|
Republika
|
Događanja
|
|
|
|
|||||||||||||||
Spor SPC-MPC
Borba za kanonske teritorije Politika se i u RM i u Srbiji otvoreno upliće u poslove Crkve - kao što se Crkva upliće u poslove države - a to je loš znak
Onaj ko bude hteo da shvati spor između SPC i kanonski nepriznate MPC
- koji se odlukama majskog saziva Sabora SPC zavezao u još komplikovaniji
čvor - to sigurno neće moći bez uvida u istoriju tog spora koja traje
već četrdeset godina. Breme nedovršene istorije jednako
pritiska sve, ali posledice nisu naravno uvek iste - nekima je istorija
nezavisno od njih počela dosta "kasno". Reč je o Makedoncima
koji su tek nedavno - pre šezdesetak godina - doživeli okončanje istorijskog
procesa formiranja države i nacije.1
To nije mimoišlo ni Crkvu, odnosno sistem njenog ustrojstva u granicama
države, koje se - to se najčešće zaboravlja - ne poklapaju uvek sa crkvenim
kanonskim područjem iako su i jedne i druge granice istorijski gledano
promenljive kategorije. Bilo kako bilo, sve su se hrišćanske crkve na
pravoslavnom Istoku formirale kao državne i nacionalne i u tome je i izvor
njihovih sadašnjih sukoba i velikih problema koje imaju i u međusobnim
odnosima i u sebi samima. Opširno saopštenje s redovnog majskog zasedanja Sabora SPC je pokazalo - Pravoslavlje 1. 06. 2005. - da postoje nesporazumi ne samo u vezi s makedonskim crkvenim pitanjem.2 Ipak su na ovogodišnjem zasedanju arhijerejskog Sabora SPC - koje je održano od 15. do 26. 05. u Beogradu - glavna tema bili odnosi sa MPC. Da su sabrani na "epiklezi" u patrijaršijskoj kapeli saborski oci bili iskreniji u svojim molitvama jasno su mogli razabrati da im Duh sveti nalaže mudrost i opreznost u ovim vremenima punim iskušenja, ali je bilo kako je bilo - odluke koje su donete su brzoplete i baš se nije mnogo vodilo računa šta će ubrzo biti i šta nas čeka. Naime, egzarhat na području RM - dakle RM je smatrana za kanonsko područje SPC a na čelu se nalazio sam patrijarh srpski Pavle - sada je uzdignuta na nivo vaspostavljene Ohridske arhiepiskopije u sastavu SPC na čelu sa arhiepiskopom Jovanom, koji se povratio u krilo SPC. Došlo se u situaciju koja je paradoksalna - na teritoriji RM postoje dve crkve i nijedna nema rešen status. MPC nema rešen kanonski status, a novostvorena arhiepiskopija nema rešen status u okviru države Makedonije. Paradoks je u sledećem: arhiepiskopa Jovana, postavljenog iz Beograda, makedonske vlasti hapse, onemogućavaju mu delatnost, a on nema ni kanonsku teritoriju, ni hramove ni sveštenstvo niti je kod države registrovan pa ne ubire ni redovne priloge u vidu "parohijala", odnosno poreza. S druge strane, kanonski nepriznata MPC ima kanonsku teritoriju na kojoj deluje, ima rukopoloženo sveštenstvo, ima hramove i crkvenu strukturu, odnosno Sinod i Sabor - još je rano govoriti o tome kako će se i kome vraćati nacionalizovana imovina koja je ranije pripadala SPC. U svakom slučaju, situacija je komplikovana. U toj situaciji Sabor SPC je publikovao "tomos" kojim se Ohridska arhiepiskopija ozvaničuje. Ako se zna da je "tomos" konačni akt ili dekret vere kojim veliki
U svakom slučaju, iz SPC se požurilo s "tomosom" i nije se vodilo računa o mogućim komplikacijama - bolje je bilo još pregovarati. U SCG, odnosno u Srbiji stanje nije isto ali ima mnogo sličnosti koje ne obećavaju skoro razrešenje makedonskog crkvenog pitanja. Saopštenje ostavlja neke sumnje koje se neugodno reflektuju u Makedoniji: iako je patrijarh Pavle nedavno izjavio da SPC nema ništa protiv postojanja makedonske države, nacije i jezika - zanimljivo je da ta važna izjava nije dobila širi publicitet - u RM strahuju da se na sceni ponovo ne pojave snage koje makedonsku državnost smatraju prolaznom slučajnošću. Politika se i u RM i u Srbiji otvoreno upliće u poslove Crkve - kao što se Crkva upliće u poslove države - a to je loš znak. To se najbolje vidi po držanju ministra vera u kabinetu V. Koštunice koji takođe ponavlja nešto što je - blago rečeno - sasvim protivurečno. S jedne strane - kaže ministar Radulović - "Vlada neće uticati na odluke SPC", ali ona "prednost daje crkvenom pravu" jer - po njemu - SPC "ima jurisdikciju nad tom teritorijom". Ni ovo neće pomoći da se problem razumnije razreši - kao crkveni i međucrkveni problem. Događaji će pokazati koliko su i kako država i Crkva odvojene i u Srbiji i u Makedoniji. Makedonsko crkveno pitanje je još na početku otvoreno kao državno-političko pitanje i sva je prilika dugo će to i ostati.
