|
Status Kosova
Srpski rulet u ruskoj režiji
Rusi, uzdanica Beograda da se pitanje
statusa Kosova neće rešavati samo po volji Vašingtona i kosovskih Albanaca,
kažu da neće u EU, a da Srbe smatraju dobrim saveznicima: "samostalnim,
sposobnim da sami donose odluke, procene svoje prioritete i realizuju
ih"
Rešavanje statusa Kosova trebalo bi, prema najavama SAD, da bude gotova
stvar već krajem proleća. Naime, iz Vašingtona je najavljeno da će američka
administracija, koja je već predstavila svoj nacrt rezolucije o Kosovu,
insistirati da se rezolucija u SB UN pojavi za nekoliko nedelja, pominjući
čak i kraj maja. U tu svrhu ubrzavaju se američke diplomatske aktivnosti,
pre svih prema Rusiji. Državna sekretarka Kondoliza Rajs boravila je u Moskvi.
I, kako američka administracija i da je htela nije mogla da sakrije, nije
izdejstvovala nikakvo značajnije približavanje stavova u vezi sa statusom
Kosova. Optimistična i pomalo arogantna na putu za Moskvu, na odlasku je
delovala uzdržanije i diplomatičnije. "Vašington pokušava da dostigne
tu etapu kada se može uvažiti zabrinutost Rusije, Srbije i drugih, tako
da se sve to odrazi u rezoluciji", rekla je odlazeći iz Moskve.
U Moskvi je nastavljeno s insistiranjem da je preuranjeno da se u SB UN
bilo kakva rezolucija stavlja na glasanje, sve dok obe zainteresovane strane,
predstavnici Beograda i Prištine, ne budu zadovoljni. Vladimir Titov, pomoćnik
ministra inostranih poslova Sergeja Lavrova, tvrdi da bi preuranjen pokušaj
izglasavanja rezolucije značio samo jedno: "propast rešavanja pitanja
KiM".
Iako je Rajsova, poznata i kao ekspert za Rusiju, u obraćanju novinarima
u avionu za Moskvu rekla čak i to da "nije volela retoriku iz Moskve",
nakon susreta sa Vladimirom Putinom i drugim najvišim zvaničnicima priznala
je da SAD moraju da sačekaju tu "etapu" na kojoj će Rusija doneti
odluku. Njen pomoćnik Danijel Frid morao je čak dvaput uzastopno da objašnjava
šta se u Moskvi desilo. Prvo je priznao da su razgovori oko Kosova neuspešni
i da bi priznanje nezavisnosti Kosova bez usvajanja rezolucije u SB UN bilo
"opasno", a nakon komentara vratio se na "nepovredivost"
Ahtisarijevog plana o nadziranoj nezavisnosti.
Moskovski analitičari, na čelu ruskog ogranka Heritidž fondacije, procenjuju
da je Rusija zaista spremna da uloži veto, kao krajnju meru, ne bi li izbegla
nešto što bi, i spolja i iznutra, bilo ocenjeno kao ozbiljan udarac ruskoj
spoljnoj politici i znak da se Rusija ne pita u rešavanju najkrupnijih svetskih
pitanja, naročito tamo gde je viđena kao poželjna i izrazito zainteresovana.
U Beogradu, međutim, nema konstruktivnih odgovora na ove, eventualne, znake
popuštanja u američkoj nameri da se status Kosova zbrza i što pre započne
s
|
implementacijom. Umesto da se, odmah, predloži nešto "konkretno"
u okviru čuvene formule o suštinskoj autonomiji, sada se uvodi "novina":
"suštinska, odnosno nadzirana autonomija". "Nadzirana"
bi, valjda, trebalo više da liči na predlog iz Rambujea, kao nekakav
"krajnji" ustupak. EU, kojoj u svakom slučaju pada na
teret obezbeđivanje mira i prosperiteta na Kosovu, traži da se ubrza
donošenje odluke u SB UN, da bi mogla da organizuje veliki posao,
koji će biti podjednako težak ma kakvo bilo rešenje statusa. Samo
u okviru programa EPBO, koji se odnosi na najšire polje vladavine
prava, EU bi trebalo da na Kosovo pošalje 1800 policajaca, sudija,
tužilaca i carinika. Dakle, zvaničan Beograd, od pre par dana u
punom mandatu Vlade, ne obećava bogzna šta. Štaviše, u programu
mandatara Vojislava Koštunice, koji je pročitao pred poslanicima
skupštine Srbije, i u kojem je Kosovo bilo prva tema i dobilo najviše
prostora, ispoljena je neverovatna i sigurno veoma štetna
|
|
|
|
Edgar Degas, The
Star (aka Dancer on Stage), 1878.
