homepage
   
Republika
 
Događanja
Arhiva
O nama
About us
mail to Redakcija
mail to web master
 

 

 

Referendum-dum

Referendum kojim bi građani Srbije trebalo samo da overe dogovor koji su političke stranke već bile postigle u Skupštini održan je 28. i 29. oktobra i rezultat glasanja omogućava političkoj eliti da nastavi putem kojim je krenula. Nedelju dana pre toga dva dana grad Paraćin je živeo u dvodnevnom ratu bez rata, pod eksplozijama vojnog arsenala zapuštenog na obodu grada. U gradu nije ostalo celo staklo, mnogi krovovi su stradali, ali je prava sreća da nijedan ljudski život nije izgubljen niti je bilo ozbiljnijih povreda. A prema informacijama koje su stručnjaci dali radi se o eksplozivu koji je po razornoj snazi jednak osmini onoga koji je zasuo Hirošimu. Fudbalski navijači opet su bili u centru pažnje. Pitanje je samo da li su to samo navijači ili su, kao što je to dokazano za one sa početka raspada SFRJ, instrumentalizovani jurišnici nekih političkih opcija.

Krivih nema

Paraćin je onaj gradić u Srbiji koji je nekada imao moćnu industriju stakla i štofova, ali je sve to u međuvremenu propalo, malo se ko toga seća, a ostao je zapamćen po tragediji koja je instrumentalizovana na Miloševićevom pohodu na vlast. Bilo je to ubistvo vojnika Srđana Simića, koje je izvršio, tada se to naglašavalo, Albanac Azis Keljmendi. Sada je Paraćin pod baražnom vatrom, neprodatog ili zastarelog naoružanja drhtao dva dana. Za sada niko u vlasti ne oseća potrebu da za to snosi bilo kakvu odgovornost ili da podnese ostavku. Kao da je eksplozija vojnog magacina elementarna nepogoda, nešto što se nije moglo ni znati ni predvideti. Koliko je još takvih, neobezbeđenih arsenala pita se ovdašnja javnost. Odgovora nema, kao što ga nema ni za slučaj ubijenih gardista na objektu "Karaš" u Topčideru, kojima je početkom oktobra u rodnim mestima obeležena dvogodišnjica smrti.

Navijači

Fudbalski klub "Rad" sa Banjice, nekada nižerazredni, lokalni klub, stigao je, dok je besneo rat i smanjivala se fudbalska elita, do prve lige i okupio borbene momke koji svoj "patriotski" naboj izražavaju na utakmicama. U centar pažnje javnosti stigao je pre nekoliko godina kada je u klupskom restoranu ubijen tadašnji ministar vojni Pavle Bulatović, što se još vodi kao jedno od nerazjašnjenih ubistava. Ubice su, objavljeno je tada, došle pretrčavajući travnatu površinu terena. U Beogradu se među poznavaocima
atmosfere ovaj klub prepoznaje po jednoj specifičnoj vrsti navijača, koje manje zanima fudbal a više navijačka atmosfera i političko opredeljenje. Znalo se i ranije da su neki od ovih "navijača" znali u Beogradu da "udare" na manifestacije Žena u crnom ili nekih drugih mirovnih i nevladinih organizacija. Ovog puta izazvali su teške nemire na utakmici s Novim Pazarom. Slogan "nož, žica, Srebrenica" otišli su horski da uzvikuju timu iz grada inače bremenitog političkim problemima i međustranačkim sukobima. Nešto ranije i u Čačku se dogodilo nešto zbog čega se normalnom građaninu ledila krv. Na fudbalskom terenu lokalnog kluba navijači, odeveni u kostime rasističkog Kju kjuks klana, valjda da bi bilo jasnije šta im je  
ideal, takođe su uzvikivali "nož, žica, Srebrenica", ali su i rasistički nasrnuli na igrača "svog kluba" koji je afričkog porekla. Na džamiji u Nišu osvanule su opet rasističke parole, a i neki "pijani mladići iz Pirota su urinirali po zidovima bogomolje".
Interesantno, svi ovi događaji učestali su u vreme kada se bližila godina od započinjanja sudskog procesa koji je započeo nakon prošlogodišnjeg novembarskog napada na studente i profesore Novosadskog univerziteta. Tužilaštvu je nedavno dostavljena i tek objavljena knjiga Slučaj Nacionalni stroj koju je napisao prvooptuženi iz ovog procesa Goran Davidović. Izdavač knjige je ART projekat iz Zrenjanina, a knjiga na najjeftinijoj roto-hartiji štampana je u novosadskom "Dnevniku". Davidović se u knjizi bavi prepričavanjem hapšenja i, kako tvrdi, progona nevinih mladića, danima provedenim u pritvoru, ali i iznošenjem stavova o aktuelnim političkim i drugim društvenim pitanjima. Štampani su Program i Statut Nacionalnog stroja, skinuti sa sajta ove organizacije. Davidović se pohvalio kako je "na kaseti u zatvorskoj ćeliji nalepio fotografiju Ratka Mladića isečenu iz dnevnih novina", izvestio je beogradski Danas.

