homepage
   
Republika
 
Svet
Arhiva
O nama
About us
mail to Redakcija
mail to web master
 

 

 

Svetski socijalni forum: od odbrane do napada

Imanuel Volerstin

Svetski socijalni forum održao je sastanak u Najrobiju, u Keniji, od 20. do 25. januara ove godine. Ta organizacija, nastala kao neka vrsta anti-Davosa, sazrela je i razvila se više nego što to njeni učesnici shvataju. Od početka, SSF je bio sastajalište organizacija i pokreta širokog dosega, sa svih strana sveta, koje sebe određuju kao protivstav neoliberalnoj globalizaciji i imperijalizmu u svim njegovim formama. Njegov slogan je bio "drugi, drugačiji svet je moguć", a njegova struktura je bila struktura otvorenog prostora, bez činovnika, kolovođa ili rezolucija. SSF je bio protiv neoliberalne globalizacije, a termin alterglobalisti bio je skovan da definiše stanovište svojih zastupnika - druga, drugačija vrsta globalne strukture.
Na prvih nekoliko SSF sastanaka, započetih 2001. godine, naglasak je bio odbrambeni. Učesnici, svaki put u sve većem broju, osuđivali su nedostatke Vašingtonskog konsenzusa, napore Svetske trgovinske organizacije da ozakoni neoliberalizam, pritiske Međunarodnog monetarnog fonda na periferne zone da bi se sve privatizovalo i da se otvore granice za slobodan protok kapitala, i agresivno držanje SAD u Iraku i drugde.
Na ovom, šestom svetskom okupljanju, ovaj odbrambeni jezik bio je dosta redukovan - jednostavno zato što ga je svako od prisutnih uzimao kao pretpostavku. A tih dana SAD su
izgledale manje strahovito, STO je izgledala kao da je u potpunom zastoju, MMF skoro zaboravljen. Njujork tajms je, izveštavajući o sastanku u Davosu te godine, govorio o priznanju da postoji "lukava sila jednačenja" u svetu, da "niko više doista nije vođa" i da su "istinske osnove multilateralnog sistema uzdrmane, ostavljajući svet uskraćenim za vođstvo, u vreme kada je sve ranjiviji na katastrofalne šokove".
U ovoj haotičnoj situaciji SSF je predstavljao realnu alternativu i postepeno je stvarao mrežu
 
različitih mreža, čija će se politička meta pojaviti u sledećih pet do deset godina. Učesnici SSF dugo su raspravljali da li Forum treba da nastavi da bude otvoren ili treba da se angažuje u strukturiranoj, planiranoj političkoj akciji. U Najrobiju je postalo jasno da je ishod tih rasprava dvosmislen. Učesnici bi da urade i jedno i drugo - da ostave SSF kao otvoren prostor koji je na raspolaganju svima onima koji žele da transformišu postojeći svetski sistem i, u isto vreme, da dozvole i ohrabre one koji žele da organizuju specifične političke akcije i da organizuju da to rade na sastancima SSF.
Ključna ideja je kreiranje mreža koje SSF, izvanredno opremljen, konstruiše na globalnom nivou. Sada već postoji jedna efikasna feministička mreža. Po prvi put, u Najrobiju, utemeljena je mreža radničke borbe (koja određuje pojam "radnika" veoma široko). Postoji sada i rastuća mreža aktivista intelektualaca. Mreža seoskih/seljačkih pokreta ponovo je osnažena. Postoji nastajuća mreža branitelja alternativne seksualnosti. Postoji i antiratna mreža (neposredno zainteresovana za Irak i Bliski istok uopšte). I postoje funkcionalne mreže u specifičnim arenama borbe - prava svih voda, borba protiv HIV/AIDS, ljudska prava.
SSF je takođe leglo manifesta: tzv. Bamako apel koji razlaže čitavu kampanju protiv kapitalizma; feministički manifest, sada u svom drugom nacrtu, i nastavlja da se razvija; manifest o radu, koji je upravo rođen.
Konačno, pažnja je posvećena i onome šta znači kada se kaže "drugi, drugačiji svet". Bilo je i ozbiljnih diskusija o tome šta mislimo pod demokratijom, ko je radnik, šta je civilno društvo, koja je uloga političkih partija u budućoj konstrukciji sveta. Ove diskusije određuju ciljeve, a mreže su veliki deo sredstava pomoću kojih će se ciljevi realizovati. Diskusije, manifesti i mreže konstituišu ofanzivan položaj.
Nije baš da SSF nema svoje unutrašnje probleme. Tenzija između nekih od većih nevladinih organizacija (čija su sedišta i moć na severu, i koje podržavaju SSF ali se takođe pojavljuju i u Davosu) i militantnijih socijalnih pokreta (posebno jakih na jugu, ali ne samo tamo) ostaje realna. Problemi dolaze zajedno sa svim ostalim u tom otvorenom prostoru, ali su mreže pod kontrolom militantnijih organizacija. SSF ponekad liči na pretovarenu kornjaču. Ali, po Ezopovoj basni, blješteći i šljašteći brzi davoski zec izgubio je trku.

Komentar broj 202, 1. februar 2007.
Prevela Borka Đurić

 
Zbivanja
Republika
Copyright © 1996-2007 Republika