homepage
   
Republika
 
Kultura
Arhiva
O nama
About us
mail to Redakcija
mail to web master
 

 

 
LED ART, dokumenti vremena 1993-2003.

Multimedijalni centar LED ART, Novi Sad, 2004.

"U poslednjoj deceniji XX veka više nije bilo teško u Srbiji pogoditi ko će koga ubiti, opljačkati, prevariti, gde će izbiti rat i kada će se država raspasti, ali je postalo teško ostati i opstati u takvim društvenim, političkim i umetničkim prilikama i raditi 'da se ne desi', 'ne zaboravi', 'da se ne prećuti'." Više od deset godina umetnička grupa LED ART svojim projektima okuplja one koji su "ostali ovde" i "rekonstruisali zločin" u "ledenoj klimi" hladnjača, ulica, garaža i smetlišta i napravili knjigu - hronologiju događaja sa teritorije bivše Jugoslavije (1987-2003) koja, kako u uvodu kažu urednici, predstavlja neumoljivo podsećanje na sve što su mnogi skloni da zaborave.
Grupa LED ART nastala je 1993. godine na inicijativu Nikole Džafa, slikara iz Novog Sada, posle projekta "Zamrznuta umetnost". Tada je stvoreno njeno jezgro oko kojeg će se stalno okupljati veliki broj stvaralaca, čime ovaj projekat dobija multidisciplinarni karakter. Pored N. Džafa jezgro čine i vajar Dragoslav Krnajski, Vesna Grginčević, Predrag Kočović i još 40 eminentnih umetnika, filozofa, dramaturga, kao i ogroman broj poštovalaca i sledbenika ideja projekta LED ART. Svojim akcijama grupa je pokrila najvažnije događaje nove srpske istorije: bratoubilački rat i razaranje Jugoslavije, inflaciju i siromaštvo, migracije, narastajući šovinizam, demonstracije, NATO intervenciju i "konačni obračun" s prethodnim režimom. Upravo ovo poslednje pokazuje da će LED ART imati još dosta posla na ovim prostorima "artklinika".

Kako stvara grupa LED ART

LED ART je protagonista angažovane umetnosti, koja je već viđena na trgu Tjenanmen, tokom studentskih protesta u Evropi i demonstracija protiv rata u Vijetnamu. Ona je "umetnost događaja" ili antropološka igra. Nazivi performansa "Ikonomahija" ili "Zamrzavanje umetnosti" upravo tumače novonastale društvene uslove kao promenu agregatnog stanja vode, zamrzavanje, koje simbolički predstavlja više slojeva egzistencijalne upitanosti jer je to, s jedne strane, usporavanje životnih funkcija do smrti, a s druge, hibernacija funkcija tokom koje se vrednosti čuvaju od propadanja, s nadom da će budućnost doneti opravdanost odmrzavanja kao mogućnost novog početka (G. Pajević). Akcije "Potop", "Lokalitet No 1" i "Lokalitet No 2" pokazale su kako izvesni zanosi prošlosti u izmenjenim globalnim i lokalnim uslovima dovode do "opasuljivanja" i
opismenjavanja kroz sintezu likovnog, teatarskog, muzičkog i poetskog. Ovi spektakli su završavali rasterivanjem publike od strane Ledartovaca povicima "Daćemo mi vama umetnost" po analogiji sa Miloševićevom policijom koja je to radila na istim ulicama, ali pendrecima i šmrkovima. Performans "Art kuvar", sa svojim "receptima": dobro čuvani hleb, klin čorba, univerzalna srpska smeša, ili stočiću, prostri se, predstavlja vreme u kojem kuvanje prestaje da bude deo kulturnog  
identiteta već postaje isključivo zahtev preživljavanja. "Deponija Vinča" je odgovor o smislu umetnosti u smutnim vremenima jer ekspedicija na deponiju otkriva i omogućava reciklažu i umetnicima i nama nudeći nam sapun kojim ćemo konačno oprati ruke od svega. "Ekspedicije 1 i 2" su kredom vršile rekonstrukciju zločina opcrtavajući njene žrtve, dok je u "Beoizlogu" kupcima predlagana kupovina marketinški obrađenih i brendiranih eksponata sa deponije koji su predstavljali morbidne suvenire, surove i krvave suštine sa beogradskih ulica, često upakovane u glamurozni-blještavi sjaj Pink/Palma kulture, kao što je i cela stvarnost bila upakovana u dizajn TV Dnevnika.
Grupno ili samostalno Ledartovci su uradili niz važnih projekata kako umetničkih tako i za ponovno etičko uspostavljanje jednog sasvim razmrvljenog društva, društva bez jasnih spoznaja o svojim prostornim i vremenskim granicama. To je bilo društvo u kojem najžešći nacionalisti zvižde himnu, humanitarci sklanjaju izbeglice, profesori štrajkuju uskraćivanjem znanja a lekari lečenja. Istovremeno, to je bilo društvo u kojem sve prividno funkcioniše. Kao odgovor na to stvorena su dva alternativna kulturna centra, Bioskop "Rex" i Centar za kulturnu dekontaminaciju (CZKD). Poslednji je upravo otvoren performansima LED ARTA "Stolica" i "Ko was šiša", koji su postali osnova građanskih i studentskih protesta i najjače oružje u borbi protiv Miloševićevog režima. Paradigmatičan projekat "Kunstlager" realizovan u zimu 2000. godine predstavlja dijalog slovenačke umetnosti i aktuelnog režima u Srbiji, u kojoj ljudi žive u logoru i to prihvataju kao neminovnost. Ovo se dešavalo u vreme najveće represije kada su batinani članovi Otpora i svi oni koji su protestovali protiv simulacije obnove i izgradnje zemlje posle NATO bombardovanja. Performans "Mrdni dupetom" je poslednja opomena ljudima da se ne zaklanjaju iza floskule da nas niko ništa ne pita, i da je odgovornost isključivo na nama za sve što nam se dešava i što će nam se desiti. Zato je grupa LED ART osobena pojava srpske alternativne scene jer je pokazala da ne odustaje od koncepta subverzije, uzdrmavanja i provokacije u daljem radu na nama kao društvu (Milena Dragičević-Šešić).
Dokumenti vremena 1993-2003. su azbuka za nastajanje civilnog društva u Srbiji jer trodimenzionalno prate istorijski, kulturni i politički sled krucijalnih događaja, uobličavajući ih analitičkim autorskim tekstovima i fotografijama sa "lica mesta" čime zavređuju visoko mesto u udžbeničkoj i savremenoj literaturi Balkana, i šire.
  Vera Vujošević
 
Polemika
Republika
Copyright © 1996-2005 Republika