LED ART, dokumenti vremena 1993-2003.
Multimedijalni centar LED ART, Novi Sad,
2004.
"U poslednjoj deceniji XX veka više nije bilo teško u Srbiji pogoditi
ko će koga ubiti, opljačkati, prevariti, gde će izbiti rat i kada će se
država raspasti, ali je postalo teško ostati i opstati u takvim društvenim,
političkim i umetničkim prilikama i raditi 'da se ne desi', 'ne zaboravi',
'da se ne prećuti'." Više od deset godina umetnička grupa LED ART
svojim projektima okuplja one koji su "ostali ovde" i "rekonstruisali
zločin" u "ledenoj klimi" hladnjača, ulica, garaža i smetlišta
i napravili knjigu - hronologiju događaja sa teritorije bivše Jugoslavije
(1987-2003) koja, kako u uvodu kažu urednici, predstavlja neumoljivo podsećanje
na sve što su mnogi skloni da zaborave.
Grupa LED ART nastala je 1993. godine na inicijativu Nikole Džafa, slikara
iz Novog Sada, posle projekta "Zamrznuta umetnost". Tada je
stvoreno njeno jezgro oko kojeg će se stalno okupljati veliki broj stvaralaca,
čime ovaj projekat dobija multidisciplinarni karakter. Pored N. Džafa
jezgro čine i vajar Dragoslav Krnajski, Vesna Grginčević, Predrag Kočović
i još 40 eminentnih umetnika, filozofa, dramaturga, kao i ogroman broj
poštovalaca i sledbenika ideja projekta LED ART. Svojim akcijama grupa
je pokrila najvažnije događaje nove srpske istorije: bratoubilački rat
i razaranje Jugoslavije, inflaciju i siromaštvo, migracije, narastajući
šovinizam, demonstracije, NATO intervenciju i "konačni obračun"
s prethodnim režimom. Upravo ovo poslednje pokazuje da će LED ART imati
još dosta posla na ovim prostorima "artklinika".
Kako stvara grupa LED ART
LED ART je protagonista angažovane umetnosti, koja je već viđena na trgu
Tjenanmen, tokom studentskih protesta u Evropi i demonstracija protiv rata
u Vijetnamu. Ona je "umetnost događaja" ili antropološka igra.
Nazivi performansa "Ikonomahija" ili "Zamrzavanje umetnosti"
upravo tumače novonastale društvene uslove kao promenu agregatnog stanja
vode, zamrzavanje, koje simbolički predstavlja više slojeva egzistencijalne
upitanosti jer je to, s jedne strane, usporavanje životnih funkcija do smrti,
a s druge, hibernacija funkcija tokom koje se vrednosti čuvaju od propadanja,
s nadom da će budućnost doneti opravdanost odmrzavanja kao mogućnost novog
početka (G. Pajević). Akcije "Potop", "Lokalitet No 1"
i "Lokalitet No 2" pokazale su kako izvesni zanosi prošlosti u
izmenjenim globalnim i lokalnim uslovima dovode do "opasuljivanja"
i
opismenjavanja kroz sintezu likovnog, teatarskog,
muzičkog i poetskog. Ovi spektakli su završavali rasterivanjem publike
od strane Ledartovaca povicima "Daćemo mi vama umetnost"
po analogiji sa Miloševićevom policijom koja je to radila na istim
ulicama, ali pendrecima i šmrkovima. Performans "Art kuvar",
sa svojim "receptima": dobro čuvani hleb, klin čorba, univerzalna
srpska smeša, ili stočiću, prostri se, predstavlja vreme u kojem kuvanje
prestaje da bude deo kulturnog |
|
|
identiteta već postaje isključivo zahtev preživljavanja. "Deponija
Vinča" je odgovor o smislu umetnosti u smutnim vremenima jer ekspedicija
na deponiju otkriva i omogućava reciklažu i umetnicima i nama nudeći nam
sapun kojim ćemo konačno oprati ruke od svega. "Ekspedicije 1 i 2"
su kredom vršile rekonstrukciju zločina opcrtavajući njene žrtve, dok je
u "Beoizlogu" kupcima predlagana kupovina marketinški obrađenih
i brendiranih eksponata sa deponije koji su predstavljali morbidne suvenire,
surove i krvave suštine sa beogradskih ulica, često upakovane u glamurozni-blještavi
sjaj Pink/Palma kulture, kao što je i cela stvarnost bila upakovana u dizajn
TV Dnevnika.
Grupno ili samostalno Ledartovci su uradili niz važnih projekata kako umetničkih
tako i za ponovno etičko uspostavljanje jednog sasvim razmrvljenog društva,
društva bez jasnih spoznaja o svojim prostornim i vremenskim granicama.
To je bilo društvo u kojem najžešći nacionalisti zvižde himnu, humanitarci
sklanjaju izbeglice, profesori štrajkuju uskraćivanjem znanja a lekari lečenja.
Istovremeno, to je bilo društvo u kojem sve prividno funkcioniše. Kao odgovor
na to stvorena su dva alternativna kulturna centra, Bioskop "Rex"
i Centar za kulturnu dekontaminaciju (CZKD). Poslednji je upravo otvoren
performansima LED ARTA "Stolica" i "Ko was šiša", koji
su postali osnova građanskih i studentskih protesta i najjače oružje u borbi
protiv Miloševićevog režima. Paradigmatičan projekat "Kunstlager"
realizovan u zimu 2000. godine predstavlja dijalog slovenačke umetnosti
i aktuelnog režima u Srbiji, u kojoj ljudi žive u logoru i to prihvataju
kao neminovnost. Ovo se dešavalo u vreme najveće represije kada su batinani
članovi Otpora i svi oni koji su protestovali protiv simulacije obnove i
izgradnje zemlje posle NATO bombardovanja. Performans "Mrdni dupetom"
je poslednja opomena ljudima da se ne zaklanjaju iza floskule da nas niko
ništa ne pita, i da je odgovornost isključivo na nama za sve što nam se
dešava i što će nam se desiti. Zato je grupa LED ART osobena pojava srpske
alternativne scene jer je pokazala da ne odustaje od koncepta subverzije,
uzdrmavanja i provokacije u daljem radu na nama kao društvu (Milena Dragičević-Šešić).
Dokumenti vremena 1993-2003. su azbuka
za nastajanje civilnog društva u Srbiji jer trodimenzionalno prate istorijski,
kulturni i politički sled krucijalnih događaja, uobličavajući ih analitičkim
autorskim tekstovima i fotografijama sa "lica mesta" čime zavređuju
visoko mesto u udžbeničkoj i savremenoj literaturi Balkana, i šire.
|
|
Vera Vujošević |
|