Telekomunikacije u Srbiji, savremene
tehnologije u drevnom haosu
"Povratni fenomen"
Umesto demonopolizacije koja je
proklamovana u svetu i u našim zakonima, u Srbiji se događa jačanje
uloge države i njenih preduzeća u telekomunikacijama. Da li je to samo
privremena restauracija i ko će od toga imati koristi?
Godinama iščekivani konkurs za raspodelu frekvencija za emitovanje radio
i televizijskih programa objavljen je 23. januara ali ni čitavih mesec
dana kasnije niko se još nije prijavio... Rok za prijavljivanje, doduše,
ističe tek krajem marta a odluke o tome koje će stanice dobiti dozvole
za rad trebalo bi da budu donete do kraja juna. Tako bi u julu mogli da
se uverimo da li će ova operacija doneti neki red barem u deo srpskih
telekomunikacija koji se odnosi na radio-difuziju.
U ovom trenutku postoji na stotine radio i televizijskih stanica koje
emituju program ilegalno, ne samo zbog samovolje njihovih šefova i što
je to besplatno, već zbog potpunog haosa koji vlada u toj oblasti: do
sada nije bilo načina da se dobije dozvola za rad pa su gotovo sve (osim
nekolicine državnih) radile bez dozvola. U julu bi u etru trebalo da ostanu
samo one koje sa uspehom ispune uslove Radio-difuzne agencije (RRA) i
Agencije za telekomunikacije (RATEL) za dobijanje licenci. Ostale bi trebalo
da zaćute, dobrovoljno ili pod prinudom inspektora za telekomunikacije.
Dva lica države
Za sada izgleda kao da se država povlači iz ovog sektora telekomunikacija,
prepuštajući svoju ulogu agencijama - regulatornim telima osnovanim po evropskom
uzoru. Potrebno je ipak sačekati bar do jula da bi se videlo kako će ovaj
proces zaista da teče, s obzirom da je i do sada bilo iznenadnih obrta tokom
potiskivanja države iz radio-difuzije (o čemu
|
smo ponešto objavili u prethodnim brojevima Republike).
Skeptici, recimo, ukazuju da je nerazumno očekivati da se država
(lako) odrekne uticaja na elektronske medije koji ima dok traje
haos i neizvesnost oko toga kojim će stanicama biti dozvoljeno da
nastave emitovanje programa.
Poslednjih meseci gotovo u svim medijima moglo se zapaziti nasmejano
lice jednog državnog direktora. Reč je o generalnom direktoru preduzeća
"Telekom Srbija", u pretežnom vlasništvu države, koji
je saopštavao javnosti uspešne poslovne rezultate iz protekle godine,
ne objašnjavajući kako su povećani prihodi, profit, investicije...
Na kraju te uspešne godine direktora je
|
|
|
snašla i dodatna radost: "Telekom" je preuzeo upravljanje nad
svojim jedinim konkurentom u mobilnoj telefoniji, "Mobtelom".
Mada je Vlada Srbije takvu svoju odluku objasnila potrebom da se zaštite
nacionalni interesi, ipak je izazvana sumnja da se država na velika vrata
vraća u posao iz kojeg bi, radi deregulacije i demonopolizacije, trebalo
da izlazi.
"Ukoliko su poslednja dešavanja (preuzimanje upravljanja 'Mobtelom'
od strane 'Telekoma', prim. red.) signal borbe protiv korupcije, oni ga
pozdravljaju ali bi još bolji signal za strane investitore bile sudske odluke
kojima bi sporni slučajevi bili razrešeni, ističu u FCI (Foreign investors
council - Savet stranih investitora)", kako piše nedeljnik Evropa
od 16. 02. 2006. Isti list citira Aleksandra Pikera, člana izvršnog odbora
FCI: "Za strane investitore nije dobra poruka to što sada država ima
većinsko vlasništvo u sektoru telekomunikacija".
Tako slika u mobilnoj telefoniji izgleda drugačije nego u radio-difuziji,
dok zbivanja u kablovskim mrežama, internetu, VOIP telefoniji još nisu postala
predmet javnosti ali ne zato što tamo ne vlada haos već zato što još nisu
izbile medijske afere i u ovim sektorima srpskih telekomunikacija.
