Sporne telekomunikacije
Haotična osnova zahteva za redom
Tehnološka i pravna regulacija neuređena
a predlozi - odbačeni
Zamislite: Avion domaće kompanije ne može da poleti, i dalje čeka na
beogradskom aerodromu jer nadležni ne mogu da izdaju dozvolu za radio-stanicu
vazduhoplova. Na šalterima beogradskog aerodroma mole putnike da nastave
svoja putovanja preko evropskih aviokompanija, inostranim avionima koji
imaju uredne radio-stanice sa dozvolama iz svojih zemalja.
Ova zamišljena scena preti da postane realnost jer je trenutna situacija
u sektoru telekomunikacija takva da nema ko da u skladu sa Zakonom izda
odgovarajuću dozvolu.
Pa, da li je tako nešto moguće? Pođimo redom.
Mnogo hteli...
Vlada Republike Srbije startovala je u martu 2004. godine s namerom da
u sektoru telekomunikacija zavede red. Za zamenika ministra za kapitalne
investicije, odgovornog za sektor telekomunikacija, Vlada imenuje iskusnog
stručnjaka iz te oblasti. Novoimenovani se uhvatio u koštac sa problemima
i definisao plan rada koji je resorni ministar odobrio već početkom aprila
2004. godine.
Naslovi delova Plana rada jasno izražavaju problematiku, potrebe, obaveze
i pre svega viziju:
1. Izrada Strategije razvoja telekomunikacija u Srbiji;
2. Izrada Plana namene radiofrekvencijskih opsega prema standardima ITV,
EU;
3. Izrada Plana raspodele radiofrekvencija (za radio i TV emitere);
4. Revizija Zakona o telekomunikacijama;
5. Osnivanje i obezbeđivanje uslova za rad nezavisnog regulatornog tela
- Agencije za telekomunikacije;
6. Zajedno sa Vladom Crne Gore osnivanje Biroa za telekomunikacije i poštanske
usluge na nivou Državne zajednice Srbija i Crna Gora, za upravljanje ograničenim
prirodnim resursima - frekvencijama i numeracijom - a koji pripadaju međunarodno
priznatim državama, kao i međunarodno predstavljanje;
7. Prodaja državnog udela u prvom mobilnom operateru - "Mobtel Srbija"
- i dogovor sa suvlasnikom o prodaji većinskog paketa na javnom tenderu;
8. Deblokada upravljačkih organa "Telekoma Srbija", razrešavanje
suvlasničkih odnosa sa grčkim partnerom i restrukturiranje "Telekoma
Srbija" u skladu sa Zakonom o telekomunikacijama i direktivama EU
o ukidanju monopola i liberalizaciji tržišta telekomunikacija;
9. Restrukturiranje domaće telekomunikacione industrije i njeno uključenje
u razvoj telekomunikacija;
10. Trajno rešavanje telekomunikacionih kapaciteta i infrastrukture telekomunikacija
za potrebe Vojske SCG, MUP-a, BIA i državne uprave Republike kao i svih
njenih institucija;
11. Usaglašavanje aktivnosti sa Republičkom radio-difuznom agencijom vezano
za Plan raspodele radiofrekvencija (za radio i TV emitere);
12. Raspisivanje tendera za treću generaciju mobilne telefonije;
13. Definisanje položaja operatera telekomunikacija na Kosovu i Metohiji
u saradnji sa UMNIK-om, koordinacionim telom za Kosmet i operaterima;
14. Izrada predloga za poboljšanje telekomunikacionih i poštanskih veza
u tehničko-komercijalnom smislu sa Republikom Srpskom, a u skladu sa Ugovorom
o specijalnim vezama Republike Srbije i Republike Srpske;
15. Sprovođenje mera iz Akcionog plana Vlade Srbije za otklanjanje štetnih
posledica po strana ulaganja u Republiku i
16. Rešenje dugova JP PTT "Srbija" zbog otplate bankarskih kredita
za otkup italijanskih akcija u "Telekomu Srbija".
Mnogo započeli - nešto uradili...
