Zdravko Deurić, predsednik Asocijacije
radnika-akcionara "Jugoremedije" i član UO Unije radnika-akcionara
Šta hoćemo
mi, radnici, akcionari i građani
Godinama smo se borili da se ukloni režim u kojem je moglo da se nekažnjeno
ubija i pljačka. Ponadali smo se da je 2000. godine došlo do zaokreta ka
normalnom društvu i državi. Naše nade podgrejalo je i obećanje nove vlasti
da će se doneti novi ustav koji će raskinuti sa prethodnim razdobljem i
postaviti temelje vladavine zakona.
Mi, radnici-akcionari, smo nova pojava u društvu nastala tokom dosadašnje
privatizacije, koja je trebalo da ukine društvenu svojinu i uključi Srbiju
u red normalnih zemalja, u kojima je pravo na privatnu svojinu svetinja.
Nasuprot tome, radnici-akcionari ne mogu ostvariti svoja vlasnička prava
zbog pojedinaca koji se nalaze na gornjoj lestvici hijerarhijske moći i
bogatstva u današnjem društvu. Ti moćnici realno mogu da određuju prioritete
svojih potreba (u izvršnoj, zakonodavnoj, sudskoj vlasti), što se vidi po
odabiru kupaca i načinu sprovođenja privatizacije, te im ni ne ide u prilog
da menjaju društveno uređenje, a kamoli da se donese novi ustav.
Mi, zaposleni u zrenjaninskoj "Jugoremediji", prihvatili smo proces
privatizacije kao način preobražaja privrede naše zemlje. Videli smo u tome
put za dalji razvoj naše inače profitabilne firme i za poboljšanje našeg
položaja kao radnika i akcionara. Međutim, ugovor o privatizaciji nije poštovao
zakon, a kupac državnog paketa akcija ne poštuje ni zakon ni ugovor, već
silom i falsifikatima postaje većinski vlasnik, uzurpira upravljačka prava,
gazi sindikalna i druga prava iz radnog odnosa, otpušta "nepodobne",
a zapošljava "podobne" radnike, gazi prava ostalih akcionara-suvlasnika
fabrike, pljačka zalihe i dovodi u pitanje ugled i prosperitet firme. Svemu
tome smo se suprotstavili i više od godinu dana vodimo borbu protiv nasilja,
pljačke i bezakonja, a za poštovanje zakona i ugovora. Pokretali smo sporove
pred svim nadležnim sudovima, do Vrhovnog suda
Srbije, ali se oni otežu u beskraj, uglavnom na štetu našu i naše
fabrike. Protiv nas je primenjena sila i privatnog obezbeđenja, policije
i žandarmerije. Vlada i njeni organi povremeno su bili na našoj strani
- smatrajući da su ugovori ništavni - ali su faktički sve vreme štitili
interes samo jednog vlasnika akcija na uštrb svih ostalih. Sve više
nas ostajalo je bez posla i plate. Preti nam se i krivičnim sankcijama.
O nama je, u medijima bliskim vlastima, |
|
|
stvorena negativna slika, kao da smo protivnici privatizacije, branioci
društvene svojine i samoupravljanja, "komunjare", čak i "staljinisti",
da kočimo proces preobražaja naše firme i sprečavamo integracioni put u
Evropsku uniju.
Mi odbacujemo lažnu sliku o sebi, ali malo ko nas vidi, čuje i poštuje.
Mi ne odustajemo od svoje konkretne borbe za svoja prava vlasnika akcija
i prava iz radnog odnosa. Vodićemo i dalje sudske sporove za poštovanje
zakona i ugovora. Branićemo se od kleveta i raznih optužnica. Iako ranije
nismo pokazivali solidarnost sa ugroženim radnicima, više hiljada naših
sugrađana podržalo je našu borbu. I lokalni mediji postaju otvoreniji za
nas. Više solidarnosti izraženo je među radnicima-akcionarima sličnih firmi
- "Keramike" iz Kanjiže, Veterinarskog zavoda iz Beograda, "Venčaca"
iz Aranđelovca i "C marketa" iz Beograda. Oni se, kao i mi, bore
za poštovanje zakona i ugovora, a protiv uzurpacije vlasti i vlasništva.
Iz zajedničke konkretne borbe nastalo je Udruženje radnika-akcionara koje
izražava interese više stotina hiljada ljudi.
Mi ćemo i dalje voditi borbu za svoje interese i prava, pred sudom, vlastima
i u javnosti, a ako nema druge i na ulicama. Pri tom, imamo na umu da naša
masovna pobuna može biti i plen demagoga, da personalne promene u vlasti
ne mora da prati uspostava vladavine zakona. Mi smo, naime, i građani koji
se bore i za pozitivnu promenu uslova života - za normalnu državu - a ne
samo za svoje posebne interese.
Zato bih predložio Uniji radnika-akcionara Srbije,
svim udruženjima koja imaju iste ciljeve kao i mi, da se okupimo oko ove
ideje i zahtevamo od Skupštine Srbije da se običnom, skupštinskom većinom
raspišu izbori za ustavotvornu skupštinu. Verujem da svi pošteni
poslanici, iz ma koje stranke bili, nemaju razloga da ovo ne podrže, jer
ćemo samo na taj način imati zdrave temelje za buduću državu, koja će služiti
i svim radnicima-akcionarima i građanima.
Apsurdno bi bilo da ja, ili svi mi, obični radnici-akcionari, pretendujemo
da pišemo ustav, ali je sasvim razumno da učestvujemo u javnoj debati o
načelima novog ustava, i o zaštiti prava na život i prava na svojinu. Na
osnovu sopstvenog iskustva shvatili smo da se tek novim ustavom može odlučiti
o sudbini društvene svojine i samoupravljanja,
u ime čega nastaje, i održava se, haos, bezakonje i pljačka. Hoćemo, dakle,
da učestvujemo u borbi za raspisivanje
izbora za ustavotvornu skupštinu, u javnoj
debati o načelima novog ustava, o poslanicima koji će nas zastupati u toj
skupštini, a preko svojih organizacija hoćemo i trajno da učestvujemo u
javnoj kontroli nove vlasti. Iako smo dosadašnjom teškom i mučnom borbom
ostali bez svojih prava i dovedeni do ruba očajanja, pokazalo se da u istoj
ili sličnoj borbi učestvuje sve veći broj radnika-akcionara i građana. Zajednička
borba za novi ustav koji će doneti slobodno izabrana ustavotvorna skupština,
posle slobodne i temeljne javne debate o ustavnim načelima, daje našoj borbi
i dodatni smisao, uz konkretne akcije koje nastavljamo.
 |
|
U Zrenjaninu, 15. februara 2005.
|
|