Intervju sa Miloradom Lukovićem
Legijom u dnevnim novinama
Glas javnosti
i Kurir
Omalovažavanje suda i zakona
Intervju sa prvooptuženim za ubistvo premijera Zorana Đinđića, penzionisanim
pukovnikom policije i vođom kriminalne bande Zemunski klan Miloradom Lukovićem
Legijom, koji se već više od mesec dana objavljuje u nastavcima u dva beogradska
dnevna lista Glas javnosti i Kurir, pod naslovom »400
pitanja – 400 odgovora«, nesporno je omalovažavanje suda i zakona koji važe
u ovoj zemlji. Intervju je »krenuo« baš u trenutku kada se kraj nazirao
i u procesu tzv. Zemunskom klanu i kada se očekivalo obrazloženje presude
za ubistvo premijera, kojom je u maju ove godine tročlano veće Okružnog
suda Odeljenja za organizovani kriminal prvooptuženog Lukovića osudilo na
najstrožu moguću zatvorsku kaznu u trajanju od 40 godina. Ovom je presudom,
uz ranije izrečene kazne, za ubistvo Ivana Stambolića, nekadašnjeg predsednika
Republike Srbije,
te za organizovanje ubistva četiri člana Srpskog pokreta
obnove na Ibarskoj magistrali, kao i za ponovljeni pokušaj ubistva
predsednika iste stranke Vuka Draškovića u Budvi, Milorad Luković
»nakupio« ukupno 137 godina zatvora. Nata Mesarović, predsedavajuća
u postupku za ubistvo premijera Đinđića, po objavljivanju prvih delova
intervjua reagovala je i zatražila da se utvrdi kako je i na koji
način omogućeno licu na izdržavanju kazne da daje intervju iz zatvora,
a da prethodno nije, kao što je zakonom predviđeno, zatraženo odobrenje
sudskog veća u postupku. Ona je tim povodom zatražila objašnjenje
i od Uprave za izvršenje zavodskih sankcija. I otuda je stigao odgovor
da novinarima nije omogućen kontakt sa Ulemekom, te se uz sumnju |
|
|
da je intervju autentičan posumnjalo, pre svega, u advokate da su posredovali
u ovoj aktivnosti osuđenog, jer su uz porodicu i zubara jedini koji su ga
redovno posećivali. Ranije je već utvrđeno da su mu jedino advokati donosili
neophodan papir za pripremu odbrane i sve plodnije »književno« stvaralaštvo.
Ono što Ulemek »nudi« u ovom opširnom intervjuu nije ništa što već nije
bilo dostupno javnosti. Deo je one kampanje koja je vođena uoči atentata
na premijera. Iste optužbe, isti rukopis. Rečnik oskudan, uličarski, začinjen
psovkama, mrziteljski. Ipak, jasna je namera da se isposluje revizija čitavog
procesa.
»Megaintervju« koji objavljuju Glas javnosti i Kurir nije
potpisan, autorstvo potpisuje agencija SINA, za koju se ne zna u kakvom
je poslovnom odnosu sa privatnim izdavačem i vlasnikom ova dva štampana
medija Radoslavom Rodićem. Na sajtu agencije stoji da je ona osnovana u
Beogradu 6. januara 1999. godine, te da ima »nameru da postane okosnica
prikupljanja i razmene informacija između srpskih zajednica i organizacija
širom sveta«, a da je to »simbolično potvrdila početkom 2006. godine na
stotu godišnjicu izlaska prvog broja ‘Amerikanskog Srbobrana’, najstarijeg
srpskog lista u Americi i zvaničnog lista Srpskog narodnog saveza (nekada
Srpskog pravoslavnog saveza)«.
U javnosti intervju brani glavni i odgovorni urednik Glasa javnosti
Đuro Bilbija. Istrajava u odbrani objavljenog. Poslednja u nizu njegovih
odbrana bila je na javnom servisu Srbije, u finalu objavljivanja »ispovesti«,
gde je trijumfalno najavio da će u završnici biti i najvećih »istina«. U
odbranu kampanje uključila se i Radio-televizija Srbije. Organizovana je
posebna emisija, u udarnom terminu za unutrašnjopolitičke teme. Sagovornici
su samo oni koji neće osporiti kampanju.
U toku kampanje reagovali su nezavisni mediji, Nezavisno udruženje novinara,
pa i nadležno ministarstvo za medije na očigledno kršenje moralnih normi
povodom objavljivanja spornog intervjua. Kampanja je ipak dovedena do kraja,
bez odgovarajuće reakcije nadležnih iz pravosuđa. Obeshrabrujuće za sve
koji su poverovali da se ova zemlja nakon okončanih suđenja kreće u nekom
boljem pravcu.
 |
| |
Lidija Jovetić |
|