Raspevana "dramska lakrdija"
Poslednji dramski tekst Miodraga Stanisavljevića
"Šta je bilo posle" prvi put na sceni, u izvođenju mladih amatera
iz Batajnice
U režiji Ljubivoja Tadića, amatersko pozorište "Pab"
iz Batajnice (ansambl od 16, mahom veoma mladih ljudi) izvelo je,
17. februara, dramu Miodraga Stanisavljevića "Šta je bilo posle".
Istovremeno posthumna premijera njegovog poslednjeg dramskog teksta
i praizvedba imala je, nažalost, do sada samo jednu reprizu (23. februara),
oba puta u punoj sali Doma vazduhoplovstva u Zemunu i - priličnu ignorantnost
medija.
Muziku za ovo makabrično ludilo Miloševićevih godina komponovao je
Vuk Milenković koji je uživo izvodi i na sceni. Građanina N igra Miljan
Vojinović, inače zaposlen u Parking servisu, a izvođači, entuzijasti
iz najrazličitijih profesija su Dragan Zdravković, Sead Dauti, Marija
Savić, Dragan Milenković, Srđan Pavković, Mirko Marković, Svetlana
Veljković, Zoran Straka, Ivan Poestka, Nenad Sladić, Aleksandra Milošević,
|
|
|
Katarina Poestka, Aleksandra Lopušina i Dušica Briševac. Svetlo i ton postavio
je Milan Jokić.
U bogatom, više od četiri decenije nastajalom opusu Miodraga Stanisavljevića
je osam
dramskih tekstova koji se, kako piše Mirjana Miočinović
u Predgovoru druge knjige njegovih Sabranih
dela (Drame, Res Publica,
Informatika, Beograd 2006), mogu "sa neverovatnom preciznošću"
podeliti na "četiri etape koje su žanrovski, tematski, stilski
i prozodijski (kada je reč o delima u stihu) zaokružene i međusobno
različite. Te se etape poklapaju nekakvom slučajnošću sa kalendarskim
decenijama: to su šezdesete, sedamdesete, osamdesete i devedesete
godine prošloga veka i jedna poludecenija (2000-2005) s kojom se završava
pesnikov život. A sve što se u tim poslednjim godinama događa na umetničkom
planu samo je nastavak, produžen eho devedesetih. To je jedino vreme
gde u Stanisavljevićevom radu nema jasnog reza, koji bi označio novi
početak..."
Komad "Šta je bilo posle" nastao je pred sam kraj piščevog
života (2005). Naslov je, uočava |
|
|
Mirjana Miočinović, sročen "kao pitanje tipično za dečju znatiželju",
koje "povlači za sobom
odgovore/prizore na čijoj se podlozi može rekonstruisati
poslednja decenija 20. veka u povesti jedne zemlje koju pisac naziva
njenim pravim imenom - Srbijom (a ne, recimo, Argatijom, kao u prethodnoj
drami)".
Mladi daroviti amateri iz Batajnice, tek rođeni i stasali u toj i
takvoj zemlji, raspevali su i razigrali ovu "dramsku lakrdiju"
skoro kao mjuzikl, što se, shodno njihovom umeću, pokazalo kao dobro
rediteljsko rešenje. |
|
|
|
|
Sl. V. |
|