Pismo iz SAD
"Srpska posla" u američkim medijima
Pokušaćemo da na osnovu pola kvantifikovane i pola predmetne analize sadržaja
nekih glavnih ovdašnjih medija, za period od januara do maja ove godine,
damo jednu sliku o tome gde su Srbija i "srpska posla" u njima
i šta bi nam to reklo. Pri tom smo uzeli isključivo domaća izdanja štampanih
medija i TV programa. Idemo od "glave".
Njujork tajms i Vašington
post su za tih oko 150 dana posvetili Srbiji (i Kosovu) ukupno 31
naslov i pominjanja i od toga: 3 redakcijska uvodnika, 4 kolumne, 15 izvornih
izveštaja njihovih dopisnika i 9 kraćih agencijskih vesti. Nijedan izveštaj
nije dospeo na prvu stranu (kao što jesu nedavni izveštaji o hapšenju četiri
mlada Albanca iz Debra, po jednog Turčina i Jordanca za navodnu pripremu
napada na vojni logor u Nju Džersiju). Nije bilo nijednog celovitijeg prikaza
ni analize političkih i društvenih kretanja u Srbiji.
Tematski, Kosovo je odnelo šnjur, sa 23 naslova. Praćeni su, sporadično,
kolaps
|
"pregovora" u Beču; odiseja Ahtisarijevog plana; (ne)raspoloženja
kosovskih Srba i Albanaca i Beograda; diplomatski menuet u Savetu
bezbednosti. Više prostora dato je tekućim problemima Srba na Kosovu
nego zaziranjima Albanaca od Beograda - ali su uvodnici oba lista,
koji su podržali nezavisnost Kosova, izašli još u februaru, a novih
nije bilo. To indicira da obe redakcije procenjuju takav ishod neupitnim;
oba preporučuju moguće nove ustupke oko tretmana i
|
|
|
|
Rembrandt Harmenszoon van
Rijn (1606-1669), The Conspiration
of the Bataves, 1661-1662.
|
 |
statusa srpske manjine, ali ne i oko konačnog statusa samog Kosova.
Izveštačica Njujork tajmsa iz Haga dva
puta je ukazala da je Međunarodni sud pravde presudio na štetu BiH a u korist
Srbije iako je Beograd bitne dokumente cenzurisao ili uskratio - ali je
uvodnik u istom listu našao utehu u potvrđivanju genocida u Srebrenici i
u nalogu Beogradu da isporuči Mladića. Posle šturih vesti o izboru Tomislava
Nikolića za predsedavajućeg Skupštine, kao "povratku Srbije u ekstremni
nacionalizam", kao olakšanje su došle jednako šture vesti o uspehu
"pro-zapadnih" stranaka da sastave vladu i "osujete"
radikale.
U sjajno opremljenoj i krajnje uslužnoj lokalnoj javnoj biblioteci - u koju
svako s ulice može da uđe i da pretražuje po fondu knjiga na svim policama,
a da ga niko ništa ne pita - zatražili smo i dobili komplete za dosadašnju
2007: nedeljnike: Tajm, Njuzvik,
liberalno-levi Nejšn, liberalno-poludesni
Nju ripablik, pro-biznis U.S.Njuz&Vorld
riport, desni Nešnal rivju, liberalni
Njujorker; liberalne mesečnike Harpers,
Atlantik i luksuzni Veniti
fear. Čitavu ovu plejadu smo potanko, broj po broj prelistali - i
o Srbiji i Kosovu nigde nijednog naslova, članka, eseja! Što se naše teme
tiče, ogromna "crna rupa" za milione i milione "običnih"
i "elitnih" čitalaca. Tako je, nota
bene, svih ovih meseci dramatičnih, poludramatičnih i nimalo dramatičnih
promena i statusa quo u Srbiji bilo, i
jeste, i sa glavne tri TV mreže (ABC, CBS, NBC), sa domaćim CNN i ostalim
kablovskim mrežama. Samo su američka izdanja londonskog Ekonomista
i BBC-a (radio i TV) povremeno registrovali kosovski razvoj i ponešto o
srpskoj političkoj krizi.
Pa, na kraju, šta bi se moglo zaključiti na osnovu obavljenog pregleda?
Da pokušamo:
1) Srbija (i Kosovo) više ne potresaju Ameriku jer, bar trenutno, ne ugrožavaju
ni direktno ni akutno bitne američke interese. Odatle, u medijima za najširu
američku javnost Srbija i Kosovo praktično nisu prisutni, za razliku, na
primer, od Srbije, Bosne i Kosova u devedesetim. Kako ovde kažu: "Točak
koji ne škripi nepodnošljivo ne dobija mazivo".
2) Iako parcijalno, sporadično i nesistematski Njujork
tajms, Vašington post, a slično
i Los Anđeles tajms i Volstrit
žurnal, četiri vodeća nacionalno-regionalna lista, pokrivaju potrebe
obaveštenosti spoljnopolitičkih, profesionalnih, javnih, državnih krugova,
institucija i organizacija o srpskim, balkanskim temama.
3) Zaokupljena Irakom, Avganistanom, Iranom, Severnom Korejom, libansko/izraelskim/palestinskim
čvorom i Darfurom - a nepodsticana medijima - američka široka javnost (kao
ni intelektualne, akademske i kulturno-umetničke elite) nije angažovana
oko Kosova i Srbije. To ostavlja "odrešene ruke" Bušovoj administraciji
na njenom kursu ka nezavisnosti Kosova i "evropeizaciji" Srbije.
4) U takvim okolnostima, bigotno-šovinistički, crkveno-nacionalistički deo
srpske dijaspore ne može u Vašingtonu da ostvaruje bilo kakav efektivan
uticaj oko Kosova.
6) Da li to sve zajedno znači da Srbija za američke medije postaje, bar
za sada, skoro "normalna", balkanska zemlja. Zavisiće to od stepena
(i)racionalnosti i de facto ponašanja Srbije
i Srba oko izgubljenog Kosova. Na primer, da li će se razumljivo slavlje
oko ubedljive pobede na "Eurosongu" u Helsinkiju pretvoriti u
novu plimu nacionalističkog zanosa oko Kosova i u srpskoj svesti još više
gurnuti masovne grobnice oko Beograda i Mladića u nacionalni zaborav - ili
neće?
|