Referendum-dum
Referendum kojim bi građani Srbije trebalo samo da overe dogovor koji
su političke stranke već bile postigle u Skupštini održan je 28. i 29.
oktobra i rezultat glasanja omogućava političkoj eliti da nastavi putem
kojim je krenula. Nedelju dana pre toga dva dana grad Paraćin je živeo
u dvodnevnom ratu bez rata, pod eksplozijama vojnog arsenala zapuštenog
na obodu grada. U gradu nije ostalo celo staklo, mnogi krovovi su stradali,
ali je prava sreća da nijedan ljudski život nije izgubljen niti je bilo
ozbiljnijih povreda. A prema informacijama koje su stručnjaci dali radi
se o eksplozivu koji je po razornoj snazi jednak osmini onoga koji je
zasuo Hirošimu. Fudbalski navijači opet su bili u centru pažnje. Pitanje
je samo da li su to samo navijači ili su, kao što je to dokazano za one
sa početka raspada SFRJ, instrumentalizovani jurišnici nekih političkih
opcija.
Krivih nema
Paraćin je onaj gradić u Srbiji koji je nekada imao moćnu industriju
stakla i štofova, ali je sve to u međuvremenu propalo, malo se ko toga
seća, a ostao je zapamćen po tragediji koja je instrumentalizovana na
Miloševićevom pohodu na vlast. Bilo je to ubistvo vojnika Srđana Simića,
koje je izvršio, tada se to naglašavalo, Albanac Azis Keljmendi. Sada
je Paraćin pod baražnom vatrom, neprodatog ili zastarelog naoružanja drhtao
dva dana. Za sada niko u vlasti ne oseća potrebu da za to snosi bilo kakvu
odgovornost ili da podnese ostavku. Kao da je eksplozija vojnog magacina
elementarna nepogoda, nešto što se nije moglo ni znati ni predvideti.
Koliko je još takvih, neobezbeđenih arsenala pita se ovdašnja javnost.
Odgovora nema, kao što ga nema ni za slučaj ubijenih gardista na objektu
"Karaš" u Topčideru, kojima je početkom oktobra u rodnim mestima
obeležena dvogodišnjica smrti.
Navijači
Fudbalski klub "Rad" sa Banjice, nekada nižerazredni, lokalni
klub, stigao je, dok je besneo rat i smanjivala se fudbalska elita, do prve
lige i okupio borbene momke koji svoj "patriotski" naboj izražavaju
na utakmicama. U centar pažnje javnosti stigao je pre nekoliko godina kada
je u klupskom restoranu ubijen tadašnji ministar vojni Pavle Bulatović,
što se još vodi kao jedno od nerazjašnjenih ubistava. Ubice su, objavljeno
je tada, došle pretrčavajući travnatu površinu terena. U Beogradu se među
poznavaocima
atmosfere ovaj klub prepoznaje po jednoj specifičnoj
vrsti navijača, koje manje zanima fudbal a više navijačka atmosfera
i političko opredeljenje. Znalo se i ranije da su neki od ovih "navijača"
znali u Beogradu da "udare" na manifestacije Žena u crnom
ili nekih drugih mirovnih i nevladinih organizacija. Ovog puta izazvali
su teške nemire na utakmici s Novim Pazarom. Slogan "nož, žica,
Srebrenica" otišli su horski da uzvikuju timu iz grada inače
bremenitog političkim problemima i međustranačkim sukobima. Nešto
ranije i u Čačku se dogodilo nešto zbog čega se normalnom građaninu
ledila krv. Na fudbalskom terenu lokalnog kluba navijači, odeveni
u kostime rasističkog Kju kjuks klana, valjda da bi bilo jasnije šta
im je |
|
|
ideal, takođe su uzvikivali "nož, žica, Srebrenica", ali su i
rasistički nasrnuli na igrača "svog kluba" koji je afričkog porekla.
Na džamiji u Nišu osvanule su opet rasističke parole, a i neki "pijani
mladići iz Pirota su urinirali po zidovima bogomolje".