Sajam knjiga

Približavao se Sajam knjiga koji je opet bio odlično posećen, sa malo više kupaca nego ranijih godina, na radost Predraga Markovića, predsednika Skupštine, koji nam je dvodnevno izjašnjavanje na referendumu pravdao "mogućnošću" da stignemo i na sajam i na biračko mesto. Pre toga, državno preduzeće "Prosveta" moralo je da se "opere" od bruke da je u mesecu knjige u svojim knjižarama prodavalo novu knjigu Milorada Lukovića Legije, osuđenog za mnoge zločine koje je izveo za račun bračnog para Milošević-Marković, i prvooptuženog u maratonskom sporu za ubistvo premijera Zorana Đinđića.
Zato ne čudi kada u tako brojnoj populaciji, koja svake godine sve više devastira beogradski praznik knjige, jedan od anketiranih, mlađih posetilaca, u kameru izjavi kako mu se pod kupolama sviđa to što može da nađe svu literaturu koja ga zanima, "o Hitleru, pa Majn kampf i sve drugo".

Referendum

Glasanje je trajalo dva dana, a presudni broj glasača, da bi proces uspeo, izašao je u poslednjem satu. Jedva nešto malo preko potrebnog broja. Ali dovoljno. Opet je, kao i u vreme Miloševića, glasanje na Kosovu doprinelo da stvar uspe. Naravno, bez Albanaca, na koje se i ne računa kao na građane koji bi trebalo da se pitaju o tome da li se smatraju pripadnicima države koja ima aspiracija na teritoriju gde oni čine većinu stanovnika. Prvi put u novijoj istoriji glasanje je trajalo dva dana, bilo je tu i zabeleženih nepravilnosti. Liberalno demokratska partija Čedomira Jovanovića javnosti je ponudila snimak na kojem se jasno vidi da je bilo moguće glasati bez lične karte i u bilo čije ime, a greška se otkriva tek kada zainteresovani građanin dođe i sam da obavi "građansku dužnost". Vojislava Crnjanski, stanovnica beogradske opštine Vračar, svedok je da je neko pre nje i u njeno ime glasao. I Marko Blagojević, izvršni direktor CESID-a, rekao je da ga je već sramota da se u Srbiji još uvek, 2006, glasa "porodično" ili u nečije ime, o čemu njihovi posmatrači imaju dokaze. Naglasio je da to nije broj koji ugrožava rezultate glasanja, ali govori o kvalitetu izbornog procesa.
Ma koga to briga. Valja spremati izbore. A i Karla del Ponte je bila opet ovde, početkom oktobra. I ona ne odustaje. Jatacima Ratka Mladića se sudi, ali ona hoće baš njega.

  Lidija Jovetić
 
Događanja
Republika
Copyright © 1996-2006 Republika