Crkveno-političke magle
Sve su češći nesporazumi oko pisama kojima se patrijarh srpski g. Pavle
obraća javnosti, a muke oko njegovog potpisa su sve veće. Pravu političku
vejavicu nad panonskom ravnicom izazvalo je i ono odmah iza Nove godine.
I sve se zavrtelo na poznat način - danima se u novinama raspravljalo je
li pismo autentično ili nije i najzad se - barem to - razjasnilo da jeste,
i da je u njemu izražen stav sv. Sinoda SPC.
Učestali su, naime, vandalski nasrtaji na groblja, posebno na crkve - svih
zajednica u Vojvodini - i iz toga je neko u Crkvi izveo zaključak da je
SPC u Vojvodini ugrožena. U patrijarhovom pismu se čak pominje i Kosovo
u smislu ne daj bože da do tako nečeg i u
Vojvodini dođe i - a to je sasvim neuobičajeno - za
to se proziva lično bivši predsednik Skupštine APV Nenad Čanak koji
je navodno inspirator svega toga. Uvek agilni Čanak se poplašio i
pretio je danima da će podneti krivične prijave jer neko mu sve to
"namešta" ali - ništa od toga nije bilo i sve je i dalje
pod velom vojvođanske zimske - i političke - magle koja je sve hladnija.
Pismo je upućeno predsedniku vojvođanske Vlade Bojanu Pajtiću koji
se sasvim zbunio i danima se nekom pravda pri čemu nije jasno ni zbog
čega ni kome se pravda. Odgovorio je predsednik Pajtić patrijarhu
srpskom, no i to je ostalo nejasno - navodio je da je on sin arhijerejskog
namesnika budimskog, da je |
|
|
vernik i da nije kriv. Pošao je čak i dalje i patrijarha i sv. Sinod je
uputio na Beograd jer Vojvodina "nema političke i sudske nadležnosti",
no ni to mu nije pomoglo.
Nisu mnogo pomogle ni neke činjenice - na koje patrijarh ukazuje u pismu
- koje su ubrzo razjašnjene.
Oglasio se ubrzo - Sremske novine 18. 01.
2006 - prvi policajac Srema, potpukovnik Simić, koji - po svemu se vidi
- savesno shvata svoj posao. Požar u fruškogorskom manastiru Rakovac je
posledica greške u dimnjaku, a krov crkve u Grabovu su odneli kradljivci
lišeni slobode, koji su pravoslavne veroispovesti i srpske nacionalnosti.
U Vojvodini je crkva ugrožena samo od lopova, a g. Simić dodaje da je za
valjano čuvanje crkava dobio "gramotu" od vladike sremskog Vasilija.
Sve je jasno i ništa nije jasno. "Ne znam o čemu se radi", naglašava
potpukovnik Simić, "možda je reč o nekoj politici". U tome je
i cela stvar jer se iz incidenta ne može ipak izvesti zaključak da je SPC
u Vojvodini ugrožena. Pre će biti ono drugo - Crkva je u Vojvodini miljenica
i države i društva koje obilato izdvaja za obnovu svetinja na čitavoj teritoriji.
Crkva je nakon svega zaćutala a u novinama i dalje uporno pominje neki "tamjan
na političkoj vetrometini". Još se ne zna koliko tu ima "tamjana"
a koliko političke magle, ali sva je prilika da tu ima i jednog i drugog.
Jer ako bi sve bilo transparentno do ovoga ne bi ni došlo niti bi se ovako
odvijalo.
Zna se da na relaciji Crkva-država ima "smetnji" na vezama, koje
su inače veoma bliske. One se najbolje vide upravo iz toga da je svima najbolje
ovako u magli jer ako bi sve bilo transparentno ne bi bilo uvek ugodno -
zapelo bi kao, na primer, u vezi s Uredbom Vlade Srbije o naplati dodatne
marke na sve pošiljke, namenjene za izgradnju Hrama sv. Save na Vračaru,
oko koje se bura u javnosti ne stišava, a Uredba će se po svemu sudeći naći
i pred Ustavnim sudom. Rešenje, naravno, nije nepoznato. Sva ta pitanja
mogu se urediti ustavom i zakonima a ne nekim uredbama koje neko aktivira
kada mu to treba ili stavlja ad acta kada
mu to više nije politički isplativo.
Nekima u SPC je, izgleda, bilo nužno da naglase svoju političku moć koja
nije mala, a nekim pak u političkim strukturama u Beogradu i Novom Sadu
da Crkvu imaju "na svojoj strani". Bilo kako bilo, malo crkveno-političke
magle nije im na odmet.
|
|
Mirko Đorđević |
|