|
Svetski socijalni forum: od odbrane do
napada
Imanuel Volerstin
Svetski socijalni forum održao je sastanak u Najrobiju, u Keniji, od 20.
do 25. januara ove godine. Ta organizacija, nastala kao neka vrsta anti-Davosa,
sazrela je i razvila se više nego što to njeni učesnici shvataju. Od početka,
SSF je bio sastajalište organizacija i pokreta širokog dosega, sa svih strana
sveta, koje sebe određuju kao protivstav neoliberalnoj globalizaciji i imperijalizmu
u svim njegovim formama. Njegov slogan je bio "drugi, drugačiji svet
je moguć", a njegova struktura je bila struktura otvorenog prostora,
bez činovnika, kolovođa ili rezolucija. SSF je bio protiv neoliberalne
globalizacije, a termin alterglobalisti
bio je skovan da definiše stanovište svojih zastupnika - druga, drugačija
vrsta globalne strukture.
Na prvih nekoliko SSF sastanaka, započetih 2001. godine, naglasak je bio
odbrambeni. Učesnici, svaki put u sve većem broju, osuđivali su nedostatke
Vašingtonskog konsenzusa, napore Svetske trgovinske organizacije da ozakoni
neoliberalizam, pritiske Međunarodnog monetarnog fonda na periferne zone
da bi se sve privatizovalo i da se otvore granice za slobodan protok kapitala,
i agresivno držanje SAD u Iraku i drugde.
Na ovom, šestom svetskom okupljanju, ovaj odbrambeni jezik bio je dosta
redukovan - jednostavno zato što ga je svako od prisutnih uzimao kao pretpostavku.
A tih dana SAD su
izgledale manje strahovito, STO je izgledala
kao da je u potpunom zastoju, MMF skoro zaboravljen. Njujork
tajms je, izveštavajući o sastanku u Davosu te godine, govorio
o priznanju da postoji "lukava sila jednačenja" u svetu,
da "niko više doista nije vođa" i da su "istinske osnove
multilateralnog sistema uzdrmane, ostavljajući svet uskraćenim za
vođstvo, u vreme kada je sve ranjiviji na katastrofalne šokove".
U ovoj haotičnoj situaciji SSF je predstavljao realnu alternativu
i postepeno je stvarao mrežu |
|
|
različitih mreža, čija će se politička meta pojaviti u sledećih pet do deset
godina. Učesnici SSF dugo su raspravljali da li Forum treba da nastavi da
bude otvoren ili treba da se angažuje u strukturiranoj, planiranoj političkoj
akciji. U Najrobiju je postalo jasno da je ishod tih rasprava dvosmislen.
Učesnici bi da urade i jedno i drugo - da ostave SSF kao otvoren prostor
koji je na raspolaganju svima onima koji žele da transformišu postojeći
svetski sistem i, u isto vreme, da dozvole i ohrabre one koji žele da organizuju
specifične političke akcije i da organizuju da to rade na sastancima SSF.
Ključna ideja je kreiranje mreža koje SSF, izvanredno opremljen, konstruiše
na globalnom nivou. Sada već postoji jedna efikasna feministička mreža.
Po prvi put, u Najrobiju, utemeljena je mreža radničke borbe (koja određuje
pojam "radnika" veoma široko). Postoji sada i rastuća mreža aktivista
intelektualaca. Mreža seoskih/seljačkih pokreta ponovo je osnažena. Postoji
nastajuća mreža branitelja alternativne seksualnosti. Postoji i antiratna
mreža (neposredno zainteresovana za Irak i Bliski istok uopšte). I postoje
funkcionalne mreže u specifičnim arenama borbe - prava svih voda, borba
protiv HIV/AIDS, ljudska prava.
SSF je takođe leglo manifesta: tzv. Bamako apel koji razlaže čitavu kampanju
protiv kapitalizma; feministički manifest, sada u svom drugom nacrtu, i
nastavlja da se razvija; manifest o radu, koji je upravo rođen.
Konačno, pažnja je posvećena i onome šta znači kada se kaže "drugi,
drugačiji svet". Bilo je i ozbiljnih diskusija o tome šta mislimo pod
demokratijom, ko je radnik, šta je civilno društvo, koja je uloga političkih
partija u budućoj konstrukciji sveta. Ove diskusije određuju ciljeve, a
mreže su veliki deo sredstava pomoću kojih će se ciljevi realizovati. Diskusije,
manifesti i mreže konstituišu ofanzivan položaj.
Nije baš da SSF nema svoje unutrašnje probleme. Tenzija između nekih od
većih nevladinih organizacija (čija su sedišta i moć na severu, i koje podržavaju
SSF ali se takođe pojavljuju i u Davosu) i militantnijih socijalnih pokreta
(posebno jakih na jugu, ali ne samo tamo) ostaje realna. Problemi dolaze
zajedno sa svim ostalim u tom otvorenom prostoru, ali su mreže pod kontrolom
militantnijih organizacija. SSF ponekad liči na pretovarenu kornjaču. Ali,
po Ezopovoj basni, blješteći i šljašteći brzi davoski zec izgubio je trku.
Komentar broj 202, 1. februar 2007.
Prevela Borka Đurić
|