Bijeljina je nekada bila centar kulture, prosvjete i poljoprivrede. Po tome je bila znana i prepoznavana. Današnja vlast za to malo mari. I to malo je propalo. Danas je Bijeljina prepoznatljiva po tajkunima, ubicama, pljačkašima, narkodilerima i auto-mafiji. A kultura, prosvjeta, poljoprivreda se sve više urušavaju. Doskora je Bijeljina imala bioskop »Radnik«, Dom mladih i Galeriju »Milenko Atanacković«. Bilo jeste, ali više nije. Zgrada bioskopa utopila se u sumnjive ruke pod sumnjivim okolnostima. Dom mladih će aktuelna SDS vlast, a aktuelna je već 17 godina, da ruši i gradi poslovno-stambeni objekat. Već se zna ko će sve dobiti svoj dio kolača na čelu sa načelnikom Mićom Mićićem. Obje zgrade su u strogom centru grada.
Galeriju »Milenko Atanacković« ova vlast već drugi put ukida. Da bi vlast sve to prikrila osnovala je neki fantomski Centar za kulturu. U taj centar ugurana je i Galerija samo se ne zove »Milenko Atanacković« već Galerija Centra za kulturu »Semberija«. Kulturne radnike i građane glava boli od tih nebuloza. Jer, zna se da se u vascelom kulturnom svijetu galerije osnivaju i postoje kao ustanove kulture i samostalne i od posebnog

izvan granica Bosne i Hercegovine. A sve to zahvaljujući visprenom direktoru Draganu Zariću. Dolaskom oslobodilaca u liku i djelu Srpske demokratske stranke Galerija je ukinuta, a direktor otišao u bijeli svijet. Te, 1992. godine brisano je i ime Milenka Atanackovića. Nakon dvanaest godina tavorenja i kič sadržaja vraćeni su i ime i Galerija, i postavljena je za direktora sjajna i vrijedna Ifigenija Vasilić i kustos Milijanko Miholjčić. Galerija je ponovo procvjetala, da bi ove, 2007. godine ponovo nestala, a ime Milenko Atanacković po drugi put ukinuto.
Vlast ovakva kakva je, puna sebe i svojih promašaja, i ne zna ko je bio Milenko Atanacković. Bio je prvi akademski slikar u Bijeljini i Semberiji. Rođen je u Šidu 1875. godine da bi se, zajedno sa roditeljima, preselio u Bijeljinu 1878. godine u kojoj će i završiti svoj izuzetno uspješan život, 1955. godine. Ne računajući godine školovanja u Sarajevu i studiranja u Beču sve vrijeme je proveo u Bijeljini gdje je od 1920. do 1947. godine radio u Gimnaziji »Filip Višnjić« kao profesor slikarstva i crtanja. U tom svom plodnom životu ostavio je djela izuzetne vrijednosti, a posebno na polju portretisanja. Za njega je znala, a i danas zna Evropa i njegova djela krase evropske galerije. Ali, na žalost i sramotu, u njegovoj Bijeljini, kojoj je sve dao, Milenko je po drugi put ukinut.