Životinje nisu moralni subjekti (ni objekti)

»Zaostali etičari«

"Našim etičarima i filozofima uglavnom je ispod časti govoriti o prirodi i o životinjama kao etičkim vrednotama, odnosno subjektima. Kod nas je etika u tom smislu 'zapela' na kantovsko-hegelijanskom viđenju da životinje nemaju svijest i duh, pa ih samim tim ne treba ni uzimati u etička razmatranja. Izvan Hrvatske, međutim, mnogi su se etičari i filozofi bavili ili problemom odnosa čovjeka prema životinjama, od principa sućuti Arthura Schopenhauera, preko Hansa Jonasa i Alberta Schweizera i njegove teorije integralne obrane života, pa do Petera Singera koji je prevođen i kod nas."
Ovo je (posebno izdvojeni i time naglašeni) citat iz razgovora gosp. Nikole Viskovića pod naslovom: "Stiže nas osveta životinja", objavljenog u Feral Tribuneu br. 1049, od 27. listopada 2005. (str. 20-21).
Gospodin Visković stavlja ovo "etičari" u množinu, ali naglašava "naši etičari", a pod tim misli prvenstveno na mene (ili čak jedino na mene?!), pa je to mogao staviti i u jedninu!
Ne bih se inače osvrtao na te "mudrolije" gospodina Viskovića, no kako on ovdje mene javno vrijeđa (bez obzira na to što me ne imenuje) moram se nažalost osvrnuti i na neke druge njegove stavove u navedenu tekstu.
Prije svega: pojam "zaostali" i "zaostalost" znači u našem jeziku sinonimno sa: bedast, glup, budalast, duševno zaostao (njem. "geistig zurückgeblieben"), pa i mentalno retardiran! Stoga, ne samo gosp. Viskoviću, nego nikome ne dopuštam da me tako javno naziva i apostrofira!
To bi bilo prvo. No, kad me već gosp. Visković javno "povlači za jezik" svojim etičko-moralnim stavovima - a ja isto tako ovdje javno tvrdim, i to mogu ako zatreba i javno dokazati! - o kojima on doslovno "nema blage veze", pa o toj problematici nije kompetentan da iskaže ijedan relevantan stav, prisiljen sam ovdje ukazati bar na nekoliko takvih Viskovićevih "filozofsko-teorijskih" nedoučenosti:
Prvo, gosp. Visković ne samo mene, nego i Kanta i Hegela u istom smislu smatra "zaostalima", pa budući da sam ja upravo pomoću tih dvaju genijalnih mislilaca dolazio ne samo do bitnih filozofijsko-etičkih spoznaja, nego nastojim i živjeti u duhu njihove etičke nauke i povijesne misli, smatram ujedno svojom obavezom "obraniti" ih kako od gosp. Viskovića, tako i od - u toj materiji uglavnom neupućene - javnosti, kojoj Visković servira napuhano neznanje!
Drugo, gosp. Visković posve jasno i razgovjetno ujedno odgovara u čemu on vidi zaostalost "naših etičara" (tj. moju, kao i Kantovu i Hegelovu). Stoga skrećem pažnju čitatelja na ovo Viskovićevo "obrazloženje":
Tim je "filozofima uglavnom ispod časti govoriti o prirodi i o životinjama kao o etičkim vrednotama, odnosno subjektima" (kurziv moj).
Za gospodina su Viskovića, dakle, priroda i životinje ne samo etičke vrednote (njem. Werte), nego - on kaže u identitetu: odnosno subjekti! Odatle slijedi zaključak - do sada vjerojatno najoriginalniji u historiji! - kako su priroda i životinje moralni subjekti! Tko bi sad znao ili dokučio što gosp. Visković razumije pod onim "moralni", a što pod onim "subjekti"?! Po svemu sudeći, on ni sâm ne zna što je rekao? Zašto se gosp. Visković nije potrudio - kad već govori i piše o etičko-moralnoj problematici - da bar zaviri u bilo koju i bilo kakvu etiku kako bi dokučio bar to da ni priroda ni životinje nisu i ne mogu biti moralni subjekti (jer nisu ni subjekti, te bi ga baš u tome mogli podučiti upravo Kant i Hegel, koje on nije ni čitao!). Ako pak gosp. Visković pod etikom i moralom misli nešto apsolutno suprotno od svih dosadašnjih etičara u historiji (naročito europskog duhovnoga kruga) i njihovih etičkih nauka i koncepcija, pa sami tim i o predmetu te nauke, onda bi on to morao ne samo tek toliko naprosto paušalno tvrditi kao svoju privatnu tezu za "kućnu upotrebu", nego i temeljito i argumentirano to izvesti i izložiti kao svoju originalnu etičku teoriju! A tako dugo dok on to ne učini, ostaju te njegove nabačene teze - blago rečeno - čiste izmišljotine!
Treće, gosp. Visković se ne zadržava na rečenim stavovima! Ide on i dalje! Jer, on je doista sveznadar i "svestrani mislilac", filozof i etičar, pa pri tom oštro kritizira ne samo Kangrgu, nego i Kanta i Hegela, kako su "zapali na viđenju da životinje nemaju svijest i duh, pa ih samim tim ne treba ni uzimati u etička razmatranja"!?
