homepage
   
Republika
 
Iskre
Arhiva
O nama
About us
mail to Redakcija
mail to web master
 

 

 

Sto godina borbi za ustav Srbije

  Jaša M. Prodanović
Prvi pokret za uređenje nove srpske države javio se još u samom početku Karađorđevog ustanka. Predlog o organizovanju najviših vlasti i određivanju njihovih dužnosti potekao je od Božidara Grujovića... Grujović je izradio nacrt toga Saveta i pripremio jednu besedu za prvu skupštinu koja bi bila sazvana radi organizovanja države. U toj besedi ističe se zakon kao najviša narodna volja i prvi put se pominje konstitucija, u smislu uvođenja zakona. U toj besedi govori se još i o obezbeđenju života, imanja i časti, a završetak besede je hvalospev slobodi... Grujović je hteo da zakoni svakome bez razlike plemena i vere jamče za pravdu. Zakon treba da suzbije zločinstva i obuzda samovolju starešina. Zakon ima da bude prvi gospodar i zapovednik: gospodarima, vojvodama, Savetu, sveštenstvu, vladikama i svakom malome i velikome. Gde vlada zakon - tu je slobode; gde se zakon ne sluša tu nema slobode, ni sigurnosti, ni dobra (...)
Savet je imao da zasedava u manastiru Bogovađi. Tu je trebalo 15. VIII 1805. održati i prvu skupštinu koja bi donela zakone o upravi zemlje. Ali ta skupština nije održana. Karađorđe je osetio da se radi mimo njega i protiv njega (...) Karađorđe je smatrao tu skupštinu kao neku vojno-političku zasedu i nije otišao na nju. Bez njega se, međutim, nije moglo raditi, i skupština se rasturila bez ikakvog rešenja. (...) a kad je oslobođeno Smederevo, Savet se tamo preselio... na Skupštini u Smederevu (1805) trebalo je priznati Savet za najvišu vlast... Karađorđe nije hteo ispustiti vlast iz ruku. On opkoli sa svojim momcima Skupštinu i doviknu im uvredljivo da izlaze napolje... Razgovor o Savetu kao najvišoj vlasti nije produžen i Karađorđeva vlast ostala je kao i ranije ničim ograničena.
Promene ustava u Srbiji nisu vršene po odredbama predviđenim u samim ustavima i načinom tamo propisanim. Stalno je napuštan pravilan i zakonit put i pribegavalo se ili obustavljanju postojećeg ustava ili nepravilnim postupcima za koje nije bilo oslonca ni u ustavu ni u zakonima. (...)
*
Od prvog srpskog ustava 2. II 1835. pa do poslednjeg od 5. VI 1903. nije izvršena nikakva delimična promena ustava, mada je palo dosta predloga o tome. Ustavi su se u nas smenjivali u celini, na način koji smo pokazali u ovoj knjizi. Samo je ustav od 5. VI 1903. god. donesen pojedinačnim izmenama ustava od 1888. godine.
*
Čitav jedan vek trajala je u Srbiji borba između vladalaca i naroda. Vladaoci su želeli za

sebe punu vlast i smatrali su narod za podanike a sebe za njegove gospodare. Predstavnici naroda težili su ograničenju autokratskih prohteva vladalačkih i proklamovali su da je narod izvor svake vlasti. Za trajanja ove borbe vršeni su državni udari; gaženi, obustavljani i ukidani ustavi i zakoni; javljale se bune i zavere; zavođeni preki sudovi; proglašavana vanredna stanja; zabranjivane političke stranke; ugušivana štampa; rasterivane Narodne skupštine; onemogućavani zborovi i dogovori; sprovođeni krvavi i nasilni izbori. Bilo je žrtava "s obe strane barikade!" Menjane su dinastije i stradali vladaoci. Knez Miloš je morao napustiti Srbiju, knez Mihailo je najpre odagnat s prestola a za svoje druge vlade ubijen; knez Karađorđević je zbačen; kralj Milan prinuđen na abdikaciju; poslednji Obrenović poginuo je od vojničke zavere koju je narod odobrio. Stradali su i borci protiv autokratije; jedni su streljani, drugi

 
Boško Vukašinović
Boško Vukašinović
osuđivani na robiju, treći izgnani iz zemlje. Rušen je autoritet vladalački, ali su moralno propadali i politički prvaci i čitave stranke primorane da se odreknu svojih bitnih načela... Srbija nije imala postupnu evoluciju u ustavnom razvitku, nego samo nagla podizanja i rušenja. Ustavi su bili kao kuće na pesku; obarao ih prvi jači politički vetar. Snaga mnogih generacija trošila se i rasipala u borbi za osnovna ustavna prava i slobode bez kojih se nije mogao ni ostvariti nacionalni ideal srpskog naroda ni postići pouzdan kulturni i privredni napredak.

Iz: Ustavne borbe u Srbiji, "Geca Kon", Beograd, b. g. i., str. 10-12, 429, 431-432.

Republika
Copyright © 1996-2006 Republika