|
Suđenja u Srbiji
Ni tamo ni ovamo
U trenutku kada nacionalistički naboj u Srbiji jača, kada retrogradne snage,
koje su mahom trenutno na vlasti ili u njenoj neposrednoj blizini, na svaki
način pokušavaju da minimiziraju ratne zločine koji su učinjeni drugim narodima
u okruženju, i kada najviše rukovodstvo Srpske radikalne stranke ponovo,
kao početkom devedesetih, nekažnjeno diferencira građane po nacionalnom
i verskom ključu ali i po ideološkom ubeđenju na podobne i nepodobne, na
kvalitetne i "nekvalitetne Srbe"*,
i kada u najboljoj nacifašističkoj tradiciji zabranjuju pojedinim građanima
ulazak u gradove u kojima je ta stranka osvojila lokalnu vlast, a poznavajući
u Srba tradicionalnu naslonjenost pravosuđa na izvršnu vlast, teško je govoriti
o mogućnosti objektivnog suđenja kako za ratne tako i za političke zločine
koje je činio prethodni, Miloševićev režim u kojem su radikali značajno
participirali. Jer tamo gde se zločini skrivaju i gde se većina, svesno
ili ne, oglušuje o istinu, nema pravne države, nema autentičnog pravnog
poretka koji je u stanju da zaštiti istinu i pravdu oličene u zakonima i
pruži svim građanima, bez izuzetka, pravnu i svaku drugu sigurnost.
I tako, u svetlu ovakvog društvenog trenutka zemlje Srbije, ponovljeno suđenje
za zločin koji su Saša Cvjetan i Dejan Demirović, pripadnici grupe "Škorpioni",
počinili na Kosovu tokom 1999. godine - radi se o etničkom mržnjom motivisanom
ubistvu grupe albanskih civila, najviše bespomoćnih žena i dece, o čemu
sam veoma često i opširno pisao
| tokom prethodne dve-tri godine
upravo na ovim stranicama - dobilo je svoj prvostepeni epilog: za
prvooptuženog Cvjetana dvadeset godina zatvora, dok se Demiroviću
nije ni sudilo jer se nalazi u Kanadi i nije dostupan organima srpskog
pravosuđa. Takav epilog se mogao očekivati jer predstavlja puku reprizu
ranijeg prvostepenog suđenja kada je Cvjetan osuđen takođe na dvadeset
godina zatvora, a Vrhovni sud je zbog navodnih proceduralnih grešaka
tu presudu poništio. Da li će se komedija nastaviti? Cvjetanovi advokati
uložili su žalbu Vrhovnom sudu i nije isključeno da će opet ići sve
Jovo nanovo, u krug. Slična stvar je i sa suđenjem članovima paravojne
formacije "Osvetnici" za otmicu i streljanje 17 muslimanskih
civila, građana tadašnje SR Jugoslavije, u Sjeverinu kod Priboja 1992.
godine, čije ponovno suđenje je ovih dana nastavljeno. Presudu kojom
su 29. septembra 2003. godine osuđeni Dragutin Dragićević na dvadeset
godina, Đorđe Šević na |
|
|
|
Henri Matisse, Fraichie
Sur un Lit de Violettes, 1944.
|
 |
petnaest, a u odsustvu Milan Lukić i Oliver Krsmanović na po dvadeset godina
zatvora, Vrhovni sud Srbije je poništio na zahtev odbrane tobože zbog "nedovoljno
utvrđenog činjeničnog stanja". Posle presude Cvjetanu u Okružnom sudu
u Nišu, biće zanimljivo videti hoće li i Okružni sud u Beogradu u ovom "sjeverinskom
slučaju" ponoviti svoje presude iz poništenog prvostepenog procesa.
Po principu - "ne treba rizikovati, ako su mogli oni u Nišu da ponove
presude, što ne bismo isto učinili i mi; ako se, pak, pokaže da to nije
politički oportuno, tu je Vrhovni sud, pa neka poništava".
Suđenje za četvorostruko ubistvo na Ibarskoj magistrali i otmicu i ubistvo
Ivana Stambolića ušlo je u završnu fazu i moguće je da će, kada ovaj tekst
bude pred čitaocima, njegov ishod biti poznat. Sudeći po toku i atmosferi
koja je tokom suđenja vladala, ali i trenutnom odnosu snaga političkih partija,
gotovo je sigurno da će optuženi biti osuđeni, ali po mom uverenju to neće
biti maksimalne zatvorske kazne. Između pritiska konzervativnih i demokratskih
snaga sud će, kako to na ovim prostorima i u raznim oblastima društvenog
života uvek biva, pronaći "srednje" rešenje. U to skoro da ne
treba sumnjati. Tako niko neće biti ni sasvim nezadovoljan, ali ni sasvim
zadovoljan. A kada se postigne takvo stanje u društvu, dakle stanje "ni
tamo ni ovamo", onda je lako njime upravljati. Mnogima u izvršnoj vlasti
je to glavni cilj. A sudskoj? Pa... ona će se već nekako snaći!
* "Vi ovo ne možete
da shvatite zato što vi i niste Srbi", govorili su ostrašćeni
radikali, koji su u Kikindi protestovali protiv dolaska u taj grad direktorke
Fonda za humanitarno pravo Nataše Kandić, novinarima lista Danas
i B 92 kada su ih ovi pitali zbog čega je toj osobi kikindski gradonačelnik,
inače radikal, zabranio dolazak i proglasio je personom non
grata.
|