Što je previše, previše je! Kako se netko - u ovom slučaju gospodin Visković - nakon misaona i životna napora čitave historije (ne samo!) filozofije, u kojoj se najveći mislioci trude (čak od vremena Biblije) da dospiju do određenja pojma duha (kao eminentno ljudske kategorije, da bi tek s Hegelom ozbiljili najdublje povijesno određenje pojma duha kao uma u njegovoj povijesnosti!) - usuđuje danas iskazati jednu takvu očitu nebulozu, koja je protivna čak i običnom zdravom razumu, da se sad i životinjama pridaje kao bitno svojstvo - sâm duh!? Bilo bi svakako korektno od strane gosp. Viskovića da javnosti ovdje u samom Feralu objasni ili definira svoju "definiciju" duha! Čekamo!
Četvrto, u vezi s rečenim, bilo bi također pošteno i korektno od gosp. Viskovića - kad je već toliko dobro "verziran" u filozofskoj i etičkoj problematici - da javno i bar jednim citatom potkrijepi svoj toliko apodiktički i sveznadarski naglašeni stav (kao kritiku drugih), kako i gdje - za razliku od "naših etičara" - "izvan Hrvatske", ostali etičari, poput Arthura Schopenhauera, preko Hansa Jonasa i Alberta Schweizera, itd. zastupaju tezu kako su životinje (i priroda!) - moralni subjekti!?
I ovdje u vezi s tim čekamo taj citat, ne samo od strane navedenih autora iz njihovih djela, nego od bilo kojega filozofa i etičara u europskoj historiji do danas?!
Pazimo pri tom dobro: "Teorija integralne obrane života" nema doslovno nikakve veze s etičko-moralnim problemom uopće, kojoj od njezinih specifičnih početaka u staroj Grčkoj do današnjega dana stoji u središtu njezin bitni i glavni "predmet" u liku međuljudskih odnosa (pojam praxisa), s težištem na odnos dobra i zla!
Druga je stvar što je to u mislima gosp. Viskovića sve jedno te isto ili "pomiješano", te se ne može odgonetnuti - o čemu je tu riječ (kod njega)?
U tom kontekstu dobronamjerno savjetujem gospodinu Viskoviću neka ipak čita (a treba neke stvari i malo dublje studirati!) nešto o onom o čemu javno govori ili piše! Da se ubuduće ne bi brukao pred javnošću (a pri tom mora uvijek imati bar u primisli da postoje i oni koji nešto znaju o dotičnom predmetu). Neznanje nije baš prevelika kvaliteta. A mene pri tom ne treba još i nemotivirano i bezrazložno, na bazi neke fiksacije - vrijeđati!
Peto, humani odnos prema životinjama nešto je posve drugo od moralnoga i tiče se zrelosti ljudskog bića u njegovoj oblikovanoj i odnjegovanoj (obrazovanoj), dakle oplemenjenoj unutrašnjosti (subjektivnosti) kao očovječenoj, upravo humaniziranoj prirodi. To je historijski proces "podizanja" čovjeka kao vrste na nivo roda, svijesti na nivo samosvijesti, djelatnosti na nivo samodjelatnosti, dakle: slobode! U sebi i oko sebe! Sve to, međutim, može biti - a nije uvijek! - primjereno samom čovjeku u njegovoj čovječnosti. Ako nije, tu onda leži korijen zla. A taj nivo mnogo je više, vrijednije i za čovjekov život značajnije i dublje od njegova moralnog odnosa! U tom smislu ono moralno još nije istinski i u potpunosti ljudsko. Smisao čovjekova života, kao i njegova bit (čovječnost) ne iscrpljuje se u dimenziji i djelokrugu moralnosti!
Inače bi svi ostali oblici njegova stvaralačkog samodjelovljenja i očitovanja bili isključeni: religija, pravo, politika, poezija i čitava umjetnost, ljubav, prijateljstvo, naklonost, izbori po srodnosti (Wahlverwandtschaften - Goethe) itd., a prije svega njegova produktivna moć na svim područjima života, čime je uostalom i postao čovjekom!
Ja se, na primjer, prema svojoj grlici odnosim humano, a ne moralno!
Na kraju još nešto: gospodin Nikola Visković naziva mene "zaostalim etičarem". Ja njega ne bih nazvao "zaostalim pravnikom". Zašto? Zato što on nije ni pravnik, pa onda ne može biti ni "zaostali" pravnik! O čemu je riječ? Gospodin Visković redovito čita Feral Tribune, te je čak njegov česti suradnik. On je dakle pročitao u Feralu moj interview pod naslovom: "Ne klevećem ni grlice". I što s tim?
Kao što su svi hrvatski pravnici i suci prije svega "dobri i pravi Hrvati", tako i gospodin Visković, kao profesor na Pravnom fakultetu u Splitu, nije ni "primijetio" da sam ja kao Hrvat optužen da "klevećem" drugoga Hrvata zbog - hrvatstva! A čak i u tuđmanovskom Ustavu RH (članak 39) stoji da se, pored ostaloga, nacionalnost ne može pravosudno kao crimen procesuirati, što znači da ne može biti "predmet pravnog spora"!
I što sad? Gospodin Nikola Visković, kao i svi "hrvatski dobri i pravi pravnici i suci" također "trlja ruke" od radosti, što će konačno taj "nepoćudni Hrvat Kangrga" odležati svojih šest mjeseci zatvora, što se traži u optužnici za ovakve "kriminalce" poput Kangrge! Pri tom se istovremeno, upravo sada, gosp. Visković brine samo za životinje i brani njihova "životinjska prava"!? Moramo malo pričekati, da i Kangrga "dođe na red" kod gosp. Viskovića?
No, dotle možemo zajedno s pravnikom gospodinom Nikolom Viskovićem samo uskliknuti: "Vivat Croatia et bestia, pereat mundus, iustitia et homo!" (Neka živi Hrvatska i životinja, a neka propadne svijet, pravda i čovjek!).