Za svega šest meseci rada Vlade i resornog ministarstva, tj. do kraja septembra,
mnogo se radilo ali je posao ostao nedovršen:
o urađena je Strategija razvoja telekomunikacija do 2008. godine koju Vlada
Srbije nije usvojila, niti
odbacila, nije dala primedbe; dakle, država nema strategiju razvoja
telekomunikacija;
- urađen je Plan namene radiofrekvencijskih opsega koji je Vlada
Srbije usvojila i objavila u Službenom
glasniku oktobra 2004. godine. Međutim, kako Vlada Srbije
nije osigurala u budžetu novac za izmeštanje uređaja Vojske SCG
i MUP-a u drugi opseg - prema Planu i standardima NATO - to je
Plan namene u delu opsega blokiran
(opseg za TV kanale, deo GSM i UMTS mobilnih operatera);
- urađen je Plan raspodele radio-frekvencija ali ga resorno ministarstvo
nije usvojilo i donelo što znači
da je blokiran rad Republičke radio-difuzne agencije - nema konkursa
za radio i TV emitere - što dalje doprinosi pojačanju haosa koji
vlada u etru;
- urađena je revizija Zakona o telekomunikacijama sa naglaskom
na jačanju regulativne funkcije Agencije za telekomunikacije,
punoj konkurenciji operatera, mreža i servisa i podsticanju razvojne
funkcije kroz punu slobodu pristupnih telekomunikacionih mreža
i pune harmonizacije sa standardima EU. Ali, Vlada nije
predlog usvojila i prosledila u skupštinsku raspravu;
- Vlada je donela odluku da se zajedno sa Crnom Gorom osnuje
Biro za telekomunikacije na nivou Državne zajednice Srbija i Crna
Gora ali do osnivanja nije došlo
i pri tom je potpuno nedefinisan položaj Zajednice JPTT koja bi
trebalo da prestane da postoji i čije bi poslove trebalo preuzeti;
- prodaja državnog udela u preduzeću "Mobtel Srbija"
nije ni započeta, mada je Vlada Srbije nakon Izveštaja međuresorske
radne grupe u junu 2004. godine donela Zaključak o daljem postupanju
ali ga nije ispoštovala. U međuvremenu,
međunarodna arbitraža u Cirihu o sporu o vlasničkim odnosima između
JP PTT "Srbija" i "BK-trade" traje a austrijski
vlasnici "BK-trade" trljaju ruke jer vrednost "Mobtela"
pada a oni imaju pravo preče kupovine;
- restrukturiranje "Telekoma Srbija" nije
ni na vidiku - "slatki otrov" monopola ga je
potpuno blokirao. Bez obzira na deblokadu organa upravljanja,
uređenje odnosa sa manjinskim grčkim akcionarom i promenu (neefikasnu)
unutrašnje organizacije - "Telekom Srbija" se nalazi
ipak pred teškim ispitom: smanjiti broj zaposlenih, izdržati udar
već najavljene konkurencije (makar pod pritiskom EU), povećanje
broja usluga i njihovog kvaliteta uz snižavanje cena. Pri tom
ne zaboraviti potrebu neprestanog ulaganja u razvoj. A tek kada,
neminovno, usledi razdvajanje fiksne i mobilne telefonije i interneta
i stvaranje pune konkurentnosti, pokazaće se da je restrukturiranje
trebalo početi mnogo ranije i rebalansom tarifne politike i dobrom
organizacijom pripremiti kompaniju za slobodno tržište i punu
konkurenciju;
- domaća telekomunikaciona industrija i nauka, čekajući investicioni
ciklus iz neusvojene Strategije razvoja - polako
ali sigurno odumire
|
Započeti poslovi nisu završeni, a Vlada je, krajem septembra 2004. godine,
glavnog nosioca - smenila. A haos je ostao.
Avion s početka naše priče i dalje ne može da poleti. Ne može, jer ne
funkcioniše pravna država.
A kada će naš avion moći da poleti? Onda kada se resorno ministarstvo
nadležno za telekomunikacije i Republička agencija za telekomunikacije
dogovore ko će, kako i sa čime da obavi zakonom propisane državne poslove.
Prvo je nadležno i odgovorno ispred ove države, a drugo je odgovorno za
državni posao koji mu je država poverila. Dok se oni ne dogovore naš avion
će i dalje stajati na pisti. Ako se ipak i dogovore i radio-stanica domaćeg
aviona dobije dozvolu, još nije sigurno da će avion da poleti - zbog smetnji
na radiofrekvencijama od strane "divljih" radio i TV emitera
svih fela koje niko ne kontroliše.
I dok nadležni ćute ili se osećaju nenadležnima, a odgovorni prebacuju
odgovornost jedni na druge, možda je i bolje da onaj naš avion ne poleti.
Što da leti kad može da padne a dok ne leti - štedi na gorivu. Logično,
zar ne?
Nisu, ipak, svi skrstili ruke pred ovim tranzicionim lavirintom. Kada
će i kako naš avion da poleti - čitajte u narednim brojevima Republike.
|