|
Republika
|
Zbivanja
|
|
|
|
|||||||||||||||
Neprozirno državno gazdovanje
Budžet je plan prihoda i rashoda države. U Srbiji, s neobičnim ustrojstvom, i budžet je preterano centralizovan. Iz njega se finansira državna zajednica i dotiraju se budžeti pokrajina i opština. Ministru finansija dato je pravo da penalisanjem komunalnih preduzeća obustavlja finansiranje organa pokrajinske i lokalne samouprave. Sistem obaveznog socijalnog osiguranja, koji uključuje tri penzijska fonda, zdravstveni i fond osiguranja od nezaposlenosti formalno se odvojeno vode. Ali je blizu polovine najvećeg penzijskog fonda zaposlenih finansirano opet dotacijama iz budžeta. Konačno, značaj baš takvog budžeta uvećava činjenica da je u Srbiji učešće države u preraspodeli novostvorene vrednosti mnogo veće nego u drugim zemljama. Oko polovine bruto društvenog proizvoda kod nas prolazi kroz uzak levak budžeta kontrolisanog od jednog ministarstva i nazad se deli za trošenje. Demokratski karakter vlasti meri se i transparentnošću poslovanja sa novcima poreskih obveznika. Tako veliko ubiranje javnih prihoda i trošenje javnih rashoda zahtevalo bi maksimalnu kontrolu i javnost, čega nažalost kod nas nema. Pomenuto je da je budžet tek plan prihodovanja i trošenja, pa se njegovo ostvarenje neminovno od toga razlikuje. Izvršenje budžeta pokazuje šta se stvarno dogodilo u oblasti javnih finansija. Ali, kod nas se i ne sačinjava za odobravanje, a pogotovu za javnost, bilo kakav bilans izvršenja budžeta u poslednje četiri godine. Poslednji put je Skupština donela Zakon o izvršenju budžeta za daleku 2001. Provirivale su i afere oko budžeta, ali su korišćene samo za
A Zakon o budžetskom sistemu detaljno je odredio sadržaj tog državnog završnog računa. On mora da sadrži bilans stanja ogromne državne imovine, ali i velikih dugovanja države. Podsetimo se da je građevinsko zemljište u svojini države, da je približno polovina ukupnog kapitala u Srbiji još državni kapital, a da je njen dug 15,5 milijardi dolara. Znamo i da je država ulagala u Nacionalnu štedionicu, pa je onda prodala, ali se ne zna da li je nešto i kupila. Koliki je prirast njenog kapitala kroz dobit, ili njegovo kopnjenje kroz gubitke? To bi otkrilo i kvalitet gazdovanja sa javnim preduzećima. Od nekoga se porezi i doprinosi uredno naplaćuju, ali je uvek kod nekih veliki iznos nenaplaćen. Kako se poreski obveznici razvrstavaju u te dve grupe? U Fond za razvoj otišao je sav novac od prodaje "Telekoma", a koliko je od toga još preteklo? U svakom slučaju, godišnji bilansi stanja imovine i obaveza države govorili bi i o stepenu uspešnosti izvršnih vlasti, ali eto ostaju neurađeni i nedostupni. Završni račun države, prema zakonu, treba da sadrži i važan bilans toka novca. U njemu bi se videlo naplaćivanje prihoda, iskorišćavanje novih kredita, stanje na računima budžeta i fondova kod banaka, plaćanje i gazdovanje novcem. Kuda teče novac od prodaje kapitala banaka koje su prethodno podržavljene? Iz privatizacije su skupljeni novci za denacionalizaciju, ali ne znamo koliko i šta se s njima događa. Videlo bi se iz tog bilansa i gde novac stoji i da li je na sigurnom mestu. Otkrio bi se bolje i odnos budžeta i postupanja Narodne banke Srbije, kupovanje i prodavanje deviza od strane budžeta i mnoge druge transakcije, bitne za nedostajuću koordinaciju monetarne i fiskalne politike. Zakonom o budžetskom sistemu predviđena je i kontrola poslovanja budžetskim sredstvima, koja još nije počela. Iako je budžet preterano koncentrisan u Ministarstvu finansija, propisano je da i inspekciju i reviziju budžeta, kao i svih fondova i nižih budžeta,
U opisanoj situaciji, kada se govori o budžetima, može se govoriti samo o planiranim iznosima. Tokom 2005. promenjena je metodologija budžeta. Sadržaj budžetskih prihoda i rashoda je modifikovan i određeno je finansiranje iz suficita. I dalje plan budžeta nije dovoljno konsolidovan, a nadasve pregledan i jasan. U njemu se ne obuhvataju brojni dobici i gubici države. Prihode od privatizacije ubire Agencija za privatizaciju, pa nakon pokrivanja troškova oko prodaje kapitala ostatak plaća u budžet. Zakonom je dalje precizirano namensko trošenje 70 odsto tih sredstava, a ostavljeno je 30 odsto za naknadno određivanje namene. U budžetu za ovu godinu predviđeni su ukupni prihodi od 488 milijardi dinara (od čega poreski prihodi od 466 milijardi dinara i ostali 22 milijarde dinara). Rashodi su 448 milijardi dinara, pa je planiran suficit 40 milijardi dinara. Od "suficita" je zakonom namenjeno 33 milijarde dinara za otplatu duga. Ni u prihode ni u rashode nije uključeno 44 milijarde dinara koje prihoduju i direktno troše korisnici budžeta. Pri tom je taj prihod znatno manji nego u prethodnoj godini, što će voditi trošenju većem od budžetiranog. Od privatizacije je planirano da se dobije samo 30 milijardi dinara, od čega bi se 7 milijardi dinara ulagalo, a ostatak nije podeljen. Zakonom o budžetu predviđeno je da se korisnicima isplaćuje srazmerno ostvarenim prihodima, što otvara prostor prekoračenju. Istina, kad se dođe do zaključka da će prihodi, odnosno rashodi, biti drugačiji od planiranih, bilo bi normalno uraditi debalans budžeta, kako je to bilo u 2005. Tada je to urađeno na traženje Međunarodnog monetarnog fonda. Prvo je budžetom predviđen veći deficit, pa je rebalansom to ispravljeno. Ove godine nemamo, nažalost, ni tog nadgledača budžeta. Za smanjenje inflacije bio bi nam potreban određeni stvarni suficit koji se ne bi trošio. Time bi se smanjila količina novca koja traga za kupovinama i uvećava inflaciju. Bila bi to pomoć monetarnoj politici, koja sama pokušava, s manje uspeha, nametanjem obaveznih rezervi banaka da obuzda inflaciju.
Suprotno tome, ministar finansija nedavno je pronašao neki novi izvor
od najmanje milijardu evra koji je nazvao uvećanjem suficita. Verovatno
je to moguće povećanje priliva novca od prodaje državnog kapitala banaka
i njegove preduzetničke veštine oko "Mobtela" sa nekom gospodom
iz Austrije. Ali, ako je budžet zaista postao uzak i ako se pojavljuju
novi prihodi i mogući novi utrošci, neophodno je prvo raspraviti njegov
eventualni rebalans. Iako ne znamo šta je i do sada radila izvršna vlast
sa budžetima, ipak se ne sme dozvoliti da se zaobiđe Skupština koja mora
unapred određivati okvire svih prihoda i rashoda budžeta. Makar i ne znali
šta se s tim okvirima događa već četiri godine. |
|||||||||||||||||
|
Republika
|