koje sam ranije primetila
i zapisala (18–20. decembar) pomenute parole i simboli su i dalje bili na
zidu Doma zdravlja. I nikome – prolaznicima, posetiocima i zaposlenima,
pa ni direktorki (specijalistkinja za ginekologiju) – fašistička parola
i fašistički simboli nimalo ne smetaju – kada bi im smetali našli bi način
i vreme da ih uklone.
U Belopalanačkoj ulici (naselje Rasadnik), preko puta OŠ »Kole Rašić«, neposredno
do rukometnog igrališta, na omalterisanom zidu od cigala i okrečenom belom
bojom, velikim slovima je napisano: »Nož, žica, Srebrenica« (ćirilica, šablon,
plavi sprej). Tu parolu sam prvi put videla pre četiri godine, ali su mi
prolaznici tom ulicom rekli da je napisana pre 4-5 godina. Ne, ne smeta
im (»A šta su oni nama radili?!«). Ta parola, napisana pre osam, devet ili
više godina, ne smeta prolaznicima, stanarima okolnih (isključivo privatnih)
kuća, zaposlenima u školi, učenicima (te) škole i roditeljima tih učenika.
Tako su stasale i stasavaju nove generacije – ne samo učenika – kojima je
sasvim normalno mrzeti i zaklati nekog ko je pripadnik druge nacije i religije.
Na početku Bulevara Nemanjića, sa desne strane, na tek završenoj i okrečenoj
(u plavo) petospratnici, na zidu ka početku Bulevara, pisalo je: »Knin je
Srbija«, »Srbija se brani u Kninu« i »Velika Srbija« (tamnoplavi sprej,
latinica), ali već posle petnaestak dana neko je napisao: »Srbija do Tokija
a može i do k....« (crni sprej, ćirilica). Početkom jeseni sve je to uklonjeno
i danas (24. decembar) na zidu nema nikakvih parola i simbola (napomena:
višespratnica je privatno vlasništvo).
Nedaleko od (nedavno zatvorene) kasarne »Stevan Sinđelić«, pored bulevara
koji vodi ka glavnoj autobuskoj stanici, sa desne strane, na zidu dugačke
prizemne zgrade (nalik »radničkim barakama«), na onoj strani kuće ka kasarni,
skoro celom visinom zida piše: »Cigani marš iz Srbije« (crni sprej, latinica;
visina slova skoro 2m; čitljiva sa udaljenosti od nekoliko desetina metara).
Zato što se nebrojeno puta ponavljaju u skoro svakoj ulici i zbog jednoobraznosti
(tipa »Kosovo je Srbija« i »Srbija Srbima«), ali i zbog ograničenog novinskog
prostora u ovom tekstu nisu (ni približno) navedene lokacije gde su sve
te parole i svi simboli napisani. Ali, i po cenu pogrešne procene o političkoj
nekorektnosti nije preoštra ocena da je Niš (postao) simbol fašističkih
parola i simbola. Na to je skrenula pažnju i niška NVO »Protekta«, koja
je početkom decembra, putem (niških) medija, »apelovala na svest građana
Niša da prestanu sa ispisivanjem fašističkih parola i simbola i tako prestanu
da vređaju građane koji su antifašistički orijentisani i da prestanu da
ruže i sramote grad Niš«. Apel je upućen i JKP »Medijana« da ukloni te sramotne
poruke i simbole, a upućen je i niškoj policiji. Epilog svega toga je: apel
je objavljen u svim niškim informativnim medijima, iz JKP »Medijana« je
saopšteno da će uklanjanje pomenutih simbola i parola uslediti čim se za
to obezbede sredstva, opština Medijana (koja ima oko 120 hiljada stanovnika)
obećala je da će već za dva-tri dana na svojoj teritoriji početi uklanjanje
svih parola i simbola, niški elektronski mediji su koji dan pre ili koji
dan posle Dana ljudskih prava ugostili likove kao što su izvesni dr Dražić
(»Srbi su nacija koja ima najzdraviji genetski potencijal...«, TV BelleAmie),
jedan mladić iz nekog patriotskog udruženja (»Moramo biti spremni za rat,
kad dođe vreme da se ujedine sve srpske zemlje...«, TV5), jedan pravoslavni
sveštenik (govorio je neverovatno ružnim rečima o Jevrejima, Muslimanima
i judaizmu i islamu uopšte, NTV) i Velimir Ilić (o »slučaju Aranđelovac«,
»Peščaniku«, LDP-u i o Čedomiru Jovanoviću je izrekao toliko ružnih reči
– gostujući na TV BelleAmie – da ih nije pristojno ni parafrazirati ni ublažiti).
Niška policija saopštila je da je njima »poznato da postoje osobe koje ispisuju
pomenute parole i simbole, ali to su pojedinci i nemoguće ih je zateći ‘na
delu’ i kazniti«, ali je (u policiji) »zaključeno da ti pojedinci nisu opasnost
za mir i bezbednost«.
Deseti decembar je došao i prošao. Nišlije su okupirane pitanjem da li će
»na trgu« biti organizovan doček pravoslavne Nove godine i ko će pevati.
Fašistički simboli i parole nikom nisu zasmetali, osim članovima »Protekte«,
autorki ovog teksta (koja je uredno zabeležila i proverila svaku parolu
i svaki simbol, kao i njihovu lokaciju) i jednom očajniku koji je pre nekoliko
dana, preko onog grafita o Srbima koji biju sopstvene žene i siluju sopstvenu
decu, crnim flomasterom, latinicom, napisao: »Nema izlaza! Niš je – ništavilo!«
|