Republika - Glasilo gradjanskog samooslobadjanja

Godina XIX (2007)

412-413

1-30. septembar 2007.

Republika

Događanja

Senka u polju ekumenskih nada

Papa je objavio da je Rimokatolička crkva jedina koja "poseduje punoću istine i spasenja", dakle jedina je jedinospasavajuća. Za sve ostale je rekao da i "nisu crkve u punom smislu reči". Što se pravoslavne crkve tiče papa je kazao da u njoj ima "elemenata svetosti i istine" ali da u crkvama izvan Katoličke "ne može biti spasenja". To je drevni stav Crkve - Extra ecclesiam nulla salus. Oni koji prate dogmatske novine brzo su se prisetili dokumenta iz 2000. godine Dominus Jesus u kojem je to dominantna ideja. Problem je u priznavanju ili nepriznavanju papskog primata u učenju Crkve - a to je najnovija dogma ustanovljena krajem XIX veka.
Papina izjava je izazvala buru reagovanja u svetu, ali je najzanimljivije da su žučnija bila reagovanja protestanata i anglikanaca nego pravoslavnih. Po sebi se razume da pravoslavni nikako ne prihvataju papski primat, ali tu se otvaraju neka važna pitanja, bez kojih se najnovija dogmatska bura ne može shvatiti u pravom smislu. Najčudnije je to

što pravoslavni nude ako ne isto a ono sigurno nešto i u nečem slično - Justin Popović je, recimo, smatrao da su bukvalno svi drugi i drugačiji hrišćani otpadnici i jeretici, bukvalno svi sem nas pravoslavnih. Ako se ovako misli i u Rimu i na celom pravoslavnom Istoku, pomaka ka jedinstvu neće biti - u središtu ostaje pitanje papskog primata. No, ni tu stvari ne stoje jednostavno. Oktobra meseca 2003. bački vladika Irinej je zbunio - pa i uplašio - ne samo katolike već i pravoslavne u Srbiji - jednom sasvim jasnom izjavom - "Molimo se i nadamo se - molimo se Duhu
		Edgar Degas, Waiting, 1882.

svetome - da će ponovo kad tad doći vreme postojanja jedinstvene hrišćanske vaseljene, kada će, ako se to u istoriji ostvari, kao što se nadamo i molimo, ponovo, po drevnom kanonskom poretku episkop grada Rima biti prvi episkop hrišćanske vaseljene".
Jasno je da sve hrišćanske crkve sebe smatraju crkvama jedinospasavajućim - prema principu da izvan Crkve nema spasenja - i da su u tome slične, čak i onda kada jedna drugoj to pravo spore jer se potežu "argumenti" koji jedva da to jesu. Ako treba svi da se priklone jednoj Crkvi i njenim dogmatskim temeljima nema nade da će ikada do toga doći, kao što je jasno da će jaz među njima biti sve dublji. Naravno, dogmatska pitanja - pa i pitanje prvog episkopa - može rešavati samo neki hrišćanski vaseljenski sabor, a za sada nema ni na pomolu takve mogućnosti.
Burna reagovanja nakon izjave pape Benedikta XVI najavljuju sumornu jesen neke moguće ekumenske perspektive, ali ipak ostaje nada da se neće sve završiti "zimom ekumenizma" koju najavljuju iz RPC. Za sada se u toj gustoj senci raspoznaju impulsi političke računice - no, u Crkvi barem ne bi trebalo sve da bude stihija politike.

M. Đ.


	Događanja	Nevolje sa granicama

Republika