Dugi marš ka uspehu ili propasti?
Pitanje je da li država želi da spreči propast preduzeća
ili ga ubrzava, da bi onda neko drugi još jeftinije kupio obezvređenu
imovinu, a radnike dokusurio kao socijalne slučajeve
Posle tri godine "marš kroz institucije" za
male akcionare "Jugoremedije" možda je završen. Da bi vratili
svoje većinsko pravo nad zrenjaninskom fabrikom lekova morali su i bukvalno
da marširaju kroz institucije tako što su ih osvajali i u njima štrajkovali
satima, pa i provodili noć. Poslednji takav upad u Agenciju za privredne
registre desio se neposredno pred parlamentarne izbore 21. januara.
Ispostavilo se da je tajming dobro odabran, ali to nije bilo lukavstvo,
nego očajnički korak. A kako nijedna vlast ne voli da joj se neko buni
uoči izbora, i ova je popustila. Tako se očaj radnika pretvorio u radost.
Devet dugih sati
Na nekadašnjem Trgu Marksa i Engelsa, u zgradi u kojoj
je nekad bio moćni sindikat, a
|
sada samo njegovi bedni ostaci, nalazi se Agencija za privredne
registre. Radnici "Jugoremedije" su njeni stari znanci.
Već su dva puta štrajkovali u Akcijskom fondu od kojeg je dele samo
tri sprata, a sada su došli i u Agenciju, rešeni da ne napuste zgradu
dok se ne registruju kao većinski vlasnici na osnovu sudske odluke
zrenjaninskog i beogradskog Višeg trgovinskog suda. Reklo bi se
ništa jednostavnije, ali za šefove Agencije, gospodu Okolišanova
i Maglova (Sterija s tim nema nikakve veze), postoji velika prepreka.
Ona je običnim smrtnicima nevidljiva, mada slute ko bi to mogao
da bude.
Akcionari su u hodniku od deset sati.
|
|
|
|
Telegram
|
 |
|
PREDSEDNIKU REPUBLIKE SRBIJE
|
|
|
|
Poštovani gospodine Tadiću. NASTAVLJA SE OPSTRUKCIJA
IZVRŠENJA PRESUDA O SVOJINSKIM ODNOSIMA U "JUGOREMEDIJI".
Stop. UGROŽENA JE I IMOVINA DRŽAVE A NE SAMO MALIH AKCIONARA. Stop.
ZAR JE DRŽAVA NEMOĆNA DA ZAŠTITI SVOJU I NAŠU IMOVINU I ZAKONITOST.
Stop. NADAMO SE DA ĆETE IPAK NEŠTO PREDUZETI.
|
|
|
| Beograd, 24. januar 2007. |
|
Mali akcionari "Jugoremedije"
|
|
|
Okolišanov i Maglov su u neprilici. Neprestano su na mobilnim telefonima,
primaju i pišu poruke. Telefoni su radili čak i u WC-ima.
U reprezentativnoj kancelariji su oni, njihova pravnica, dva advokata malih
akcionara iz grupe Branka Pavlovića, predsednica Saveta za borbu protiv
korupcije Verica Barać, koju su radnici zvali da hitno dođe "jer se
nešto muva", i vođa akcionara Zdravko Deurić. U čudnoj atmosferi u
kojoj se ne događa ništa, a i sve, Okolišanov, Maglov i pravnica su "puni
dobre volje" da reše predmet, ali je prepreka "nejasna" -
sudska odluka dva suda, jer nije taksativno navedeno šta sve Agencija treba
da radi. A u presudi piše "samo to" da su radnici postali većinski
akcionari. Satima se vrti ista priča, pretura se dosje "Jugoremedije",
debeo skoro pola metra.
Moć mobilnog telefona
Maglov, navodno, pokušava da nađe rešenje koje bi pokrilo
nejasnu sudsku odluku i jasne propise po kojima radi Agencija. Rešenje
treba da bude prihvatljivo i za Komisiju za hartije od vrednosti, čiji
je direktor Štimac uglavnom nedostupan. Maglov piše neko "solomonsko"
rešenje, ali mu se uvek potkrade greška, koju onda po ceo sat ispravlja
na kompjuteru u drugoj kancelariji. Situacija u hodniku je eksplozivna,
radnici su rešeni da odatle ne odlaze, u šta su se Maglov i Okolišanov
mogli uveravati svaki put kad bi krenuli da telefoniraju nasamo.
Najzad, u 19 sati proradio je čarobni štapić i rešenje je doneto. Onaj
s one strane žice morao je da popusti. Sutradan je energija natezanja
obnovljena, ali nakratko, pa je posle dva sata i Štimac, direktor Komisije
za hartije od vrednosti, odobrio da se mali akcionari registruju kao
većinski. Konačno, trebalo je rešiti još jedan "mali" problem,
a to je brisanje Jovice Stefanovića Ninija, čoveka sa poternice Interpola,
kao većinskog vlasnika "Jugoremedije", što je postao zloupotrebama
i prevarama. Sada njegov udeo od 42 odsto treba da preuzme država. Ninija,
međutim, nema u Makedoniji gde je sedište "Jake", njegove
druge firme. Nema dokaza da mu je uručena sudska odluka, a dostavnica
je volšebno nestala.
Izbori su za dan bliži. Radnici "Jugoremedije" su pred Trgovinskim
sudom. Ministar pravde Stojković reaguje i iz Makedonije traži potvrdu
da je Nini dobio sudsku presudu. Srećom, i Deurić je sačuvao fotokopiju
dostavnice, pa ministar Stojković proglašava da je fotokopija jednaka
originalu. Tako se presuda primakla izvršenju i Nini više nema udela
u "Jugoremediji". Na njegovo mesto stupa država.
Međutim, država se prema "Jugoremediji" ne odnosi ništa bolje
nego Nini. Dopušta da ova nekad ugledna firma propada. Umesto da zaštiti
proizvodnju, ne reaguje. Za to vreme kamioni odvoze lekove. Radnici
akcionari još ne mogu da uđu u svoju fabriku, održe skupštinu i spreče
grabež. Pitanje je da li država želi da spreči propast preduzeća ili
ga ubrzava, da bi onda neko drugi još jeftinije kupio obezvređenu imovinu,
a radnike dokusurio kao socijalne slučajeve. Radost pobede može biti
kratka i tek će se videti da li dugi marš kroz institucije vodi ka uspehu
ili ka propasti.
|