O izdanju "Sabrana dela Miše Stanisavljevića"
u časopisu "Književni magazin"
U časopisu Književni magazin od aprila
2007. objavljena su četiri teksta o delu nedavno preminulog Miodraga Miše
Stanisavljevića, jednog od najboljih srpskih pesnika. Tekstovi su nastali
povodom objavljivanja njegovih sabranih dela prošle godine, nesvakidašnjeg
izdavačkog poduhvata Republike, lista
u kojem je Miša dugo godina objavljivao svoje oštre satire u vreme laži,
nasilja i ratne katastrofe.
U tekstovima koje su napisali Stevan Tontić, Ibrahim Hadžić, Ljiljana
Đurđić i Vasa Pavković, osim kritičkih osvrta u odnosu na Mišinu poeziju
i prozu, tu su i podsećanja na različite životne situacije iz kojih izranja
portret ovog krajnje neobičnog čoveka. Pojava ovih značajnih prikaza u
Književnom magazinu vredna je svake pohvale
ali je, nažalost, okružena morem ćutnje o pesniku i njegovom delu. O tome
najbolje govore reči Ibrahima Hadžića, Mišinog dugogodišnjeg prijatelja:
Mišina dela pojavila su se u septembru 2006.
godine i za našu sredinu trebalo bi da predstavljaju pravi kulturni događaj.
No, nije tako. Miša i njegovo delo i dalje su prekriveni, čini se, zavereničkom
ćutnjom. Niko od kritičara i procenjivača književne produkcije za 2006.
godinu nije ni spomenuo u svojim čuvenim sumarnim izveštajima za štampu
(čitaj javnost) koje prave na kraju kalendarske godine, pojavu Mišinih
sabranih dela, uključujući i neke književne časopise. Čudno, kritičari
su i dalje bez sluha (pa čak i oni koji su pisali tekstove za njegova
sabrana dela), a šira javnost bez saznanja da je u ovoj sredini živeo
izuzetni književni stvaralac... No ne bih hteo da se bavim prorokovanjem
i da tvrdim da će doći vreme književnog prevrednovanja kada će Mišino
delo zauzeti visoko mesto. Ono to i danas zauzima, samo što to slepci
ne vide.
|