homepage
   
Republika
 
Događanja
Arhiva
O nama
About us
mail to Redakcija
mail to web master
 

 

 

(Zlo)upotreba čoveka

Zabolela me je smrt Todora Tošeta Proeskog, mladog makedonskog pevača retkog talenta, autora sedam muzičkih albuma, ambasadora dobre volje Unicefa i, prema rečima njegovih kolega, pravog profesionalca. Popularni Toše poginuo je 16. oktobra ove godine u saobraćajnoj nesreći, kod Nove Gradiške, u Hrvatskoj, na autoputu, nekada zvanom »Bratstvo-jedinstvo«, danas poznatom po više imena: »Beograd–Zagreb«, »Zagreb–Atina«, »Zagreb–Lipovac« itd.
Tošetova pogibija snažno je odjeknula u Makedoniji, ali i izvan nje, na celom Balkanu: u svetu estrade, u krugovima kulture, u rukovodstvima političkih stranaka, u državnom vrhu Makedonije, u poglavarstvu Makedonske pravoslavne crkve. Sahrana je obavljena u Tošetovom rodnom Kruševu uz prisustvo najviših zvaničnika Makedonije i Makedonske

pravoslavne crkve, i nekoliko hiljada građana, Tošetovih rođaka, prijatelja, poznanika, kolega i obožavalaca. Mnogi, koje je na sahrani »trebalo videti« i »zapamtiti«, utrkivali su se da se oproste od Tošeta, a opelo je držao niko drugi do arhiepiskop Stefan. Dan sahrane proglašen je za dan žalosti u Makedoniji, a pokojnik za zaslužnog građanina Makedonije.
Premda se nisam trudio da prikupim podatke o tome šta su sve mediji zabeležili povodom Tošetove smrti, ipak su mi zapali za oko bombasti naslovi

 
Stűpa in Katmandu, Nepal
u štampanim medijima do kojih sam slučajno došao i utrkivanje elektronskih medija da repriziraju sve što su imali snimljeno, a gde je Toše učestvovao. Tako, na primer, dnevnik 24 sata, na naslovnoj strani izdanja od 17. oktobra, objavljuje: »Ceo Balkan oplakuje Tošeta Proeskog«, a list Danas, u broju od 18. oktobra, takođe na naslovnoj strani, kaže: »Ponos Makedonije otišao u legendu«.
Jedna od retkih zvezda srpske estrade koja je prisustvovala sahrani, Ceca Ražnatović, po povratku u Beograd, u izjavi za dnevne novine Press, pod naslovom »Što Tošetu na svadbu ne odoh«, izjavila je da Toše »Apsolutno zaslužuje da ga Makedonska pravoslavna crkva proglasi za sveca« i obećala: »Sa nekolicinom kolega ću organizovati veliki koncert za sve njegove poštovaoce. Toše je zaslužio da mu se ljudi iz Srbije oduže bar na takav način«. Redakcija Pressa, na naslovnici lista, ovu Cecinu izjavu uobličila je u znatno udarniju poruku: Toše je »zaslužio da mu se Srbija oduži na takav način«. I tako, kad umre čovek čije ime i delo nešto znače u jednoj provincijalnoj sredini, da ne kažem – kulturi, na sahranu mu dođu mnoge »ptice raznog perja«, i bele i crne, i oni koji su iskreno ožalošćeni i lovci na slavu, sokolovi i gavranovi, među kojima je i mnoštvo onih, ne baš bez društvene moći i uticaja, koji se za života pokojnika gotovo nikad nisu zapitali šta taj čovek radi i kako živi. Oni koji su sa njim bili »bliski«, u poslovnom ili nekom drugom odnosu, a pri tom u mogućnosti da »nešto zarade« na njegovom talentu ili njegovoj dobroj volji, u liku savetnika, šefova, menadžera i drugih grabljivica, uglavnom nisu prezali da ga do kraja (zlo)upotrebe, kako bi zgrnuli što više novca i sebi nabacili što