Kaže se često - i to sada ponavljaju i u Makedoniji i u Srbiji - da bi
se to pitanje lakše rešilo ako bi ostalo crkveno ili međucrkveno. To,
naravno, nije sasvim tačno. Brojni se faktori tako prepliću da se neka
granica jedva može raspoznati jer - i to bi se moralo ponoviti - hrišćanske
crkve na Balkanu su se obrazovale kao državne i nacionalne i to ih prati
do danas. Pred nedavnu posetu predsednika Srbije Tadića Makedoniji makedonski
predsednik je izjavio da će tražiti od Tadića "posredovanje"
u sporu među crkvama i, naravno, srpski predsednik je to obećao. Iako
su informacije bile oskudne nekog je "posredovanja" bilo i na
jednoj i na dugoj strani jer - to se jasno videlo - ovaj crkveni problem
je bio glavna tema njihovih razgovora. Jasno je i to da nekih vidljivih
rezultata nema a sve govori da se oni skoro i ne mogu očekivati. Izjavio
je B. Tadić kako "veruje u sekularnu državu" i kako je svestan
"da je Crkva odvojena od države" što i u Makedoniji nikom nije
teško da ponovi, no - talas klerikalizacije javnog života je pojava karakteristična
ne samo za Srbiju već za čitav pravoslavni Istok pa je sekularna država
samo politička metafora. Predsednik Skupštine Srbije P. Marković je upravo
tih dana u Arilju izjavio kako su evroatlantske integracije nešto neminovno
i kako se nada da će i Crkva "objasniti narodu da je to neminovno".
Ako se pažljivije analizira antievropski diskurs koji dominira u besedama
nekih istaknutih crkvenih dostojanstvenika tu se nemamo čemu nadati. No
postoji i još čitav niz praktičnih problema - bliži se 2. 08, Ilinden,
kao dan makedonske državnosti i trebalo bi se nadati da se neće na granici
- u porti manastira Sv. Prohor Pčinjski - ponoviti oni mučni prošlogodišnji
crkveno-politički manevri koji su ozbiljno opteretili odnose među zemljama,
koji su odavno u znaku uspona.
2 SPC poziva "sestrinsku Rumunsku pravoslavnu crkvu da se uzdrži od nekih aktivnosti" - reč je o Rumunima u Timočkoj eparhiji koji hoće službu na svom jeziku. Još je čudniji sukob s eparhijom šabačko-valjevskom i episkopom Lavrentijem - koji je član istog Sabora - oko objavljivanja Biblije u izdanju Glasa Crkve pod rukovodstvom protođakona Lj. Rankovića, uglednog izdavača crkvene literature. Sabor zahteva obustavu prodaje jer navodno o. đakon Lj. Ranković nije imao dozvolu svetog Sinoda SPC pa je to - kako se kaže - "privatno izdanje". Čudno je to da se smeću s uma činjenice dobro poznate - nije u pitanju ni nov prevod već prevod Đ. Daničića i Vuka Karadžića, samo je izvršena jezička adaptacija, odstranjeni su nepotrebni arhaizmi i redigovana interpunkcija, što se redovno čini svuda u svetu i što je činila i zvanična Komisija sv. Sinoda u svom izdanju. Tako se jedan valjan kulturni čin pretvara u skandal iako ničeg skandaloznog u svemu nema. Vladika Lavrentije kaže da se radi o "grešci u saborskom saopštenju" ali Sinod ide drugim putem. Jasno je barem to - sasvim je legitimna ekavizacija teksta uz druge jezičke ispravke jer slično se postupilo i u Rusiji i u drugim zemljama. Ima se utisak da iza ovog "sukoba interesa" stoje i neki drugi motivi. Nekima nikad dosta problema pa bi hteli da ih imaju više. |
|||||||||||||||||
|
Republika
|