Državni direktori i zakoni
Podsećanja radi, "politika uređenja telekomunikacija u većini zemalja
okreće se ka ostvarenju novog cilja pravnog uređenja - uspostavljanju
trajne i efikasne konkurencije različitih telekomunikacionih operatera",
piše Mirjana Marković, asistent na beogradskom Pravnom fakultetu u časopisu
Pravni život br. 11/2005. I u Srbiji
je početkom veka prihvaćen ovaj cilj pa su za njegovo ostvarenje 2003.
godine doneti zakoni o telekomunikacijama i radio-difuziji, a osnovana
su i regulatorna tela - agencije za ove oblasti.
"Međutim, zakonsko proklamovanje konkurencije u ovom sektoru privrede
nije bilo dovoljno, budući da su prepreke za ulazak na telekomunikaciona
tržišta izuzetno visoke, sa jedne strane zbog visokog nivoa potrebnih
investicija a sa druge, zbog sistematskog antikonkurentskog ponašanja
ranijeg monopoliste", opisuje Markovićeva svetska iskustva.
Očito je da će slična biti i iskustva u Srbiji. Umesto da već bude reorganizovan
"Telekom" (što je predviđeno Akcionim planom Vlade Srbije da
se obavi do kraja 2005), razdvajanjem na fiksnu, mobilnu telefoniju i
internet, o tome se više i ne govori. Tačnije, govori se - suprotno, kao
da to nije zakonska obaveza. U nedavnom intervjuu jedan od direktora u
"Telekomu" objašnjava da je "nonsens" to što predviđa
važeći zakon u Srbiji.
"Sada u svetu imamo povratni fenomen", smatra ovaj državni direktor
i očekuje da se "tek vidi" da li će srpski zakon biti primenjen
ili će se menjati zakon - kako bi "Telekom" ostao isti.
Zakon o telekomunikacijama Srbije, inače, sadrži izvesne antimonopolske
odredbe koje se gotovo svakodnevno krše, o čemu postoje brojni primeri
i dokazi. Reč je o tarifama telekomunikacionih usluga, interkonekciji,
zakupu linija i zabrani unakrsnog dotiranja usluga. "Telekom"
jednostavno sam određuje (povećava) ove cene dok neke usluge nudi besmisleno
jeftino, kako bi uništavao konkurenciju. U takvim uslovima ne treba se
mnogo čuditi uspešnim poslovnim rezultatima "Telekoma" pošto
oni najverovatnije potiču uglavnom iz monopolskog položaja. Kakva je korist
od toga - osim za "Telekom" - moglo bi se utvrditi, na primer,
anketiranjem korisnika usluga ovoga monopolskog operatera. Već sada, međutim,
može se predvideti da će, pre ili kasnije, koristi imati one firme koje
sada trpe pritisak od monopoliste. U mnogim zemljama - Bugarska, Albanija,
Grčka, ali i Kalifornija - učestale su presude protiv nekadašnjih monopolskih
operatera telekomunikacionih usluga zbog oštećivanja drugih firmi, koja
su se događala i pre desetak godina. Najnoviji primer je presuda italijanskog
vrhovnog suda, februara ove godine, koji je kaznio sa 115 miliona evra
"Telekom Italija" zbog zloupotrebe monopolskog položaja u pružanju
usluga fiksne telefonije.
Da sve nije samo crno pokazuje još jedna vest iz februara: na tender za
izbor privatizacionog savetnika stigle su ponude tri konzorcijuma. To
su "Detekton" iz Bona i investiciona banka "Goldman Saks"
iz Londona (zajedno), češki "Mekinzi" i "Vest LB"
iz Dizeldorfa (zajedno) i konzorcijum koji čine firme "Boston konsalting",
"Lazard" i "Ces Mekon". Tenderska komisija trebalo
bi da početkom marta saopšti čija je ponuda najbolja. Privatizacioni savetnik
treba da predloži Vladi Srbije strategiju privatizacije državnog udela
u domaćim telekomunikacionim preduzećima, kao i da ponudi ocenu o opravdanosti
uvođenja trećeg operatera mobilne telefonije.
|