homepage
   
Republika
 
Zbivanja
Arhiva
O nama
About us
mail to Redakcija
mail to web master
 

 

 

Dugo toplo leto

Nije važno što Srbijom hodaju naoružani nesrećnici koji zbog poremećenog testa realnosti ubijaju prolaznike, što požari gutaju šume, što se truju reke, što se najavljuje povećanje cena energenata, ništa nije važnije od mogućnosti da izgubimo Kosovo koje odavno nemamo

Dragica Stanojlović

U dugim vrelim danima građani Srbije po svom ponašanju i interesovanju sliče drugim narodima iz svog okruženja. Sunce iz njih izmami novu energiju, poveruju u nove sadržaje, misli im pohrle ka nekim nepoznatim predelima i rađaju želje za avanturom, putovanjem, otkrivanjem nepoznatog i drugačijeg. Njihova svakodnevica izgleda zanimljivija i slobodnija.
Većina misli s više optimizma na svoju svakodnevicu, lakše se nosi teško breme brojnih problema u državi koja nikako da svoj smer kretanja uskladi sa kretanjem drugih svetskih država.
Veliki muzički performansi u Beogradu, Novom Sadu i Inđiji okupili su brojne poklonike ove vrste umetnosti iz mnogih evropskih država. Ovi događaji su ispisali novu stranu savremene istorije Srbije vedrijim i životnijim sadržajem.
Učesnici ovih muzičkih hepeninga predstavljali su novu Srbiju okrenutu sadašnjosti i budućnosti, koja pomoću muzike uspostavlja novu razumljivu komunikaciju sa svetom.
Preko muzičkih svečanosti građani Srbije su pokazali sopstvena opredeljenja za budućnost. Životnu lepotu i novu energiju nije mogla da naruži ni besmislena izjava crkvenog velikodostojnika da najpoznatija svetska rok grupa izvodi satansku muziku. Njegova konstatacija delovala je samo komično i neuvremenjeno.
Manjina u Srbiji, ona važna, koja odlučuje o većini, ne korespondira sa vremenskim prilikama. Zatvoreni u klimatizovanim kabinetima i salama, u sopstvenom svetu vode davno započete bitke bez kraja i početka, sve prkoseći logici i razumu. Skupštinske sednice sa povremenim repertoarom opskurnih optužbi i vulgarnih egzibicija traju odvojeno od letnjeg šarenila i interesovanja građana. Čak i oni koji su godinama uporno pratili šta se zbiva na sednicama najvišeg zakonodavnog tela države doživeli su mentalno zasićenje, koje je nastalo zbog kontinuiranog izlaganja ličnosti svojevrsnom psihološkom teroru, posle kojeg, po prirodnim zakonima, izostaje reakcija na beskrajno slične podražaje.
Važne teme koje su na dnevnom redu skupštinskih zasedanja ne izazivaju značajnije reagovanje kod građana, jer su se oni, poučeni iskustvom u dosadašnjem radu ove institucije, naučili da ozbiljnim raspravama obično prethode višečasovne, ponekad i višednevne jalove rasprave. Verbalne kompeticije začinjene uvredama i optužbama postaju same sebi svrha, tako da se suština veoma često zaboravlja, a interesi građana još češće.
Krucijalna tema, kosovski problem, sa kojim svakodnevno nastupaju predsednik i vlada, po istraživanju CESID-a, građanima je po važnosti tek na petom mestu. Ta diskrepancija između interesovanja građana i njihovih predstavnika u vlasti jedan je od slikovitih primera potpune odvojenosti "dva sveta" u zemlji koja odavno funkcioniše po antinomičnim principima.
Srpski politički establišment je kao svoj prioritetni zadatak u vršenju vlasti postavio očuvanje Kosova u Srbiji, zanemarujući činjenicu da ova teritorija već osam godina faktički i formalno funkcioniše odvojeno od Srbije. Zatvarajući oči pred principom
realnosti, ljudi na ključnim pozicijama u državi ponašaju se kao učesnici u nekom epskom igrokazu. Oni ponovo vode rat "za svetu srpsku zemlju" sve glumeći vitezove "bez mane i straha" koji treba da se opredele "kojem će se privoleti carstvu". Osavremenjeni sadržaj nalaže da se opredele između Zapada i svog velikog zaštitnika sa istoka. Jezdeći na virtuelnim krilima ruske podrške srpski premijer u svojim nastupima koji su obilato začinjeni patetičnim frazama ponovo govori o pobedama, svetskoj pravdi i nepravdi, doživljavajući sebe kao mitskog vođu napaćenog naroda kojem će on, uz pomoć moćnog zaštitnika, sačuvati dostojanstvo i ugled.
Ne iznoseći nikakve konkretne stavove ni
 
racionalne predloge šta bi mogao da ponudi Albancima sa Kosova, što bi bilo prihvatljivije od njihovog koncepta nezavisne države, premijer se i dalje oslanja na izanđale fraze koje označavaju neka dobro poznata opšta mesta koja se u aktuelnoj situaciji ne mogu primeniti.
Ontološko tumačenje pojma pravde, koje se često iznosi kao politički i državni stav srpskog rukovodstva, ne korespondira sa političkim rečnikom predstavnika međunarodne zajednice.
Njihov kruti pragmatizam se ne bavi istorijskim nasleđem ni emotivnim ruminacijama koje kao argumente iznosi srpski premijer. Njegov patetični vapaj da ne može da pristane da mu neko otme deo teritorije ne razvija empatiju među sagovornicima iz sveta, jer svako ko je i minimalno zainteresovan za problem Kosova zna da je on nastao pre više decenija i usložnjavao se vođenjem trapave politike zasnovane na izbegavanju suočavanja sa činjenicama, verbalnim konstrukcijama i lažima.
Brojne diplomatske aktivnosti koje svakodnevno preduzimaju najviši predstavnici srbijanske vlasti većini prosečno zainteresovanih građana mogu da izgledaju logično i opravdano, ali sadržaji prezentovanih stavova veoma često ostavljaju gorko sećanje da su ponovo taoci jedne uzaludne i besmislene politike koja čitavu državu polako uvodi u novu izolaciju.
Opsesivno predata rešavanju problema za koji nema jasan koncept, ne prateći princip mogućeg, srpska politička elita ima savršen alibi za sopstveno neuplitanje u posao koji je preuzela. Nije važno što Srbijom hodaju naoružani nesrećnici koji zbog poremećenog testa realnosti ubijaju prolaznike, što požari gutaju šume, što se truju reke, što se najavljuje povećanje cena energenata, ništa nije važnije od mogućnosti da izgubimo Kosovo koje odavno nemamo. Za aktuelne i bivše političare ono je uvek bilo magična šifra kojom su pravdali sve tragične greške i lako zaboravljali uzaludno žrtvovane živote. Kosovo je bilo i ostalo nepodnošljiv teret koji na pleća građana tovare političari ne pitajući ih da li žele da ga nose. Ono je pojam za besmisleno žrtvovanje mitu i predatosti fatumu. Ove arhaične vrednosti su odavno prestale da se vrednuju u savremenoj civilizaciji. Neophodno je da i građani Srbije, sa večne raskrsnice odakle posmatraju život, donesu validnu odluku kuda da zakorače i da svesno ponesu rizik donete odluke.
 
Zbivanja
Republika
Copyright © 1996-2007 Republika