Ispadi Bore Čorbe pred masovnom publikom na proslavi "srpske nove godine" u Beogradu (13/14. januara) protumačeni su u vrhovima DSS kao stvar umetničke slobode. Slično je bilo nedavno kada se na Pravnom fakultetu, na godišnjicu zločina u Srebrenici, govorilo o njenom oslobađanju; tada je ignorisanje čak i pravdanje zločina iz vrhova DS tumačeno kao izraz akademskih sloboda.
Brutalni napadi na bilo koju ličnost i poricanje zločina prema čitavim narodima, međutim, nikako ne mogu biti bilo kakva sloboda, čak ni njena zloupotreba, već je na delu njeno sakaćenje i poricanje. Ako to ne shvatimo, ne možemo ni razumeti da sloboda, pa i umetnička i akademska, a ne samo politička, podrazumeva određen sistem vrednosti, baš kao što i poricanje slobode počiva na određenim sistemima vrednosti. Vrednosti nisu nešto "prirodno" već ih proizvode konkretni ljudi u konkretnim okolnostima i s određenim posledicama. O svemu tome valja ozbiljno razmišljati i raspravljati. Inače nije mogućno ni suprotstavljati se raznim oblicima zla i tragati za postizanjem onoga što se smatra dobrim.
Bilo bi zabrinjavajuće kada bi pomenuta tumačenja poticala od krajnje desnice, i te kako moćne u Srbiji, a još više zabrinjava to što ona dolaze iz stranaka za koje se smatra da pripadaju "demokratskim snagama".