homepage
   
Republika
 
Mediji
Arhiva
O nama
About us
mail to Redakcija
mail to web master
 

 

 

Seminar "Mediji i tranziciona pravda" u Centru za kulturnu dekontaminaciju

Da li je novinarstvo u Srbiji paralisano strahom od tajkuna

Pitanje iz naslova nije slučajno. Jer, kada su se na trećoj sesiji seminara pojavili glavni i odgovorni urednici Danasa, VIN-a, Mreže, RTV B92 i Vremena najviše se govorilo upravo o tajkunima i neprozirnom privatnom vlasništvu koje ugrožava naše novinarstvo. Tačno je da je opstanak na tržištu velika borba, ali ona nije i jedina. A ako iz govora glavnih urednika izostane tako velika i značajna tema kao što je uticaj politike i analiza vlasti, u čijoj je svetlosti jedino i moguće sagledavanje uloge medija u ostvarivanju pravde, pa makar ona bila i tranziciona, onda se priča o novcu, tržištu i tajkunima doživljava kao mantra i izgovor da se ne dira u vlast. A vlast se u tranziciji ispostavlja kao nešto što baš i nije tranziciono, za razliku od večnih kategorija kao što su etika i tolerancija, na primer.
Tek, veče koje je provociralo najveća očekivanja, jer je najavljeno učešće i glavnih urednika Politike, NIN-a i RTS-a, pružilo je najmanje. Izostanak ovih poslednjih koji su se izgovorili na Brisel, finansijski obračun ili se, kao u slučaju RTS-a, pozvani nije ni izgovorio, mada je poziv prihvatio, nije jedini razlog što su očekivanja izneverena. Šteta je što je publika ostala uskraćena da čuje nešto više o uredničkoj odgovornosti, osim oveštalih konstatacija kako nema dijaloga, kako je tržište netransparentno i kako urednik "donosi odluke koje nekoga mogu povrediti". A publika je bila nesvakidašnja. Seminar su, naime, pratili albanski studenti elitne novinarske škole u Prištini i studenti Odseka za medije Filozofskog fakulteta u Nišu i više stranih i domaćih predavača. Sa kakvim je utiscima o novinarskoj profesiji otišlo tih 50-60 studenata i profesora, predstavnika donatora, možemo samo da zamislimo. Jer, u jednom trenutku, nezadovoljan razgovorom urednika, Obrad Savić, jedan od organizatora seminara, podsetio je da "skup očekuje refleksiju, a ne segmentirane tekuće probleme, da je tema odgovornost, a ne samodopadljivost".
Pitanje odgovornosti načeto je dan kasnije kada je Radomir Diklić, novinar Bete, trenutno savetnik za spoljnu politiku predsednika SCG, ocenio da je društvo u Srbiji preddemokratsko i da se naročito pogoršala situacija u nezavisnim medijima. Neki od njih, kako je rekao, postali su nezavisni od vrednosti koje su popularisali. "Kada sam

posle nekoliko godina došao iz inostranstva, doživeo sam iznenađenje videvši šta se desilo sa nezavisnima. Za mene će ostati misterija gde su kolege našle opravdanje za promenu uređivačke politike i podaništvo vlasti", rekao je Diklić, ocenjujući da novinari iznose dva izgovora: da su političari "naši" i da je potrebno preživeti na tržištu koje je siromašno i kojim vladaju tajkuni.
Veoma kritičke ocene izrekao je Mirko Klarin (Agencija SENS u Hagu), čiji se prilozi,

 
Boško Vukašinović
Boško Vukašinović
kako je naglasio, ovde više ne emituju. Klarin je rekao da su vojska i policija barem verbalno počele reformu, a mediji ni to. Klarin se založio za preispitivanje "kriminalne prošlosti medija", podsetivši da su oni početkom devedesetih bili "nuklearni reaktori za proizvodnju mržnje, predrasuda i straha". Ovde novinari nisu odgovarali pred Međunarodnim tribunalom, za razliku od Ruande, "jer poruka nije bila toliko eksplicitna". "U Ruandi su govorili idite i ubijte, a u bivšoj Jugoslaviji - dolaze da vas ubiju."
Zanimljivo je kako je predstava neprijatelja "tranzitirala" tokom decenija. Za vreme Drugog svetskog rata, kako je pokazao prof. Omer Bartov (Braun univerzitet u Providensu, SAD), Nemci su mnogo fotografisali i uopšte prikazivali Jevreje insistirajući na njihovim fizičkim karakteristikama i na dehumanizaciji, od čega nisu pošteđene ni žrtve. Profesorka Ana di Lelio (predavačica u Prištinskoj školi KIJAC) otkrila je savremenu dimenziju shvatanja neprijatelja. Naime, kako je rekla, albanski mediji potpuno ignorišu postojanje neprijatelja (odnosno srpskog naroda i države). Njih jednostavno nema, kao ni onih za koje se smatra da se nisu dovoljno istakli u oslobodilačkom ratu. Ona je ocenila da je diskutabilan način na koji Albanci predstavljaju sebe - ili kao heroja ili kao žrtvu.
  O. R.
 
Mediji
Zakoni su doneti
Republika
Copyright © 1996-2006 Republika