Sina ako ikad dobijem
Sa majčine sise pravo u kavez ide
Hraniću ga živim mesom
Umesto igračaka
Uneću mu šumske zveri
Nek se njuše
Nek se kolju
Nek nauči njihov jezik
I
Kad mečku napastvuje
Biće spreman za nevestu
Kad kurjaku kičmu slomi
Znaću da mi trud ne beše uzaludan
Kad odgrize čedo
Moju ruku što ga hrani
Pustiću ga među ljude.
Jovan Nikolić
* Iz: Stvarnost
i nade Roma u Srbiji, Švajcarska agencija za razvoj i saradnju
i Francuski kulturni centar, Beograd.