Interesantno, svi ovi događaji učestali su u vreme kada se bližila godina
od započinjanja sudskog procesa koji je započeo nakon prošlogodišnjeg novembarskog
napada na studente i profesore Novosadskog univerziteta. Tužilaštvu je nedavno
dostavljena i tek objavljena knjiga Slučaj Nacionalni
stroj koju je napisao prvooptuženi iz ovog procesa Goran Davidović.
Izdavač knjige je ART projekat iz Zrenjanina, a knjiga na najjeftinijoj
roto-hartiji štampana je u novosadskom "Dnevniku". Davidović se
u knjizi bavi prepričavanjem hapšenja i, kako tvrdi, progona nevinih mladića,
danima provedenim u pritvoru, ali i iznošenjem stavova o aktuelnim političkim
i drugim društvenim pitanjima. Štampani su Program i Statut Nacionalnog
stroja, skinuti sa sajta ove organizacije. Davidović se pohvalio kako je
"na kaseti u zatvorskoj ćeliji nalepio fotografiju Ratka Mladića isečenu
iz dnevnih novina", izvestio je beogradski Danas.
Sajam knjiga
Približavao se Sajam knjiga koji je opet bio odlično posećen, sa malo
više kupaca nego ranijih godina, na radost Predraga Markovića, predsednika
Skupštine, koji nam je dvodnevno izjašnjavanje na referendumu pravdao
"mogućnošću" da stignemo i na sajam i na biračko mesto. Pre
toga, državno preduzeće "Prosveta" moralo je da se "opere"
od bruke da je u mesecu knjige u svojim knjižarama prodavalo novu knjigu
Milorada Lukovića Legije, osuđenog za mnoge zločine koje je izveo za račun
bračnog para Milošević-Marković, i prvooptuženog u maratonskom sporu za
ubistvo premijera Zorana Đinđića.
Zato ne čudi kada u tako brojnoj populaciji, koja svake godine sve više
devastira beogradski praznik knjige, jedan od anketiranih, mlađih posetilaca,
u kameru izjavi kako mu se pod kupolama sviđa to što može da nađe svu
literaturu koja ga zanima, "o Hitleru, pa Majn kampf i sve drugo".
Referendum
Glasanje je trajalo dva dana, a presudni broj glasača, da bi proces uspeo,
izašao je u poslednjem satu. Jedva nešto malo preko potrebnog broja. Ali
dovoljno. Opet je, kao i u vreme Miloševića, glasanje na Kosovu doprinelo
da stvar uspe. Naravno, bez Albanaca, na koje se i ne računa kao na građane
koji bi trebalo da se pitaju o tome da li se smatraju pripadnicima države
koja ima aspiracija na teritoriju gde oni čine većinu stanovnika. Prvi
put u novijoj istoriji glasanje je trajalo dva dana, bilo je tu i zabeleženih
nepravilnosti. Liberalno demokratska partija Čedomira Jovanovića javnosti
je ponudila snimak na kojem se jasno vidi da je bilo moguće glasati bez
lične karte i u bilo čije ime, a greška se otkriva tek kada zainteresovani
građanin dođe i sam da obavi "građansku dužnost". Vojislava
Crnjanski, stanovnica beogradske opštine Vračar, svedok je da je neko
pre nje i u njeno ime glasao. I Marko Blagojević, izvršni direktor CESID-a,
rekao je da ga je već sramota da se u Srbiji još uvek, 2006, glasa "porodično"
ili u nečije ime, o čemu njihovi posmatrači imaju dokaze. Naglasio je
da to nije broj koji ugrožava rezultate glasanja, ali govori o kvalitetu
izbornog procesa.
Ma koga to briga. Valja spremati izbore. A i Karla del Ponte je bila opet
ovde, početkom oktobra. I ona ne odustaje. Jatacima Ratka Mladića se sudi,
ali ona hoće baš njega.
|