Jedan pogled na BiH

Republika

"Titanik" je bio najveći, najljepši, uopšte naj brod. Kao što je i BiH bila naj republika, naj zemlja, naj država. Sve dok... Kad je "Titanik", na svom prvom i poslednjem putovanju, zaplovio u pogrešne vode udario je u ledeni brijeg i potonuo. Gledali ste taj film. Sjećate li se svih onih scena? Dok brod tone, to je posebno značajno, muzika je sve jača. Umiruje uspaničene putnike. Orkestar tutnji, a brod sve više nestaje u ledenim talasima. I dok nestaje sa površine muzičari udaraju u doboše. I tako odoše na dno.
Sve me to podsjeti na orkestriranu galamu, ovih dana, u i oko Republike Srpske. Orkestar je u galami i talambasima jedinstven: SDS, PDP, SNSD, SRS, a i oni mali trubači i gudači. Naprijed Srpska! Hoće Srpsku u Srbiju. Kao da je to krava pa ju pretjeraš preko Drine, a i za to treba puno muke, pa opet nadrljaš. A RS nije krava ni vo već trinaesti dio zemlje Bosne i Hercegovine. A BiH nije hljeb da se odsječe kriška i pojede. Ona je divna geografska cjelina, ali političari BiH su pali iz geografije. Pa otuda i moje poređenje RS, ovih dana, sa brodom "Titanik". Samo vođe opet podsjećaju na "Vođu" sjajnog, a posebno aktuelnog satiričara Radoja Domanovića. Aktuelne vođe morale bi pročitati "Vođu" i pogledati film "Titanik". Što prije to bolje.
Još je u antičkom Rimu mudri Ciceron utvrdio da je republika opšte dobro naroda, a to i danas znači u svakoj državi republikanskog oblika. Međunarodna zajednica je napravila veliku podvalu Bosni i Hercegovini. Ime Republika pogrešno je dala manjem entitetu, a Bosnu i Hercegovinu raskomadala na bezbroj torova (distrikti, županije, kantoni, federacija, RS) i tako stvorila sistem haosa. Neće građanima biti dobro ni lako sve dok je tako. Srpske vođe se ubiše vitlajući rečju republika, a negirajući riječ unitaran. Očito je da vođe nikada nisu uzele riječnik stranih riječi da prouče značenje termina. Nepismenost vodi u propast. Međunarodni mirovni sporazum o Bosni i Hercegovini, potpisan u Dejtonu, pun je rupa i promašaja, a na štetu bh građana i njihova zdrava života. On je pravljen za kvazipolitičare koji ne poštuju ni građane ni institucije. Otuda je potrebno izvršiti samo male ispravke Dejtona. Treba izbrisati pogrešnu terminologiju koja čini ukupnu propast. Ako uzmemo istinsko, etimološko značenje riječi republika, te ju iz pogrešnih ruku stavimo na pravo mjesto, dobićemo Republiku Bosnu i Hercegovinu, a to znači imaćemo državu kao i sav normalan svijet i kao sve države ex-Jugoslavije. Zašto je samo Bosna i Hercegovina kažnjena da ne bude republika? Ona je to bila nepunih pedeset godina i građani su sjajno živjeli po Ciceronovoj definiciji koju je Josip Broz ustoličio. Vratite nam Republiku Bosnu i Hercegovinu podijeljenu po prirodnim cjelinama: sarajevski, banjalučki, mostarski i drugi srezovi. Brišimo distrikte, kantone, županije, republike.
Bosna i Hercegovina je popločana ranama i minama. Mine uklanjaju mineri, a rane ostaju nama da ih zajednički liječimo. Veliki je to posao i za jedne i za druge. A nakaradna podjeljenost je posebna bolest i muka. Da dobijemo lijepu državu potrebno je da Tihić, Paravac i Miro Jović krenu zagrljeni po Bosni i Hercegovini, a da tik uz njih idu vjerski poglavari, zbratimljeni, Puljić, Cerić i Kačavenda i da istu himnu pjevaju, zdravu vjeru propovijedaju i Republiku Bosnu i Hercegovinu stvaraju. Da ista bude sekularna, a ne kleronacionalna, nacionalšovinistička i neofašistička. U takvoj Republici BiH, koja će značiti opšte dobro naroda, neće moći Dragan Čavić, predsjednik RS, da izjavi da ne želi da se sastane sa Zdravkom Krsmanovićem, načelnikom opštine Foča, jer: "Oni koji ukidaju krsne slave opštine ne zaslužuju da se ja, kao predsjednik RS, sastajem s njima". Može to Čavić da izjavi jer čvrsto brani Republiku Srpsku koju je Karadžić pretvorio u kleronacionalističku. I RS dok, takva kakva je, postoji mora biti sekularna, kao i BiH u cjelini. Moderne države su strogo odvojile politiku od religije. I slava i vjera su privatno pravo, pa je otuda Krsmanović, naučno i pravno, ukinuo slavu u opštini. Srbi svaki dan nešto slave, a slave im došle glave. Crkveno i vjersko vjeri, a građansko pravo državi.
I dok Milorad Dodik, premijer RS, već mjesecima trubi da će pripojiti RS Republici Srbiji (zastupnik Memoranduma SANU, Šešelja, Karadžića i Miloševića), dotle prva truba Srbije, iliti premijer Vojislav Koštunica, sa sabora trubača u Guči poručuje: "... Raširila se, okupila ono što je najvrednije među trubačkim orkestrima širom Srbije, a pre izvesnog vremena, kao što znate, prešla je i Drinu, tako da se od 2002. godine srpska truba čuje i u Banjaluci..."
Tako vođe nude trube umjesto zdravog života, zdravih odnosa, dobrog standarda, zapošljavanja i dobre saradnje Srbije i Bosne i Hercegovine. A zna se, istorija to pamti, kad god su trube na Drini trubile bilo je puno zla i krvi.
Hoće li i kako građani uspjeti da izaberu zdrave ljude za zdravu vlast koja će misliti na građane a ne na trube?