homepage
   
Republika
 
Svet
Arhiva
O nama
About us
mail to Redakcija
mail to web master
 

 

 

Evropa, 2057.

Imanuel Volerstin

Evropska unija je upravo proslavila svoju pedesetu godišnjicu, računajući je od potpisivanja Rimskih sporazuma 25. marta 1957. Od prisutnih tom potpisivanju živ je samo još Moris Far iz Francuske. Na proslavi je zvučao malo zaprepašćeno sadašnjim stanjem Evrope. Povodom proslave, naslovna strana Monda govori o "seti" Evrope zbog Evrope, a naslovna strana Internešenel herald tribjuna govori o "uznemirenosti". Neposredni uzrok ove manje svečarske pedesete godišnjice bio je referendum, 2005. godine, na kojem su Francuska i Holandija odbile predloženi novi evropski ustav.
Kancelarka Nemačke Angela Merkel, koja sada predsedava Evropskom unijom, nastojala je da stvarima da pozitivan lik, sazvala je povodom proslave države članice u Berlin i sve ih navodila na prihvatanje nekakvog dvosmislenog predloga za obnavljanje pregovora o daljim političkim koracima. Sada je pitanje na šta bi Evropa mogla ličiti, i na šta može ličiti za sledećih pedeset godina.
Usred osude i tuge medija i političara, agencija Haris interaktiv je objavila rezultate ispitivanja javnog mnenja u vezi s Evropom 2057, koje je urađeno u pet zapadnoevropskih država (Francuskoj, Velikoj Britaniji, Nemačkoj, Italiji i Španiji). Istraživanje je donelo neka iznenađenja. Skoro svako od ispitanika bio je siguran da će EU još postojati 2057. i da će evro biti standardna valuta. Samo je trećina mislila da će se i poboljšati odnosi Evrope i SAD.
Ali, najsenzacionalniji rezultati pojavili su se kada su ispitanici bili upitani o ekspanziji. Trećina do polovine (zavisno od zemlje ispitanika) mislila je da će Rusija biti deo EU (nešto što sada niko ne preporučuje) i čak očekuje i Tursku kao člana (nešto što je danas kontroverzno). Izgleda da se Evropljani u svojoj ulozi predskazivača budućnosti ne slažu ili, barem, očekuju drugačije ishode.
Ono što ova kontradikcija u viđenju budućnosti pokazuje jeste razlika između politike i geopolitike. Politika je fundamentalno neposredna interakcija mnogostrukih aktera u političkoj areni, koja odražava njihove kratkoročne interese. U ovom svetlu moglo bi se reći da je Evropa u nesigurnom stanju. Ali, geopolitika je nešto kao srednjetrkački trendovi koji obavezuju aktere na kratke staze, a koji odražavaju dugoročnije interese. Vrlo mali broj ljudi a, sigurno, vrlo mali broj političara ima geopolitička razumevanja/preferencije/mišljenja. Geopolitički trendovi nose sa sobom većinu ljudi, a da oni toga nisu svesni.
Grupa koja se sastala u Rimu marta 1957. godine bila je izuzetna po tome što je imala posebnu geopolitičku viziju i do sada je, uveliko, opravdala realnošću istorijskih trendova. Kancelarka Merkel je pokušala da nagovori svoje kolege, glavešine vlada, da posmatraju Evropu u geopolitičkom okviru koji je bliži očekivanjima zapadnih Evropljana, kako su pokazali rezultati istraživanja javnog mnenja.
Koju vrstu Evrope ćemo, verovatno, videti 2057? Postoje tri glavna elementa u bilo kom odgovoru na ovo pitanje. Pre svega, s ubrzanim geopolitičkim slabljenjem SAD, mi živimo usred stvaranja istinski multipolarnog svetskog sistema. Pitanje za Evropu jeste da li ona može da se nosi - ekonomski, politički, kulturno - ne sa SAD već sa istočnom Azijom. Ovo zavisi, delimično, od toga da li će istočna Azija (Kina, Japan, Koreja) ići zajedno u značajnom pravcu. Ali to takođe zavisi i od toga da li je Evropa sposobna da stvori politički kohezivniju strukturu i, povrh toga, da li će biti ona ta koja uključuje Rusiju i Tursku.
Drugo što treba uzeti u obzir jeste to da li je Evropa sposobna da sebe transformiše od hrišćanskog u multireligiozni kontinent. Papa Benedikt XV proglasio je za prioritet broj jedan katoličke crkve upravo "rehristijanizaciju" Evrope. On pripisuje evropski "opasan individualizam" njenoj istorijskoj "sekularizaciji". Evropa, kaže on, "klizi u apostaziju" i "gubi veru u vlastitu budućnost", i on to definiše kao istinski "kulturni kolaps".
Geopolitički trendovi izgleda da ne odražavaju želje pape. Procenat muslimana svakodnevno raste, a broj posetilaca crkve svakodnevno opada. Pa, da li je papa u pravu - da to sluti na "kulturni kolaps" Evrope? Ili Evropa može da razvije novu, moćnu kulturu koja stvarno uspeva na njenoj demografskoj dekompoziciji? Odgovor ostaje otvoren.
I, konačno, da li će Evropa 2057. biti ostrvo relativne unutrašnje stabilnosti ili zona akutnog unutrašnjeg konflikta? Ovo je socijalno pitanje - stepen do kojeg je Evropa sposobna da se nosi sa rastućom unutrašnjom polarizacijom uzrokovanom neoliberalnim pritiscima. Do sada, Evropa je bila relativno otporna na plač zbog razaranja svoje politike socijalnog blagostanja. Ali, pritisci rastu, ne smanjuju se. Neoliberalna Evropa teško da je mirna Evropa. U svetskom sistemu u strukturalnoj krizi može li Evropa više da igra ulogu pozitivne snage za transformaciju? I to pitanje ostaje otvoreno.

Komentar br. 207, 15. april 2007.
Prevela Borka Đurić

 
Zbivanja
Republika
Copyright © 1996-2007 Republika