|
|
Dva pristupa problemu korupcije
|
U javnosti već godinama "Mobtel" važi za drastičan primer korupcije.
Odlukom Vlade od 29. decembra 2005. godine o oduzimanju licence "Mobtelu"
za obavljanje telekomunikacionih delatnosti, problem "Mobtela"
se našao u središtu političkog sukoba između vrha sadašnje vlasti i pretendenata
na osvajanje te vlasti - Bogoljuba Karića i njegovih poslovnih i političkih
sledbenika. U ovom političkom sukobu problem korupcije se instrumentalizuje
umesto da se rešava.
Moguć je i drugačiji pristup problemu korupcije, kakav je sadržan u Izveštaju
Saveta za borbu protiv korupcije dostavljenom Vladi i javnosti u aprilu
2005. godine.
Savet je predložio Vladi:
- da stavi van snage zaključak od 24. juna 2004. godine o usvajanju Izveštaja
međuresorne radne grupe;
- da se na pouzdan način, sagledavanjem svih činjenica i ekonomskom analizom
osnivanja i poslovanja ove kompanije utvrde vlasnički odnosi. Da se preduzimanje
ovih mera oroči na primeren, kratak rok. Da se nakon izrade ovih, sveobuhvatnih
analiza javnosti saopšti procena materijalne štete koju je pretrpela država
zbog kršenja zakona i ugovora u osnivanju i poslovanju ove kompanije.
Posebno je važno da građani od Vlade dobiju relevantan podatak o gubicima
zbog korupcije i važnosti borbe protiv korupcije;
- da se pokrene postupak za utvrđivanje odgovornosti svih učesnika u ovoj
korupciji u kojoj je država pretrpela ogromnu štetu;
- da se utvrdi odgovornost rukovodstva PTT, članova upravnog odbora PTT
i članova UO "Mobtela" iz ovog preduzeća, pre svega jer nisu
ništa preduzeli da se spreči pljačka državne imovine i pokrenu sudski
postupci za poništenje ili izmenu očigledno ništavih ugovora;
- da se pokrene postupak, makar političke odgovornosti za resorno nadležne
organe izvršne vlasti zbog nepreduzimanja zakonom propisanih mera zaštite
državne imovine;
- da se ispitaju navodi u javnosti vezani za osnivanje i rad "Mobikosa",
kao i za ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji između "Mobtela"
i "Mobikosa" od 8. decembra 2003. godine.
Savet nije dobio informaciju od Vlade da li je ovaj Izveštaj razmatran,
niti je pozvan na raspravu koja je, verujemo, prethodila odluci koju je
Vlada sada donela. Savet za borbu protiv korupcije se u predlogu Vladi
založio za postupke kojim se osnažuju institucije
i na taj način sužava prostor za korupciju. Poštovanje zakona i ugovora,
zakonit i efikasan rad institucija jesu preduslovi za stvaranje pravne
i ekonomske sigurnosti u kojoj je moguća stvarna borba protiv korupcije.
Vlada se, umesto pokretanja postupaka pred domaćim institucijama, radi
uspostavljanja zakonitosti i poštovanja ugovora u radu "Mobtela"
i pokretanja postupaka za utvrđivanje odgovornosti zbog nepoštovanja zakona
i ugovora, zbog kojeg je nastala šteta za državnu imovinu, opredelila
za ignorisanje institucija, propisanih procedura i nepoštovanje zakona
i ugovora. Na taj način Vlada čini još veću štetu javnom interesu, pokazujući
da se zakoni i ugovori ne moraju poštovati, da se ugovori mogu jednostrano
raskidati i da iznad principa vladavine zakona postoje neki drugi interesi
koje Vlada štiti a kojima Savet ne želi da se bavi.
Vlada je upravo u slučaju "Mobtela" mogla da pokaže odlučnost
u borbi protiv korupcije, jer se u ovom problemu nalazi u dvostrukoj ulozi
- kao predstavnik države koja je suvlasnik u ovoj kompaniji, i kao organ
vlasti nadležan da rešava u odlučujućim pitanjima iz ove oblasti. Za delovanje
u obe uloge Vlada je imala jasne razloge, dovoljno pravnih instrumenata
i vremena. Bilo je potrebno da se dosledno pridržava zakona, ugovora,
propisane procedure i zakonom određene nadležnosti.
Umesto da pokretanjem postupaka pred nadležnim institucijama doprinese
uspostavljanju zakonitosti i poštovanju ugovorom preuzetih obaveza, Vlada
taj princip dalje narušava.
Stvarno odgovorna vlada ne može biti ravnodušna prema autoritetu parlamenta
i pravosuđa, pa ni prema svom autoritetu u javnosti. A javnost je bitan
okvir sužavanja prostora korupcije. Savet je uporno nastojao, ne samo
u slučaju "Mobtela", da afirmiše autoritet javnosti, institucija,
zakona i procedura, što smatramo svojim trajnim javnim poslom.
Beograd, 13. januara 2006.
Predsednik
|