Čuda u Srbiji

Propaganda kratkoročnih interesa, koja se svodi na imperativ: "Vidi, uzmi, baci, ali se pri tom okoristi!", kakvu sprovode privredni moguli i moćnici na vlasti, kao i oni koji se vlasti i moći nadaju, uvereni da će je možda na prvim predstojećim izborima "ubrati kao zrelu krušku", u Srbiji je gotovo uvek, a pogotovo u poslednje vreme svojim polzoskrbnicima donosila bogate plodove. Kad god bi bio pripomognut kakvim volšebnim prizivanjem čuda, ili čudosnoviđenjem, taj urod bi, opet nekakvim čudom neviđenim bivao veći i slađi.
Kako od pamtiveka, tako i ovih dana: kako se bliži trenutak dvodnevnog (!) referenduma radi usvajanja predloga za novi ustav Srbije, za konačno "biti il' (gle čuda!) ne biti" Srbije, čije bi uspelo činodejstvije vo vjeki vjekova zacelilo "neprebolnu ranu srpsku", sačuvalo Kosovo i Metohiju od otcepljenja, tako što bi ga najvišim pravnim aktom Republike Srbije kao nezavisne, istorijski osvedočene, međunarodno priznate suverene zemlje "zadržalo" u okvirima srpske državne teritorije, svakoga jutra, na putu do svog radnog mesta, na fasadama i kolonadi Filozofskog fakulteta u Beogradu, na prilazu iz Čika Ljubine ulice, ugledam neko novo čudo!
Eto, taman sam se privikao na "zavodnički neodoljiv" osmeh gotovo zaboravljenog političkog autsajdera, ali "biznismena po rođenju", Bogoljuba Karića, koji je nedavno bestragom nestao iz majke Srbije jer nije platio svoje poreske obaveze, koji me sa dotičnih zidova i stubova po ko zna koji put uverava da "Srbija ima snage!" (pitam se samo za šta i protiv koga), kada me sledećeg jutra i sa istog mesta, budući da je Karić preko noći ponovo nestao bez traga, ili ga je progutala "noćna tama", dočekaše lica sa za "slikanje" nameštenim, tobože nonšalantnim, ali ledeno pretećim osmesima "Petra i Pavla", dvojice živih Luciferâ "najradikalnije" srpske stranke, i smernim pozivom građanima da glasaju za novi ustav, "za dobro Srbije!"
I dok mi se, iz jutra u jutro, dešava čudo, "goni me neko osećanje ludo", "pa baš ne mogu, sve i da hoću, zaboraviti..." i izaći na taj "sudbonosni" referendum (Josipa i Zdravko nisu krivi za posledice moje odluke!).