Pismo iz SAD
Džena, 2007 – podzemni rasizam
Ne, poštovane čitateljke i čitaoci, ovo nije o Dženi, kćerci predsednika
Buša, i njenoj veridbi sa bogatim republikancem sa juga SAD. Reč je ovde
o Dženi, malom mestu u južnoj državi Luizijani (3.500 duša), koje kao da
je ponovo oživelo »Dan mrmota«, film u kojem se stalno ponavlja isti, zarobljavajući
dan, i koje kao da traži da se naslov poznatog filma »Natrag u budućnost«
promeni u »Napred u prošlost«. Naime, pre nekoliko nedelja u Dženu su se
slegle kolone autobusa sa hiljadama crnaca iz cele Amerike u impozantnom
protestnom maršu protiv skandalozno diskriminatorskog postupka lokalnih
pravosudnih organa prema mladim crncima u sada famoznom slučaju »šestorice
iz Džene«, koji odjekuje širom SAD. Kao da je aktivističkom delu crnačke
Amerike bilo prekipelo. A scena je neodoljivo ličila na one iz 1960-ih.
Šta se zbilo, šta je bio povod? Još prošle godine nekoliko crnih đaka srednje
škole u Dženi odlučilo je da sedne u hlad ispod razgranatog stabla u parku
škole, a što je dotle bila »osveštana« privilegija belih. Sutradan su sa
grana istog stabla visile tri omče, jezivi simboli nekadašnjeg terora Kju-kluks-klana,
zastrašujuće podsećanje na nekadašnja linčovanja crnaca (sve do 1956). Zatim
su posle niza incidenata šestorica crnih đaka premlatili jednog od belih
»omčara«. I sad dolazi do pravosudnog skandala: lokalni javni
tužilac (belac) i lokalna porota (bela, bez ijednog crnca) »kažnjavaju«
bele »omčare« sa obaveznim pohađanjem kursa o građanskim pravima,
dok su »šestorica« već mesecima u zatvoru optuženi za »pokušaj ubistva«
i »zaveru za ubistvo«, sa mogućim kaznama od 20 godina robije, u
stvari sa prekinutim i upropaštenim mladim životima.
Zašto smo pomenuli »Dan mrmota«? Zato što smo u 1960-im i 1970-im
doživeli apoteozu borbe i progresa američkih crnaca za punu jednakost,
kada su nepregledne kolone autobusa stizale u Vašington i protestni
marševi uključivali stotine hiljada crnaca i njihove bele progresivne
sabraće. Da ste nas onda pitali odbili bi kao smešnu pretpostavku
da bi sličan protest bio potreban 2007.
Zašto »Napred u prošlost«? Zato što smo odmah, čim smo ovde došli
treći put, u ranim 1990-im, zapazili da je nešto ozbiljno zapelo.
Posle skoro
|
|
|
Kandâriya-Mahâdeva-Tempel in Khajurâho.
Spätes Mittelalter, 10. Jahrhundert n. Chr.
|
|
četiri decenije od istorijske odluke Vrhovnog suda SAD o desegregaciji škola
zapanjeni smo posmatrali tradicionalne parade na ulicama Aleksandrije (preko
puta Vašingtona) sa školskim muzikama, crne bez ijednog belca, bele bez
ijednog crnca. U medijima i javnom diskursu pravi, neuvijeni termin
»geto« (u kojem se guši, drogira, ubija crnačka mladost) je nestao, zamenjen
sa eufemističkim »inner city« (»gradsko jezgro«). Mnogi od naših nekad avangardnih
liberalnih prijatelja su se dezangažovali, mahom uplašeni od violentnog
kriminala iz »gradskih jezgara-geta«. Od skoro tri miliona na robiji u američkim
zatvorima preko 60% su crnci koji ne čine ni petinu stanovnika.
Dobro, ima i ozbiljnog, mada parcijalnog progresa. Formirala se značajna
crnačka srednja, pa čak i viša srednja klasa. Nisu retki crni milioneri,
pa i poneki milijarder. Sve više ih ima u svim profesijama, na čelu velikih
korporacija i državnih ustanova. Ukupna kupovna moć »crne Amerike« ide na
stotine milijardi dolara i to je nezanemarljiv deo ogromnog američkog tržišta.
No, istovremeno je resegregacija javnih osnovnih i srednjih škola skoro
potpuna, po »gradskim jezgrima« se svakodnevno puca kao na Divljem zapadu,
a Džena je pokazala čega sve još ima u malim mestima američkog juga. A posle
masovnog protesta u Dženi osvanule su omče u nizu lokaliteta po SAD, što
govori o upornom trajanju potmulog, podzemnog rasizma.
Ipak, jarko svetlo javne kritike upereno na Dženu navelo je njene vlasti
da odstupe od njihovih najgorih ekscesa protiv »šestorice«, koji su pušteni
iz zatvora. Videćemo kako će dalje ići sudski postupak. U svakom slučaju,
kako stvari stoje sa rasizmom, etničkom, plemenskom, verskom mržnjom i de
jure ili de facto diskriminacijom žena, po svetu, u Evropi
i kod nas malo ko se može čiste savesti baciti kamenom na Ameriku. Ali ni
ona na druge.
|
|
Cvijeto Job |
|