|
 |
arogancija. Govoreći o eventualnom jednostranom priznavanju Kosova mandatar,
sada ponovo premijer, rekao je da je jednostrano proglašenje nezavisnosti
i isto takvo priznanje "obična magla i paučina". "Još tačnije
rečeno jednostrano priznanje je manje od nule, i ono vas ne sme uplašiti
i naterati da napustite kuće i našu pokrajinu", dodao je premijer,
očigledno se obraćajući Srbima na Kosovu. U programu Vlade nije poslat nijedan
pozitivan signal ka albanskoj populaciji na Kosovu, ali je nekoliko puta
pominjana sintagma "albanski separatisti" i "albanska manjina".
Izričite poruke podrške "našim građanima" na Kosovu jasno su se
odnosile na srpsku i drugu nealbansku populaciju.
Zato je, nedvosmisleno, pokazano na šta nova izvršna vlast računa: na ruski
doprinos "definisanju zajedničkog stava". Onima koji bi priznali
nezavisnost srpske pokrajine uputio je poruku da će njegova vlada preduzeti
određene sankcije "u skladu sa pravilima međunarodnog ophođenja".
"Jednostavno", rekao je Koštunica, "verujem u to da postoje
države kao što je Rusija, koje će sprečiti da budu pogaženi principi i razoreni
temelji na kojima počiva međunarodni poredak".
Gostujući kao uvodničar na Forumu za međunarodne odnose Aleksandar Aleksejev,
ruski ambasador u Beogradu, o temi Kosova nije rekao ništa novo. Ali, iz
"okolnih tema" o kojima je govorio videlo se mnogo više. "Osnovni
zadatak ruske spoljne politike je stvaranje uslova za uspešniji unutrašnji
razvoj Rusije." Vidi se da je pitanje rešavanja statusa Kosova dobro
došlo namerama Rusije da poboljša svoj spoljnopolitički položaj i vrati
deo moći u međunarodnim odnosima, ali i da vladajuća elita obezbedi dobre
izglede za nastavak i stabilizaciju svoje unutrašnje moći. I pred samim
Putinom je veliki zadatak: da uspešno izlobira svog naslednika na tronu
velike države. Onako kako je to pošlo za rukom Borisu Jeljcinu. Ambasador
Aleksejev nije krio da Rusija traži prvi ešelon saveznika u svojoj nameri
da utiče na reforme u UN i OEBS, kritikujući politiku Zapada. "Rusija
ne želi u EU niti u NATO", izričit je bio ambasador. Za sada razumljive
težnje jedne velike zemlje, nekada imperije i supersile, da se vrati u igru
u međunarodnim odnosima, ruska diplomatija vešto formuliše kao težnju da
se koriguje sadašnji svetski poredak sa jednom supersilom. "Multipolarnost",
podela odgovornosti, osnaživanje uticaja UN i OEBS, stepenice su na putu
osnaživanja same Rusije. A oni koji to obezbede biće neprikosnoveni u svojoj
zemlji. U kojoj je već, iako neformalno, ustanovljen model prenosa vlasti
"nasleđivanjem", ali po starorimskom običaju. Da bi to sproveo
sam mora biti najmoćniji igrač. Aleksejev prenosi želju Rusije za Evropom
"bez linija podele", gde će svi biti "podjednako bezbedni".
Kao ni Beograd, ni Moskva ne obraća pažnju na Albance sa Kosova, a sve kritike
upućuje ka Zapadu: "prvo stvaramo realnosti, a onda pozivamo da se
one priznaju".
Iako je novi Zakon o ministarstvima predvideo i Ministarstvo za KiM, na
čelu sa savetnikom Vojislava Koštunice i kopredsednikom pregovaračkog tima
Slobodanom Samardžićem, Srbija za sada ne menja svoju politiku prema kosovskim
Albancima. Svojevremeno se moglo čuti, iz samog pregovaračkog tima, naravno
off the record, da Beograd uopšte nije
zainteresovan za integraciju kosovskih Albanaca, već za produžavanje statusa
quo, "za još četiri-pet godina". Da se "obrne još
jedan krug" aktuelne, staro-nove, izvršne vlasti. Ruski ambasador je
poručio Srbima: "Mi želimo da vi budete srećni". I dodao: a vi
izaberite način kako ćete to postići...
 |
| |
Nastasja Radović |
|