više slave, ne pitajući se da li taj čovek to želi, hoće ili može, i da li postoji bilo koja druga ljudska ili božja prepreka njihovim neutoljivim ambicijama na račun nesretnika: »Iskoristi šansu«; »Sada je tvojih pet minuta«; »Sad ili nikad« – jednostrano tumačeći staru latinsku poslovicu »Vita brevis – ars longa«.
Iz antičke grčke mitologije, dakle, pre rođenja grčke književnosti, filozofije i nauke, i pre osnivanja prvih grčkih demokratskih država, saznajemo da je u ljudskim zajednicama još od drevnih vremena postojala neka institucija zaštite čoveka od njegove lične nesmotrenosti ili od zloupotreba njegovog života od strane vlastodržaca i drugih moćnika u dotičnom društvu. Pripremajući bekstvo iz čuvenog »Lavirinta«, koji je kritski kralj sagradio za svoje političke protivnike i ljude koje je smatrao opasnim po svoju vladavinu, atinski umetnik i stvaralac Dedal izradio je, od ptičjeg perja i voska, krila za sebe i svog sina Ikara koja su upotrebili za izlazak iz zatočeništva. Zanet slobodnim letom, Ikar se previše približio Suncu, uprkos Dedalovim opomenama da to ne čini. Pošto nije odoleo iskušenju, Sunčeva toplota otopila je vosak na Ikarovim krilima, tako da se on survao i udavio u moru, kasnije nazvanom: Ikarsko more. Dedal nije uspeo da spase svog sina Ikara, ali nam istorija ljudskog društva govori da mnogi jesu! U mnogo slučajeva razboritost je odnela prevagu nad bezumljem. Nažalost, takvih primera je malo u odnosu na one druge – suprotne.
Ko je danas u situaciji da hiljade mladih, darovitih ljudi odvrati od njihovih opasnih nauma, ili da ih opomene na bezumlje njihovog mladalačkog poleta i hrabrosti. I njih i sve one koji su u »njihovoj službi«. Ljudi od velikog životnog iskustva, takozvani mudraci, to više ne mogu sami. Potrebni su nam dobri zakoni, koji u sebi integrišu najviše moralne vrednosti, i institucije koje bi se bavile ovim pitanjima. Nije dovoljno zakonom »zaštititi« tzv. copy-right, ili autorsko pravo, za koje znamo kako je »zaštićeno« u srpskom društvu i pravosuđu. Moramo se potruditi da donesemo zakone koji će štititi ljudski život stvaralaca kulturnih dobara i intelektualne svojine i svih onih koji se u njihovoj misiji nađu u ulozi saradnika i pomagača, nezavisno od nivoa, sadržaja i kvaliteta usluge.

 
Organizatori skupa: policija nije štitila građane već neonaciste!
 
U ime organizatora građanskog okupljanja »Stop fašizmu!«, grupe nevladinih organizacija iz Novog Sada i Beograda, izražavamo ogorčenost zbog činjenice da policija nije uspela da zaštiti građane koji su se, dok su bili u mirnoj šetnji, našli na udaru podivljalih pripadnika neonacističke organizacije Nacionalni stroj. Neonacisti su građane zasuli kamenicama, a policija nije štitila građane već neonaciste, mada je njena dužnost bila da zaštiti one koji su se okupili u mirnom građanskom, prethodno zakonski prijavljenom skupu.
Organizatori smatraju da to, možda, nije posledica slučajnosti i nemarnosti policije već da je nekome odgovaralo da izazove sukob između neonacista i mirnih građana antifašista, kako bi verovatno pokazao da su i jedni i drugi – »ekstremisti«. Krajnje je indikativna činjenica i da su se pripadnici neonacističke organizacije okupili u vojnom objektu.
Od ministra policije Dragana Jočića zahtevamo hitno objašnjenje zašto policija nije, i pored zakonske obaveze, i pored prethodnog obećanja, zaštitila učesnike mirne građanske šetnje. Pored toga, insistiramo na objašnjenju ministra Jočića kako se desilo da se, i pored dvostruke zabrane, desi javno okupljanje pripadnika neonacističke organizacije Nacionalni stroj. Od ministra vojske Dragana Šutanovca zahtevamo objašnjenje kako se desilo da neonacisti organizuju skup u vojnom objektu.
Ovom prilikom se zahvaljujemo na građanskoj hrabrosti svima onima koji su došli na skup iz Novog Sada, Vojvodine i cele Srbije. Građani su svojom brojnošću i hrabrošću rekli NE neonacizmu i klerofašizmu, ali i jasno poručili državnim organima da je hitno potrebno zabraniti delovanje svih organizacija koje šire versku, rasnu i nacionalnu mržnju, a kojih nije mali broj u Srbiji.
Organizatori mirnog građanskog okupljanja još jednom podsećaju javnost da je skup bio nestranački, što se videlo i po tome što na njemu nije bilo partijskih obeležja. Istovremeno, organizatori skupa se zahvaljuju Ligi socijaldemokrata Vojvodine, Liberalno-demokratskoj partiji, G17 plus i Demokratskoj stranci, koje su, svaka na svoj način, pomogle da građansko okupljanje bude uspešno i dostojanstveno.
Novi Sad, 8. 10. 2007.
U ime organizatora skupa,
Centar za regionalizam
Nezavisno društvo novinara Vojvodine
Helsinški odbor za ljudska prava
Komitet pravnika za ljudska prava YUKOM
  Ljubiša Vujošević
 
Događanja
Republika
Copyright © 1996-2007 Republika